Upravo sam prebolovala koronu i držim se nekako, osim što se lako umaram! Plašila sam se malo na početku – živim sama i narušenog sam zdravlja nakon što sam, u školi gdje sam radila 2014, zaražena morbilama. Dobro je što se svi zajedno štitimo od korone na način na koji se štitimo i što mnogi s velikim nestrpljenjem iščekuju vakcinu, ali izgleda mi da ne vidimo kako je s dolaskom koronavirusa drastično smanjena imunizacija djece od drugih zaraznih bolesti, prvenstveno od morbila!?
Prema Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti u Federaciji BiH, iste mjere provode se kada su u pitanju epidemija i pandemija. Sada je na snazi pandemija, ali je stanje prirodne nesreće ukinuto u drugoj polovini 2020. godine. Po podacima Federalnog zavoda za javno zdravstvo, unazad deset godina dva puta proglašavane su epidemije morbila: 2014–2015. i 2018. godine, ali epidemiološke mjere propisane zakonom u školama nisu provođene! To znam iz vlastitog iskustva, jer sam zaražena morbilama početkom 2015. godine, dok je zvanično bila proglašena epidemija – kolega s kojim radim bio je zaražen, ali mi u školi nismo bili obaviješteni o tome, a škola nije provodila nikakve zaštitne mjere.
Infekcija je kod mene izazvala, kako su mi infektolozi objasnili, grešku u imunološkom odgovoru koja nije opisana u stručnoj literaturi. Bolovanje mi je vođeno pod dijagnozom subakutni sklerozirajući panencefalitis – obično smrtonosna bolest, s oštećenjem mozga, koja se pojavljuje mjesecima ili godinama nakon preboljenih ospica. Definitivno mi je isključena kontrolnim pregledom – magnetnom rezonancom mozga – tek 2020. godine, ali i dalje imam neobjašnjivih imunoloških problema.
Tokom borbe s posljedicama infekcije upoznala sam se sa Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, ali i sa nizom nelogičnosti u našem zdravstvenom i obrazovnom sistemu: iako radim u školi, nisam zvanično obaviještena da je u decembru 2014. godine proglašena epidemija morbila u BiH, a nisam obaviještena ni da je zaražen kolega koji je sedmicu prije nego sam se razboljela otišao na bolovanje. Dok sam bila na bolovanju, posjetila me ekipa Zavoda za javno zdravstvo KS-a i uzela sve podatke, a vjerujem da su anketirali i mog kolegu, jer je to Zakonom predviđena procedura s ciljem otkrivanja izvora i praćenja puteva prenošenja zaraze. Moj utisak je da se aktivnosti Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo završavaju na anketiranju, jer mi nije poznato da su zvanično obavijestili školu o tome da je neko od nas zaražen.
Isti Zakon predviđa i promociju zaštite od zaraze i zdravstveno vaspitanje o prevenciji (član 11), no dok je epidemija morbila zvanično trajala, a djeca su najčešći prenosnici, nastavnici nisu o tome bili zvanično informisani, niti je provedena edukacija radi sprečavanja širenja bolesti. U školi može biti više oboljelih đaka, a roditelji naknadno pravdaju izostanke s nastave i trebali bi obavijestiti školu. Moguće je, naravno, da razrednici čuju kako određeni učenik nije došao u školu jer ima ospice ili mogu pročitati na ispričnici dijagnozu, ali većina nastavnica i ne zna da je, naprimjer, krzamak isto što i morbili, da svake ospice nisu takozvane pljuskavice, koje su manje opasne od morbila...
S druge strane, djeca imaju i do 15 predmeta, a ni iz jednog ne uče detalje o zaraznim bolestima. Nastavni sadržaj o virusima i bakterijama u udžbenicima biologije pruža informacije o grupama prokariota, građi, razmnožavanju i oblicima bakterija, dok su zarazne bolesti samo nabrojane i nema ništa o njihovom prenošenju i posljedicama. Mislim da bi obrnuto bilo korisnije. (Gledajući udžbenike da bih provjerila ove informacije, iako sam znala da su svi predmetni nastavni planovi i programi preobimni, opet sam se iznenadila koliko pojmova učenik treba usvojiti samo iz jedne nastavne jedinice! Naprimjer, lekcija Organizmi čije ćelije nemaju pravo ćelijsko jedro donosi pojmove prokarioti, ćelijske organele, hromozomi eukariotskih ćelija, kružna molekula DNK, mikroplazma, monere, ćelijska opna, ćelijski zid, vakuola, organela, koki, bacili, spirili, vibrioni, patogene bakterije, genetički inžinjering, saprofitske bakterije, pasterizacija, simbioza, autotrofne bakterije, sumporne bakterije! Ovo su samo pojmovi koji su u nastavnoj jedinici boldirani, a namijenjeni su đacima 6. razreda!)
