Praksa o kojoj je Školegijum često pisao, a koja se može lako i retrospektivno provjeriti, jeste da je Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo većinu svojih odluka u mandatu aktuelnog ministra donosilo na prečac, ne koristeći rezultate relevantnih istraživanja, analiza, statistika i anketa, ne otvarajući široke rasprave kompetentnih učesnika o planiranim koracima, praktično naslijepo, bez odgovarajuće strategije i transparentnih motiva.
Nijedan ministar ne može biti upućen u sve oblasti za koje je odgovoran, pa se u mnogim stvarima mora osloniti na saradnike i savjetnice, a u pitanjima od šireg društvenog značaja i na javne debate i naučno utemeljeno mišljenje struke. Ali i tada, kada zavisi od procjene i rada drugih, morao bi posjedovati neka osnovna znanja o predmetu o kojem donosi odluku. Ukoliko ih nema, a pokazaćemo ovdje na jednom primjeru da je tako u aktuelnom slučaju, onda bi već i zbog vlastitog naučnog kredibiliteta trebao biti oprezniji prema pitanjima za koja nije stručan, iz oblasti u koje nije upućen.
Potpisujući Instrukciju o upotrebi jezika u nastavnom procesu i drugim oblicima odgojno-obrazovnog rada u školama, ministar obrazovanja, nauke i mladih prof. dr. Elvir Kazazović se po sili dužnosti, a vjerovatno i stranačke lojalnosti, uključio kao autoritet u pitanje nastave na maternjem jeziku. To je pitanje iznimno kompleksno, jer uključuje u sebe problematiku kolektivnih identiteta, manjinskih i većinskih prava, ljudskih i dječijih prava, obrazovnih ciljeva i vrijednosti, ali i lingvističku, poput standarda pravopisa, sintakse, leksike, gramatike.
Stoga je, čini nam se, legitimno i opravdano zapitati se kojim i kakvim jezikom ministar piše kad piše kao naučnik, kao član Sarajevskog univerziteta, s naučnim zvanjem i titulom koja ga je legitimirala, između ostalog, za odgovornu dužnost ministra obrazovanja i nauke. U tu svrhu analizirali smo prvo poglavlje njegove doktorske disertacije, koja nosi naslov Uticaj individualno oblikovanih trenažnih programa na povećanje maksimalne jačine dinamičkih stabilizatora koljena kod studenata Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja, a koju je kandidat odbranio na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu 2009. godine.
Željeli bismo naglasiti, prije uvida u rezultate analize i odgovora na pitanje iz podnaslova, da je glavni cilj ovog rada ukazati na temeljnu nekonzistentnost i dugoročnu štetnost te politike u polju obrazovanja, a koju ministar ovdje simbolično predstavlja. (Politike, ukratko: koja ne uvažava objektivne spoznaje struke, ne oslanja se na aktuelna istraživanja, sama ih ne preduzima, ne provodi analize, a upravlja javnim sistemom kao stranačkim resursom.)
U članku se, dakle, ne raspravlja o karakteru ili motivaciji osobe na funkciji, nego o njenim nekompetencijama za predmet o kojem donosi prijeka politička rješenja – za jezik nastave. Ne raspravlja se niti o naučnoj vrijednosti same disertacije, pa je analiza zanemarila druge aspekte rada, poput, naprimjer, kvaliteta citiranja, upotrebe sekundarnih izvora i sl. Njome se želi upozoriti na izostanak lingvističkih, obrazovnih i akademskih argumenata kod velikog broja učesnika u javnoj debati o jeziku nastave, čiji je ministar istaknuti predstavnik. Zato pitanje nije samo kojim je (u smislu naziva standarda) jezikom disertacija formalno napisana, nego i kakvim (u smislu njegove razumljivosti i jasnoće).
Analizirano poglavlje obima je 32 stranice. (U doktoratu, koji ima 270, od 7. do 39.)
