U SAD-u roditelji pokreću inicijative za uspostavu vlastitih mini škola, piše The New York Times. Među njima je i Juliet Travis iz Portlanda koja je, uz nekoliko drugih porodica, odlučila školovati svog dvanaestogodišnjeg sina u školskoj čahuri (learning pod). Pojam se odnosi na grupu do deset đaka koji nastavu pohađaju van škole. U nekim slučajevima roditelji se angažiraju kao nastavnici i nastavnice, a u nekim grupama nastava se odvija s nastavnicima koje plaćaju roditelji. U slučaju Juliet Travis, grupa ima časove sa penzionisanom nastavnicom koja pomaže učenicima i učenicama sa gradivom engleskog jezika i historije. Časove fizičkog imaju sa lokalnim trenerom dva puta sedmično u garaži ili u dvorištu, a ostatak predmeta prate preko portala za online nastavu po imenu Outschool. Svaka porodica izdvaja 40 dolara sedmično po đaku.
Trenutno se dešava najveći eksperiment inovacije u obrazovanju, kaže Sujata Bhatt, član neprofitne organizacije Transcend koja pomaže školama i manjim zajednicama u stvaranju inovativnih i pravednih uslova školovanja. Ova tvrdnja dolazi zbog prakse koja je sve češća od marta 2020. godine: sve više roditelja okreće se mikroškolama. Te male škole formiraju se oko specifičnih kulturnih vrijednosti koje porodice dijele. Organiziraju ih u kućama ili van njih, a mnogi su od ovih programa dobili i akreditaciju ministarstva obrazovanja.
Bitno je napomenuti da su mikroškole postojale i prije pandemije. U članku se govori o Jerriju Mintzu, osnivaču Organizacije za resurse alternativnog obrazovanja, koja od 1989. godine roditeljima i edukatoricama pomaže u osnivanju škola usmjerenih na đake.
Mi smatramo da je učenje u dječijoj prirodi i da je posao edukatorica da im pomognu u pronalaženju resursa, odnosno da vode, a ne podučavaju, tvrdi Mintz.
Zbog toga je misija mnogih mikroškola upravo to da djeca upravljaju obrazovnim procesom. Mikroškole NOLA iz New Orleansa učenje organiziraju na osnovu jedinstvenih strasti, teškoća i znatiželje svojih đaka. Nastava se odvija na jednom mjestu za učenike svih uzrasta, a školarina iznosi 9.000 dolara godišnje. Ipak, za porodice sa manjim budžetima cijena je prilagođena njihovim primanjima. U članku se spominje i niz drugih mikroškola, kao što su LEADprep i The North Phillips School of Innovation, koje navode da služe porodicama svih ekonomskih prilika, te da nikada nisu odbile nikoga zbog novca.
Tržište tehnoloških i logističkih usluga za ove škole također je u procvatu – kompanije nude administrativni softver za poslovanje mikroškola i akademske alate potrebne za nastavu, kao što su kompjuteri i Wi-Fi filteri. Iz ovih kompanija navode kako su prije pandemije imali 700 đaka, dok je u oktobru taj broj porastao na tri hiljade.
Tu je i Outschool koji najčešće koriste roditelji i gdje se mogu pronaći online časovi. Oni se emitiraju uživo i uključuju kreativne metode i sadržaje, kao što je učenje o arhitekturi preko igrice Minecraft ili učenje španskog putem pjesama Taylor Swift.
Platforma Schoolhouse pokrenuta je u New Yorku prije pandemije kako bi pomogla nastavnicama da osnuju vlastite mikroškole. Korisnice su uglavnom nastavnice koje su odlučile pauzirati karijeru kako bi se pripremile za vlastite projekte. S dolaskom pandemije platforma je odlučila zaposliti ove nastavnice i osnovati vlastite mikroškole sa po osam đaka. Cijena je oko 14 hiljada dolara godišnje, ali je taj iznos proporcionalno umanjen za porodice koje zarađuju manje. Zaista mislimo da je ovakvo obrazovanje kvalitetnije. Smatramo da će postojati veliki interes za njega čak i kada dobijemo vakcinu. Već imamo mnogo upita za sljedeću školsku godinu, kazao je Joseph Connor, jedan od osnivača platforme.
Izvor: The New York Times: In Pandemic’s Wake, Learning Pods and Microschools Take Root
