Sastavni dio studentskog života, pored učenja, čitanja, ispita, zabave i izlazaka su i povremeni poslovi. To je odličan način da mladi ljudi steknu prva radna iskustva, shvate šta su radne obaveze i da nakon završenog studija mogu navesti nekoliko referenci u svoj CV.
Studentima Univerziteta u Sarajevu na raspolaganju je nekoliko studentskih servisa čija je svrha povremeno i privremeno angažiranje redovnih studenata i srednjoškolaca. Učiti i raditi može se i kod nas. Ali, ko i na koji način dobija posao?
U srednjoj školi i sama sam pronašla neki poslić, pa me je tadašnji poslodavac uputio na Studentski servis jer su oni na taj način isplaćivali zarađene dnevnice. Šta jedna srednjoškolka koja prvi put zarađuje svoj džeparac ima razmišljati o procedurama – ode, otvori račun, učlani se, radi i željno iščekuje svoje dnevnice pomno planirajući kako da ih rasporedi i šta od njih da kupi, maskaru ili sjaj za usne, možda onu zanimljivu knjigu sa sajma ili ipak novu masku za Sony Ericsson.
Međutim!
Studentski servisi su institucije koje bi prve trebalo da pronađu posao svojim članovima. Oni su ti koji bi morali sarađivati s firmama i institucijama koje za obavljanje određenih poslova angažiraju studentsku radnu snagu. Procedura je zamišljena vrlo jednostavno – poslodavac prijavi posao Studentskom servisu, a oni zatim studente, koji mogu adekvatno odgovoriti zadatku, šalju na rad; studenti zarađuju svoje dnevnice, a servis naplaćuje procenat. Odlično!
Šta se dešava u stvarnosti?
Konkretno iskustvo studentice: Nakon prvog prijavljivanja na studentski servis dugo me niko nije zvao niti na jedan mogući posao. Kasnije sam počela raditi u jednoj agenciji koja je zahtijevala potvrdu da sam prijavljena na studentski servis, ali posao sam našla sama, bez pomoći servisa. Drugaricu koja se prijavila nisu nikada zvali, a skoro je završila fakultet. Ne kažem da su loši, ali ovo je moje iskustvo.
Nažalost, studentski servisi pri Univerzitetu u Sarajevu najviše nalikuju bankama za transakciju novca preko kojih studenti, koji na neke načine pronađu posao,[1] dobijaju svoju zaradu.
Emir Kadrić, direktor JU Studentski centar u okviru kojeg djeluje Studentski servis, smatra da na ovakav način mnogi poslodavci bježe od obaveza, ne plaćaju doprinose i poreze na plaće, izbjegavaju zaposliti adekvatan kadar, i,zapravo,angažiraju ljude na crno.
U stvarnosti poslodavac nađe izvršioca, pošalje ga da se učlani u servis, uzme nalog i poslodavac ga plaća koliko misli da je dovoljno.
Šta rade studenti?
Zijad Zilić, direktor Studentskog servisa d.o.o. čiji je osnivač KUD Seljo, kaže da su najčešći poslovi koje studenti obavljaju različiti unosi podataka u računare, promocije proizvoda, demonstrature na fakultetima, često se traže i hostese za prijeme, ali situacija je loša pa je i ovakvih poslova sve manje.
Almir Škrijelj je direktor privatnog studentskog servisa Student d.o.o. koji postoji osam godina. Zakonom Federalnog ministarstva rada i socijalne politike ovaj Servis je stavljen u rang agencija koje posreduju pri zapošljavanju studenata i omladine, a servis Student d.o.o. isključivo je registriran da zapošljava đake i studente. U svojoj arhivi sada imaju oko hiljadu studenata, a angažirano je između 300 i 400 njih. On podvlači da je siguran da čine veliku stvar za studente, ali ipak potvrđuje i činjenicu da studenti uglavnom sami sebi pronalaze poslove.
Jeftina radna snaga!
Servisi nemaju cjenovnik usluga i nema jedinstvene cijene za određene poslove, tako da nekada za posao promocije proizvoda student može biti plaćen 2,5–3 KM po satu, a nekada i 7KM, sve zavisi od poslodavca. Sve to rezultira stvaranjem tržišta jeftine radne snage!
Studentica s kojom sam razgovarala kazala mi je kako je radila preko jednog od servisa i da je konkretno u njenom slučaju iskustvo bilo grozno. Preko servisa sam radila u Avazu, na poslovima vezanim za novine. Premalo plaćaju i nije mi se isplatilo. Radila sam 10 sati, 9 ti plate; za taj dan sam dobila samo 20,70KM. I dan danas se sjećam!
Kadrić je i sam kazao da se zna desiti da studenti ne naplate zarađeni novac. Evo šta se desilo jednom studentu. Ja sam ostao zavaljen za 300KM. Moje iskstvo je jako loše, i nisam jedini, mislim da je od nas deset, koji su radili za tu firmu, ostalo zavaljeno barem osam. Kada smo se žalili Servisu da nismo isplaćeni oni su kazali da s tom firmom već godinama imaju probleme. Pa zašto su nas uopće tamo slali?! Poslovi su loši, robovski, plata nikakva, a na kraju bi ti mogli i reći, ako ti se ne sviđa – tuži, što je šifra za love ne damo.