Prvo zapažanje jeste da jezik doktorata ne poštuje niti jedan propisani standard. Konkretno:
1. Miješa hrvatsku i bosansku normu, pa tako nalazimo:
točka i tačka
sukladno i u skladu sa
sprječavanju i unapređenju
ovisi o; zavisi od, i pomiješano: u ovisnosti od
savremena i suvremena
nivo i razina
nauka i znanost
čimbenici i faktori
2. Koristi riječi i izraze tipične za hrvatski standard:
sudjeluju
pravodobno
pretvorba sistema
natjecateljska opterećenja
temelji se, na temelju
sportska znanost
suradnja
pozornost
glede i usprkos
3. Rečenice, kao što je ova:
Veliki broj znanstvenih istraživanja i ekspertnih spoznaja govori da je za minimalne pomake u razvoju motoričkih sposobnosti potrebno između 4 i 8 tjedana (Fleck i Kraemer, 1997.).
– preuzima iz drugih izvora zajedno sa referencom, što onda vjerovatno znači da autor ne prilagođava jezik bosanskom standardu kada preuzima iz hrvatskih izvora.
4. Miješa srpsku i bosansku normu pa ima uticaj naporedo s utjecaj te glagole na -isati, -ovati i glagole na -irati:
kontrolisati
funkcioniranje
definiranja
zainteserovani
5. Koristi nestandardne riječi i konstrukcije (ne poštuje nijednu normu):
cijelinu, procjenjenu
pretstavlja
nageti prema unazad
tijelo nageto naprijed
kontraverzno
kada se izabire
Čak što više
iz razloga što
Usporedbe prosječnog momenta također bi mogle biti osujećene, jer je prosječna vrijednost određena za svake točke uzduž izokinetičke krivulje. (26)
6. Pogrešno slaže prijedloge i padeže:
doprinosi za stvaranje krivulje
bez obzira o ugaonoj brzini
7. Dosljedno, i gdje ne treba, koristi u instrumentalu s umjesto sa:
u skladu s sposobnostima
s stručnim timom
provodilo se s žičanom…
8. Koristi nestandardne riječi i konstrukcije (kao rezultat nespretnog prevođenja):
kliničari
vježbovne brzine
trenirajuće brzine
radije nego na (doslovno prevedena engleska fraza rather than)
nasuprotno djelovanje
ili, u rečenicama (podebljanja naša):
Nažalost, ljudi ne mogu odbaciti svoje masno tkivo obavljajući svakodnevne aktivnosti ili sudjelujući u atletici. (misli se: u sportskim aktivnostima)
Postulitarno je (premda ne i naučno dokazano) da pretjerana ravnoteža odnosa kod recipročnih mišićnih grupa predisponira zglob ili slabiju mišićnu grupu na povrede.
9. Griješi u pisanju afrikata č i ć:
dinamićka, istraživaći, misiči, mišič, omogučuje
10. "Guta" h:
slijed hemijski reakcija, sa brojem neuropsihološki inhibitorni mehanizama
Sam doktorat je vrlo usko specijalistički i u analizi se nismo bavili ispravnošću korištenih termina niti tačnošću tvrdnji, poput ove:
Rad predstavlja primijenjenu silu puta udaljenost rotacije.
Snaga je vrijeme koje potrebno za vršenje rada. (21)
Međutim, to svakako ostaje posao za studente koji će učiti iz ove disertacije, jer bi poređenje s izvorima pokazalo da treba sumnjati u smisao i istinitost izrečenog. Tako, naprimjer, konstatacija u stranom izvoru –
"While bilateral differences due these factors are usually in the extremity, athletes participating in bilateraly asymmetric upper-extremity activities (e.g. tennis, throwing) may differ in strengh as much as 15% between dominant and nondominant sides. (Perrin, Robertson, and Ray, 1987)"
– u ovoj disertaciji glasi ovako:
Međutim sportaši koji se bave bilateralno asimetričnim sportskim aktivnostima koje zahvaćaju gornje ekstremitete (npr. bacanje), mogu imati snagu dominantne mišićne grupe čak 15% veću nego dominantnu stranu (Perrin, Roberston, i Ray, 1987). (27)
Iako neupućeni u stručnu terminologiju, prepoznali smo veliki broj rečenica čiji je smisao nejasan ili su u cijelosti besmislene, usljed nepoznavanja osnovnih pravila sintakse maternjeg jezika, prije svega onog o slaganju roda i broja. Slijede primjeri (podebljanja su naša):
Termin “izokinetika” odnosi se na određenu situaciju u kojoj mišić ili grupa mišića se grče suprotno kontroliranoj prilagođenoj otpornosti, koji izaziva pomjeranje dijela uda pri stalnoj angularnoj ili linearnoj brzini unutar propisanog sektora njegovog dometa u kretanju. (13)
(Trebalo bi: u kojoj se mišić ili grupa mišića grče (...) i izazivaju pomjeranje dijela uda...)
