Od samog početka, kako kaže Štiks, Otvoreni univerzitet se posvetio kritičkom propitivanju nekih tema koje se nije propitivalo na taj način: šta je kapitalizam?, šta je demokratija?, šta je Evropska Unija i šta znače integracije u Evropsku Uniju?, feminističke borbe i njihova važnost za ostvarivanje ravnopravnijeg društva (...). Naime, smatrali smo da nekoliko velikih tema dominira našim životima, a o njima se uglavnom ne razgovara kritički, uzima ih se zdravo za gotovo, kao npr. kapitalizam ili ideja da doista živimo u demokratiji. (...) Smatramo da treba kritički prići ovim temama koje određuju život sada i ovdje i da one moraju biti dio javnog diskursa.
O ovogodišnjoj temi, Antifašizam danas: borba i vizija, raspravljalo se kroz šest panela. Na prvom, Antifašističke borbe danas, Milena Ostojić je govorila kao članica Antifašističkog vijesnika, Goran Zorić kroz iskustvo u organizaciji obilježavanja Dana bijelih traka u Prijedoru, a Nenad Porobić u najvećoj mjeri kroz primjer otpora rehabilitaciji četništva u Srbiji. Generalni zaključak je taj da fašizam ne živi među nama samo maskiran u društveno prihvatljivim oblicima, već smo danas u postjugoslovenskim državama svjedoci i svjedokinje politički legitimisane rehabilitacije fašista i kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata. Tako dojučerašnji fašisti postaju novi heroji, dok se na suprotnoj liniji odigrava demonizacija komunista i izjednačavanje komunizma i fašizma. Stvarnost postaje nerazumljiva, kao da se odjednom probudite u svijetu u kojem je zlo dobro, a dobro zlo.
To je bio ujedno i razlog zašto je ova tema odabrana za ovogodišnje izdanje Otvorenog univerziteta. Igor Štiks kaže da su se za nju odlučili prvenstveno zbog rasta fašizma u Evropi kao i kod nas. Dakle, mi svjedočimo jednom novom vidu fašizma koji zbog toga nije manje fašistički, manje isključujući, manje poguban nego onaj historijski iz 30-ih, 40-ih, ili onaj koji smo osjetili na vlastitoj koži 90-ih godina. Danas je potrebno ustati protiv te stare koalicije izrabljivačkog kapitalizma i razularenog fašizma, bilo da ona dolazi u obliku rasizma, nacionalizma ili ksenofobije.
Najbolje (ili najstrašnije) primjere za ovakve sistemske postupke prisutni su mogli čuti drugog dana na diskusiji Rehabilitacija fašizma i historijski revizionizam. Historičar Milan Radanović govorio je o ovoj pojavi u Srbiji navodeći primjere izmjena historijskih činjenica u udžbenicima za završne razrede osnovnih i srednjih škola. Partizani su postali prevratnici i oni koji su oštetili srpske nacionalne interese, a general Mihailović i četnički ravnogorski pokret su predstavljeni afirmativno. Radovanović je navodio i primjere kao što su izmjene naziva ulica, podizanje spomenika Draži Mihailoviću 2003., usvajanje zakona po kome se izjednačavaju prava na penziju partizanima i četničkim veteranima itd. Srđan Šušnica govorio je o fašizaciji javnog prostora u Republici Srpskoj, Amer Tikveša o revizionističkim intervencijama u javni prostor u Federaciji BiH, tačnije onom njenom dijelu s bošnjačkom većinom, a Ines Tanović-Sijerčić o istom u Hrvatskoj i dijelu BiH s hrvatskom nacionalnom većinom.
No, na Otvorenom su se potrudili da prisutnima osvježe memoriju na primjere antifašističke borbe koju su vodili partizani i partizanke. Na kraju prvog dana svi učesnici i učesnice Otvorenog univerziteta čitali su tekstove koje su smatrali važnim za upućivanje u antifašističku borbu na ex-Yu prostoru ili sjećanje na nju. Večer su nazvali Antologijom antifašizma. Učesnici su tako oživjeli uspomenu na Miru Cikotu, Branka Ćopića i njegovo pismo Ziji Dizdareviću koji je pogubljen u Jasenovcu, Ivu Lolu Ribara i mnoge druge.
S razgovorom se išlo i dalje od ex-Yu prostora. Na širem svjetskom planu fašizam svoje zube pokazuje najotvorenije u trenutnoj izbjegličkoj krizi, gdje se Evropska unija ukazuje kao zatvorena, rasno i religijski relativno hegemona zajednica, koja sa puškama, žicama i krvoločnim psima stoji između izbjeglica i njihovog prava na dostojanstven život. Na drugom panelu, Fašizam oko nas i kako ga pobijediti, ukazano je i na primjer Grčke i njene uloge u velikoj dužničkoj krizi pri kojoj je licemjerna Evropska unija iskezila svoje zube krvoločno ih zarivajući u tkivo ranjenog grčkog državnog tijela nakon općeg pada cijena nekretnina i zemljišta. Uvodničari su bili Goran Ferčec, Damir Arsenijević, Zoran Vučkovac, a moderatorica Marina Veličković.