Osim rizika koje bolest nosi za organizam, plašim se da ljekari nemaju dovoljno informacija o sadržaju zakona ili pravilnici nisu postavljeni u skladu s bolešću. Naime, Zavod za javno zdravstvo KS-a je, na službeni dopis Doma zdravlja Ilidža s pitanjem da li me smiju vratiti na posao budući da laboratorijski nalazi potvrđuju da sam visokopozitivna na virus morbila nekoliko mjeseci poslije akutne infekcije, odgovorio da ta pitanja nisu u njihovoj nadležnosti!
S druge strane, u Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju u Kantonu Sarajevu u jednom članu piše da u školi ne može raditi osoba koja oboli od zarazne bolesti, ali nije navedeno koje, a u članu 34 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti FBiH navedeno je da u predškolskim, obrazovnim i drugim ustanovama za djecu i omladinu ne smiju biti zaposlene osobe koje boluju od tuberkuloze u zaraznom stadiju koje izlučuju uzročnike crijevnih zaraznih bolesti (trbušni tifus i bacilarna dizenterija) i uzročnike kapljičnih zaraznih bolesti (betahemalitiĉki streptokok grupe A i piogeni stafilokok).
Iz ovog je teško zaključiti da li u obrazovnim i drugim ustanovama za djecu i omladinu mogu raditi osobe oboljele od zaraznih bolesti koje nisu navedene. Osim toga, ako se ovo odnosi na zaražene HIV infekcijom, da li zakonodavac zna da je zabranjena stigmatizacija i diskriminacija HIV pozitivnih osoba i šta sa učenicima koji su HIV pozitivni? Šta sa kliconošama zaraznih bolesti? Zakon nije precizirao na koji način se utvrđuje da li osoba boluje od neke zarazne bolesti, a sistematskim pregledima koje nastavnici obavljaju na početku svake školske godine nije moguće utvrditi da li je neko zaražen ili kliconoša. Bila sam dvije godine kliconoša virusa morbila, a laboratorijski nalazi koji su obuhvaćeni sistematskim pregledom bili su potpuno uredni. Kliconoštvo virusa morbila potvrđeno mi je tek nakon serološkog testa na morbile, a zatim i PCR testom.
Koliko je sve ovo važno govore podaci da je vakcinacija djece protiv morbila u Jugoslaviji počela 1971. godine, a generacije do 1980. godine vakcinisane su samo jednom dozom, što nije dovoljno za stvaranje potpunog imuniteta, a to znači da nastavnice rođene u periodu od 1956. do 1980. godine, ako nisu u djetinjstvu prebolovale morbile, možda nemaju imunitet. Ako se uzme u obzir da je veliki broj osoba rođenih između 1980. i 1992. godine vjerovatno vakcinisan samo jednom dozom, da ratne generacije uglavnom nisu vakcinisane i da su poslije rata roditelji u većem broju počeli odbijati vakcinaciju – imamo razloga za brigu i potrebu da usaglasimo zakone i pravilnike!
A, na kraju, evo još jedne nedorečenosti: nakon liječenja dobila sam i rješenje za promjenu radnog mjesta, ali je, uz moju saglasnost, poništeno, jer nastavnici teško mogu dobiti promjenu radnog mjesta nakon promijenjene radne sposobnosti. U školama ne postoji radno mjesto na koje bi nastavnica historije, geografije, matematike ili biologije mogla biti premještena u slučaju da više nije sposobna izvoditi nastavu. Meni bi mnogo olakšalo kada bih dobila ravnomjerno opterećenje nastavom tokom radne sedmice ili smanjenje broja redovnih i prilagođenih nastavnih planova i programa.
Nejasni zakoni i pravilnici otežavaju položaj nastavnika i nastavnica u slučaju težih hroničnih oboljenja, a njihov radni vijek je dug. Uz to su i oni i roditelji i djeca, i potrebni su i drugima osim svojoj školi. A kada se razbole, sasvim su sami pred sistemom, što nije dobro ni za koga.