Prednosti izometričnog kretanja podrazumijeva korist kada je kretanje zgloba kontraindicirano i to što ne zahtijeva minimalnu ili nikakvu opremu. (14)
(Trebalo bi, iako nema mnogo nade za ovu rečenicu: Kada je kretanje zgloba kontraindicirano, prednost izometrične procjene (?) je u tome što je za nju dovoljna minimalna oprema ili je oprema sasvim nepotrebna.)
Snaga pojedine mišićne grupe se obično određuje testiranjem maksimalne količine tereta koja se može podići uzduž opsega kretanja zgloba u bilo jednom ponavljanju (1RM) ili za 10 ponavljana (10RM). (15)
(Trebalo bi: (...) kretanja zgloba bilo u jednom bilo u deset ponavljanja.)
U skladu s iznesenim, sposobnost kvantifikacije momenta, rada i snage može biti koristan u laboratorijskim kao i kliničkim okvirima. (…) Sposobnost mišića za stvaranje napetosti kroz čitavi ili kroz dio opsega kretanja zgloba je poznat kao dinamička kontrakcija. (19)
(Trebalo bi: (...) mogućnost mjerenja (...) može biti od koristi u (...) okvirima. Sposobnost je poznata…)
Kompjuterizirani izokinetički dinamometri sad omogućuju kvantifikaciju nekoliko dodatnih parametara, uključujući vršni i srednji moment, vršnu i srednju silu, rad i snagu i ekstrakciju nekoličine ovih vrijednosti iz bilo kojeg dijela unutar izokinetičke krivulje momenta. (20)
(Neke količine ili nekolicine?)
Mehanizam za povećanje snage koja rezultira iz izokinetičkog treninga, izgleda da je povezana s povećanjem glikolitičkih, ATP-CP i Krebs ciklus enzimnih aktivnosti (Costill i ostali, 1979), te sa sposobnošću da se regrutira više motornih jedinica i možda regrutiranje motornih jedinica na ekonomičniji način (Coyle i ostali, 1981). (21)
(Trebalo bi da je mehanizam povezan a ne povezana, i (...) možda sa njihovim ekonomičnijim regrutiranjem.)
U primjerima koji slijede čitaoci i čitateljice mogu sami nastaviti ovaj rudarsko-lektorski rad:
Nekoliko faktora doprinosi za stvaranje normalne, glatke i koordinirane izokinetičke krivulje momenta. (20)
Interesantno je da se povećanje u snazi koja rezultiraju iz izokinetičnog treninga često javljaju u odsutnosti povećanja u presječnom mišićnom opsegu i hipertrofije (Lesmes i ostali, 1981). (21)
Specifičnost koncentričnog i ekscentričnog treninga na sticanje snage je kontroverzno. (21)
Trening na većim brzinama ima tendenciju stvaranja snage na i ispod vježbovne brzine. Nasuprot tome, vježbe na manjim brzinama imaju tendenciju stvaranja povećanja koja su specifična za (i nešto iznad) trenirajućih brzina. (22)
Ovisno o sposobnostima instrumenata, interpretacija izokinetičke procjene obično uključuje pažljivu analizu sposobnosti ispitanika za stvaranje momenta, rad ili snage. (23)
