U cijelom slučaju ima malo misterije, pa se i ne zna tačno ko, kada i kako je primijetio da učiteljica učenicima koji u školi rade po udžbenicima jedne izdavačke kuće, daje testove za provjeru znanja koje je pripremila druga izdavačka kuća. Učiteljica je sebi tako olakšala posao oko izmišljanja pitanja i zadataka iskoristivši već pripremljene testove, sve u nadi/zabludi da učenicima i njihovim roditeljima nikad neće pasti na pamet ideja da zavire u udžbenike i nastavne materijale koje škola nije preporučila za nastavu.
Odgovori umjesto znanja
A upravo se desilo da je neko to primijetio i da je svoje dijete počeo pripremati na način da mu je kupio testove koje koristi učiteljica i dijete je tačno znalo koja ga pitanja očekuju na testu i učilo je samo odgovore na ta pitanja. Kako se sistem pokazao izuzetno uspješan, roditelj je odao tajnu i drugima i uskoro su se testovi za provjeru znanja kopirali i dijelili međusobno. Zatim su i djeca među sobom počela dijeliti kopirane testove, pa se desilo da je jedan učenik donio majci prazan test i rekao kako po njemu treba da se pripreme za nadolazeći pismeni test. Nakon par dana, dječakova majka se iznenadila kad je primijetila da su na pismenoj provjeri znanja učenici imali identičan test onome po kojem su se pripremali.
Vještica i dobra vila
O svom otkriću obavijestila je majku učenika sa kojim njen sin sjedi u istoj klupi. I tu ju je dočekalo novo iznenađenje: bila je kritikovana zbog svoje neinformisanosti i nebrige, jer su svi drugi roditelji znali za tu učiteljičinu praksu i svi su kupovali testove svojoj djeci, pomažući im da lakše dođu do boljih ocjena. Svoju dilemu oko ispravnosti te prakse dječakova majka odlučila je podijeliti i sa samom učiteljicom. Učiteljica je priznala da je kao nova uposlenica u školi nastavila sa praksom koju je koristila kolegica prije nje i bilo joj je neugodno jer je uhvaćena u ne baš pametno osmišljenoj strategiji rada sa djecom.
Naravno, majka dječaka je u cijeloj priči ispala crna ovca: natjerala je učiteljicu da sama osmišlja pitanja i zadatke za buduće testove, roditelje je natjerala da više rade sa svojom djecom, a djecu da uče zbog znanja, a ne zbog ocjene na testu. Prava vještica, zar ne?
Tako nam je kako nam je
Ovaj slučaj, zabilježen u jednoj školi, specifičan je i ne treba ga posmatrati kao široko rasprostranjenu praksu, ali je dobar odraz stanja u društvu, pa i samom obrazovanju u kojem je cilj provući se sa što manje rada i zalaganja, ispuniti formu, bez razmišljanja o suštini, učiniti dugoročno lošu stvar za kratkoročno dobro, dati prednost paroli Snađi se! nad onom Znanje je moć!.
Ako vam se svidio ovaj tekst, čitajte i druge tekstove autora Enesa Kurtovića:
Sanski Most: Štete su bile neizbježne
Ko čita, ne skita!