Ono što učesnici također naglašavaju jeste i činjenica da treba staviti znak nejednakosti između prakse i pojmovnog tumačenja i konačno krenuti u konkretno djelovanje, ali problem leži u tome što za antifašističku borbu danas nema platformskog djelovanja i organizovanja pa se stoga u situacijama koje iziskuju odgovor češće pristaje na raspršeni otpor negoli na organiziranu borbu.
Na svim panelima sala Sarajevskog ratnog teatra, gdje je Otvoreni održan, bila je popunjena. Organizatori su postigli cilj da i posjetioce uključe u diskusiju. Jedan od posjetilaca bio je i student Darko Vujica. Na pitanje zašto je došao na Otvoreni univerzitet i zašto mu je bitna tema antifašizma, odgovorio je: S obzirom da živimo na prostoru gdje tzv. puzajuća fašizacija sve više uzima maha, jako je važno govoriti o otporu i strategijama za borbu protiv svih retrogradnih filofašističkih, reakcionarnih snaga. Fašizam se danas ne materijalizira u istom obliku kao historijski fašizam koji je poražen 1945., ali on poprima drugačije oblike koji također djeluju krajnje destruktivno po društvo. On se ogleda u netrpeljivosti prema manjinama, oduzimanju socijalnog identiteta i svođenju individue na etničko-nacionalnu kategoriju, netoleriranju drugačijeg mišljenja i, ono što je možda i najvažnije, on pokušava zaustaviti klasnu borbu – borbu protiv brutalne, neljudske eksploatacije koja je imanentna kako fašizmu tako i kapitalizmu. Stoga ja mislim da ne možemo govoriti o antifašizmu bez da govorimo istovremeno i o antikapitalizmu jer i jedan i drugi društveni sistem imaju isti zajednički nazivnik – a to je potpuna dehumanizacija našeg društvenog prostora. Rekao nam je da su teme koje se obrađuju na Otvorenom bitne jer potiču mlade ljude da postave neka nova pitanja, a i sama činjenica da se na ovakvim događajima okupljaju radoznali avangardni ljudi i intelektualci koji žele bolje društvo mu se dopada. Na pitanje kako bi povukao paralelu između formalnog obrazovanja i informacija koje su se mogle dobiti na Otvorenom univerzitetu, Darko odgovara da je jedan od problema u tome što učenici ovdje uče tri različite povijesti – koje su zapravo nacionalne povijesti, a koje su u krajnjoj instanci revizionističke. Ako se mladima nameću relativizirane i frizirane lekcije iz povijesti koje imaju za cilj pokazati kolaboraciju sa fašistima manjim zlom nego je ono zaista, o čemu možemo govoriti ako ne o problemu unutar obrazovnog sistema? Škola bi trebala biti generator zdravih, a ne retrogradnih vrijednosti. Ali kako da očekujemo nekakav pomak na tome polju kada su većina zaposlenika u školama ljudi iz vladajućih stranaka koje su nacionalističke? Stoga tu problem postaje još veći – a na nama je da se borimo protiv toga. Problem, naravno, nije samo povijest, tu je i jezik kojega desnokonzervativne snage nastoje kanonizirati – kao zapravo i cijelo kulturno polje. Ista stvar je i sa vjeronaukom koji se izučava u školama. Stvar nije u tome da on treba ili ne treba biti izborni predmet – zna se gdje je mjesto vjeronauku; u školama nije. Sekularnost je nulti zahtjev nove emancipacijske politike.
Njegovo mišljenje dijele sve panelistice i panelisti. Osim dosad nabrojanih, to su bili i Jelisaveta Blagojević, Nikola Vukobratović i Filip Balunović na panelu Šta je (anti)fašizam čiji je moderator bio Dino Abazović, jedan od organizatora Otvorenog univerziteta; zatim Mario Kikaš i Adela Jušić na panelu Antifašistički front žena: Otpor i emancipacija danas čija je moderatorica bila Žarka Radoja.
Ono što je ostalo iza Otvorenog univerziteta jesu tekstovi koje su svi učesnici napisali za stranicu otvoreni-magazin.net koji su ujedno bili i osnov za njihova izlaganja, ali i videozapisi s panela koje možete pogledati na Youtube kanalu Otvorenog univerziteta. Ko nije bio, može čitati i gledati.