Budući da je računar povezan s izokinetičkim dinamometrom sada omogućuje kvantifikaciju rada, potpuni rad obavljen kroz nekoliko izokinetički kontrakcija može biti bolji indikator sposobnosti izdržljivosti jedne mišićne grupe. Zapravo, Kannus i ostali (1992) su izvjestili da su rad objavljen za vrijeme posljednih 5 do 25 ponavljanja i potpuni obavljenio rad isto toliko vrijednosti pouzdani i konzistentni kao i mjerenja vršnog momenta. (24)
Testiranje preko bilateralno nejednakih opsega kretanja mogao bi osujetiti tumačenje izokinetičkog izvještaja uslijed nekoliko razloga. (26)
Mnogi istraživaći pretpostavljaju da vrijednost momenta za nepovrijeđeni ekstremitet mogu biti upotrijebljeni kao standard za povratak povrijeđenog ekstremiteta u svoje normalno stanje tokom rehabilitacije. (27)
Mišićne grupe na obje strane zgloba nužno djeluju recipročno kako bi proizveli glatku i koordiniranu kretnju. (27)
Nasuprot tome, da bi proizveo koljenu flesiju, mišićna grupa koljene tetive kontrahira na koncentričana način (…) (27)
Specijalisti za trening snage dugo su već vremena prepoznali važnost treninga kako za mišićne grupe koje proizvode nasuprotno djelovanje oko zgloba (npr. fleksori i ekstenzori, abduktori i adduktori, interni i eksterni rotatori). (27)
Korištenje mišića bedara kao primjera, moment kvadricepsa će se smanjiti više nego što će momenat koljene tetive porasti na testnoj brzini (Fillyaw i ostali, 1986.) (28)
Treba zapaziti da procedura korekcije gravitacije pomaže u podešavanju radi ove greške kada se određuje odnos koljene tetive/kvadricepsne mišićne grupe uzduž cijelog spektra brzina testiranja. (Appen i Duncam 1986; Fillyaw i ostali, 1986). (28)
Na primjer, odnosi koncentričnih koljenih tetiva prema koncentričnim kvadricepsnim mišićnim grupama tipično su izvještena, a isto je uobičajeno pronaći za odnose ramenih eksternih prema internim rotatirima ramena. (28)
Vanjski zglobni ligamenti i Patearna tetiva je nastavak misića kvadricepsa, a hvata se na gornji pol patele. (31)
Zapravo, pokazano je da sagitalni tibijalni pokret u normalnom tibiofemoralnom zglobu sam centar rotacije se pomjerau obliku luka (Smidt 1973). (33)
To je bilo iz razloga što u mnogim atletskim aktivnostima koje su uključivale trčanje pozicija kuka je bliža onoj testiranoj kod pozicijenagete unazad, nego kod sjedeće pozicije. (35)
Ovo izgleda da se pokazalo kao takvim pri svim brzinama testiranja. (35)
Iz navedenih primjera može se zaključiti da autor piše nejasno, da klauze povezuje pogrešno, da često koristi pogrešne prijedloge, da ima problema sa slaganjem roda i broja, a ponekad i subjekta i predikata, da koristi strane riječi i tamo gdje su uobičajene domaće (što upućuje na skroman leksički fond maternjeg jezika). Sve je to građa koja bi se morala savladati u osnovnoj i srednjoj školi, ali škola se time ne bavi, ni ova kojom autor ministrira kao što nije ni ona koju je kao đak pohađao.