Ipak, ima i studenata koji su zadovoljni. Evo jednog od njih: Ja sam radio preko studentskog servisa u skladištu čipsa, lijepio gratis pakovanja uz obična. Radio sam i u Avazu, na selidbi njihovih ureda u Avazovom tornju. Čini mi se da je satnica bila 2,5KM. U Avazu smo imali i da jedemo. Generalno sam zadovoljan, poslovi nisu naporni, isplata je redovna, raja s kojom sam radio je ok.
Koliko je dovoljno ne možemo znati, ali znamo koliko je dozvoljeno.Redovni student godišnje ne smije zaraditi više od četiri prosječne plaće. Za svaki iznos koji premašuje ovu cifru uključuje mu se porez na lični dohodak.[2]
Studentskom servisu u cilju je da izda što veći broj naloga, jer iako studenti sami sebi pronalaze poslove, provizija se uredno naplaćuje![3] Ako je prosječna dnevnica koju studenti zarade 20KM, a minimalna provizija koju servis naplaćuje 3%, na angažiranih 300 studenata servis dnevno zaradi i do 200KM, što je na kraju mjeseca oko 4.400KM. U svakom od servisa kazali su da je zarada jedva dovoljna za pokrivanje osnovnih troškova koje imaju, a to su plaće zaposlenima i dadžbine za prostor u kojem borave.
Rješenje za ovakav status Kadrić vidi u usvajanju Zakona o studentskom standardu, jer je Zakonom o visokom obrazovanju definiran samo onaj dio vremena koji studenti provode na fakultetu, ali ne i njihovo slobodno vrijeme. Zakon o studentskom standardu bi trebalo da obuhvati ishranu, smještaj, stipendije, kredite, sportske aktivnosti, te mogućnost rada pri studentskom servisu.
Kadrić smatra da je potrebno zakonsko rješenje pitanja studentskih servisa na principu jedan univerzitet jedan servis, kako bi se sve potrebe za radnim angažmanom koncentrirale na jednom mjestu. Studenti koji žele raditi kontrolirano bi se slali na izvršavanje zadataka, imali bi osiguranu zaradu kroz cijenu rada koja bi bila jedinstveno uspostavljena, tako da bi se tačno znalo koliko košta koja usluga, te bi bili osigurani i od eventualne nesreće na radu.
Na ovakav način provizija servisa mogla bi rasti i do 15% što je na kraju značajna cifra novca od koje se mogu platiti zaposlenici servisa i svi fiksni troškovi, finansirati univerzitetsko kulturno-umjetničko društvo, univerzitetsko sportsko društvo, univerzitetska tehnika, finansirati izgradnje sportskih ploha i igrališta, galerija...
Sada, nažalost, studenti koji žele raditi i imaju nekoga da ih preporuči nekom poslodavcu mogu zaraditi nešto novca i olakšati svoje studijske godine, ukoliko uopće naplate svoje dnevnice.
Stanje u kojima se servisi nalaze jeste loše, ali u odnosu na način na koji posluju niti ne može biti bolje. Sami studenti da bi zaradili nešto novca u životu održavaju servise. Ove institucije ni na koji način ne rade na svojoj promociji. Internet stranice,[4] ukoliko postoje, nisu ažurirane te samo daju opis rada. Naprimjer,Studentski servis Vrši povremeno i privremeno zapošljavanje studenata i nezaposlene omladine. Procenat usluga Servisa zavisi od vrste i obima poslova. Student.
Svi studenti s kojima smo razgovarali, za servise su saznali preko kolega i poslodavaca. U servisima i sami kažu da ne rade na svojoj promociji.Zašto bi i radili, kada od ukupnog broja studenta koji rade, samo 20–30% njih angažirali su sami servisi, a i to se najčešće događa za vrijeme nekih velikih vremenskih nepogoda, pa su tako prije dvije godine studenti čistili snijeg s krovova i ulica. Povremeno bude potrebe za čišćenjem stadiona, ali servisi uglavnom samo izdaju radne naloge.
Čini se da ćemo još neko vrijeme čekati na studentski servis koji će biti važna ustanova koja investira u društvenu zajednicu, gradi i zapošljava nove ljude. Do tada, studenti koji na različite načine pronađu poslodavce koji ih upućuju na servise omogućavat će ovim institucijama njihovo parazitsko postojanje i poslovanje na račun onih kojima bi trebali pomoći i olakšati studije.
[1]Studentica je pronašla posao tako što ju je preporučila kolegica koja je već povremeno radila poneki posao, a čija je mama bila dobra prijateljica s jednom od zaposlenica studentskog servisa.
[3]U JU Studentski centar u okviru kojeg djeluje Studentski servis kazali su nam da je procenat koju uzimaju zanemarivo mali; iz Studentskog servisa d.o.o. tvrde da naplaćuju proviziju od 7%, dok Student d.o.o. navodi da je prcenat za njihove usluge 2–3%.
[4] Student d.o.o., Studentski Servis http://www.studentskiservis.com.ba/, J.U. Studentski Centar Sarajevo http://www.student-centar.ba/studentski_servis.php, internet stranicu za Studentski servis d.o.o. nismo uspjeli pronaći.
