Problem klasifikacije znanosti jedan je od osnovnih metodoloških problema znanosti same, ali i filozofije (odnosno filozofije znanosti). Danas se uglavnom razlikuju formalne i realne znanosti, zatim prirodne (fizika, kemija, biologija, geologija) i društvene znanosti (povijest, pravo, sociologija, ekonomija), razlikuju se teorijske i eksperimentalne znanosti, zatim fundamentalne i primijenjene, genetičke i sistematske, i tako dalje.
U naše vrijeme očita je s jedne strane sve uža specijalizacija znanosti, a s druge strane pojava i potreba interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanstvenih nastojanja. Nadalje, s jedne strane imamo proces sve veće specijalizacije znanosti na sve uža predmetna područja, a s druge potrebu da se klasifikacijom znanosti uspostavi univerzalna znanost kao ukupnost cjelokupnih spoznaja kojima čovječanstvo raspolaže (Boris Kalin, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa, XXII izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga Zagreb, 1998, str 18).
Svaki terenski rad za radnika je duplo bolji od neterenskog. To su u našoj firmi često znali izgovoriti stariji radnici, koji su očito pamtili neka prilično drugačija vremena. Potvrdu te teorijske pretpostavke moguće je pronaći samo u praksi, tačnije na samom terenu. U našem slučaju, u Travniku.
Objekat djelovanja: travnička kasarna. Na tom mjestu u vojničkim spavaonicama treba postaviti pregrade od rigipsa. U ekipi rigipsara, pošto su minimum za efikasnost dva radnika, nalazimo se Omer i ja. Uglavnom je Omer onaj koji postavlja roštilj u prostoriji koju pregrađujemo. Tako smo i prije radili. Držimo se uputstva glavnog nadzornog organa koji bude uz nas dok ne odradimo barem jednu prostoriju. Poslije nam je mnogo lakše jer su odstupanja veoma mala. Organ, pa bio on nadzorni ili savjetodavni, poslije nam više nije potreban.
Kao pojačanje za roštilj koristimo štafle 8 puta 5 cm, takozvano klasično ojačanje. Pregrade ispunjavamo izolacijom od staklene vune, i moglo bi se reći da je naša brzina završavanja pregrada zadovoljavajuća.
Molerske merdevine i puni džepovi šarafa za rigips moja su specijalnost. Važno je još samo da AKU-bušilica bude s punim baterijama. Zasićenost učvršćivanjem rigips-ploča počinje tek pred kraj radnog dana koji je prepoznatljiv po ulasku mraka u kasarnu.
Pratnja su nam električari koji kroz pregrade razvode kablove i ostavljaju otvore za prekidače i utičnice. Nakon što oni završe, Omer i ja zatvaramo pregrade rigipsom i sa druge strane. Moleri će doći iza nas da dovrše sve finese i da pregradni zidovi budu onakvi kakvi i trebaju biti.
Prilikom postavljanja roštilja primjećujemo da se cijelom dužinom po podu prostorije pružaju neobični tragovi koji svjedoče da su se u toj prostoriji nalazile neke police. One su očito bile pričvršćene za pod metalnim šipkama čiji vršci nama sada smetaju da pravilno postavimo roštilj. Te nepredviđene situacije oduzimaju najviše vremena, a u ovom slučaju moramo brusilicom odsijecati jedan po jedan metalni vršak. Nije nam jasno otkuda police. Kakva li je ovo bila prostorija?, pita iznervirano Omer.
Pokušavajući da odgovorimo na to pitanje, uviđamo da na ulaznim vratima prostorije još uvijek stoji crna pločica s jedva vidljivim natpisom: Vojna biblioteka. Shvatamo. Tragovi na podu su tragovi polica s knjigama.
Znači, biblioteka u spavaonicu, zaključuje Omer.
Po NATO standardima, dodajem.
Da li je negdje predviđena druga prostorija za biblioteku ili je po novim pravilima biblioteka izbačena iz kasarne, nismo otkrili.
Pitanja za vježbu:
Zašto je klasifikacija znanosti težak metodološki problem?
U kakvoj su vezi NATO i uspostava univerzalne znanosti?
Da li bi pregradni zidovi spavaonice bili čvršći da su ispunjeni knjigama umjesto staklenom vunom?