Iako je uz ovakvu bazičnu jezičku nekompetenciju suvišno raspravljati o stilu, neka ostane zabilježen i pokoji primjer stilskih rogobatnosti:
Ako su radom obuhvaćeni studenti, time je značaj planiranja i nadzora aktivnosti u mnogome značajniji. (10)
Svi vidovi individualnog treninga sportaša temelje se na informacijama dobivenih na temelju preciznih dijagnostičkih postupaka.(12)
Jedan od njih je inicijalno stanje motoričkog statusa sportaša i razina razvijenosti onih sposobnosti za koje sportska znanost tvrdi da imaju visoku razinu urođenosti. (12)
Istraživanja su pokazala da bitni efekti metoda stabilizacije ruku i leđa i bez stabilizacije bili su povezani sa najvećim i najnižim rezultatima. (34)
Sasvim je sigurno da jezik ove doktorske disertacije nije usamljen primjer nepoznavanja maternjeg jezika i nesposobnosti da se njime govori i piše razumljivo i jasno. Taj jezik autor bi sigurno nazvao bosanskim, iskazujući time svoju pripadnost bošnjačkom etničkom korpusu (ili, može se i tako reći, Bošnjacima kao konstitutivnom narodu u BiH, a osim toga i većinskom u Kantonu Sarajevo). Za takvo izjašnjavanje pojedincu nije neophodno lingvističko znanje, a, vidjeli smo iz analize, ni bazično poznavanje vlastitog maternjeg jezika. Da bi se izgradila uspješna akademska i/ili politička karijera, ovdje je, čini se, važnije znati kako se jezik zove nego kako ga funkcionalno koristiti. Namjerno kažemo funkcionalno, a ne ispravno, jer je politika standardizacije, na način da je ukidala varijantnost rješenja, a govornike tjerala na isključive izbore, dajući lektorima mandat cenzora, također bila dio nacionalističke zloupotrebe jezika. I to je poruka koju aktuelna vlast, podržana jednim brojem lojalnih lingvista, šalje u javni prostor: da jezik treba da nas povezuje nominalno i deklarativno, a ne funkcionalno i kreativno.
Činjenica da ovako piše, u svojoj doktorskoj disertaciji, ministar nauke i obrazovanja, nije samo problem profesora, doktora i ministra nego i članova komisije pred kojom je disertacija odbranjena (prema zapisniku sa 8. sjednice Senata održane 17.06.2009.: dr Munir Talović, vanredni profesor, dr Sabahudin Dautbašić, vanredni profesor, dr Ivan Hmjelovjec, redovni profesor, dr Muhamed Tabaković, docent i dr Edvin Dervišević, docent[1], a onda i cijelog Univerziteta, čiji se glavni jezički stručnjaci već dvadeset i kusur godina bave jezikom kao identitarnim i političkim oruđem, a ne kao sredstvom funkcionalnog i kreativnog komuniciranja. Njima je od najveće važnosti kako će se jezik zvati, a od sporedne kako će se ko njime koristiti (osim ako to nije službeno i zvanično). To što se sve manje čita, to što se sve prostije govori, to što je sve manje sagovornika u javnom prostoru sposobnih da formulišu misao i uobliče argument, to što je jezik mladih sve siromašniji i agresivniji, to što televizijske fraze dominiraju u njihovim iskazima, a engleske konstrukcije potiskuju domaće, sve je to posljedica dvodecenijskih (a na srpskoj i hrvatskoj strani i mnogo dužih) napora da se jezik upregne u nacionalističku zapregu.
Jedini način da ministar, profesor i doktor Elvir Kazazović iskrca Sarajevo iz te zaprege (prisjećajući se najzad da zastupa interese svih građana kantona, a ne samo većine kojoj i sam pripada, tačnije stranke koja se predstavlja kao ekskluzivna predstavnica te većine) jeste da povuče svoju instrukciju i izvini se javnosti što ju je uznemirio petljajući se u nešto o čemu malo zna i čime se nikad nije ozbiljno bavio. Možda bi tim gestom otvorio prostor za jednu ozbiljnu i kompetentnu raspravu koja će dovesti do rješenja prihvatljivih za sve, a ne samo za one kojima jezik nije niti potreban, jer imaju uzde i bič.
[1] U prvobitno objavljenoj verziji ovog teksta greškom su bila objavljena sljedeća imena: dr. Munir Talović, vanredni profesor, dr. Nusret Smajlović, vanredni profesor, dr. Edvin Dervišević, docent (Ljubljana, R Slovenija), dr. Muhamed Tabaković, docent, dr. Ivan Hmjelovjec, redovni profesor i dr. Safet Čibo, redovni profesor. Izvinjavamo se zbog toga profesorima čija su imena navedena a nisu bili u Komisiji za odbranu. Zahvaljujemo se profesoru Nusretu Smajloviću koji je ukazao na ovu grešku.
