Mnogi ljudi će se prilikom upisa na fakultet ili prilikom zapošljavanja na određena radna mjesta sresti s testovima opće kulture ili općeg znanja, pa je pitanje da li ih obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini priprema za takvu vrstu testova.
U školskim kurikulumima i drugim zvaničnim dokumentima iz oblasti odgoja i obrazovanja opća kultura se ni ne spominje, a nema ni zvanične definicije tog pojma, ali se često može čuti da učenicima nedostaje opća kultura ili da im nedostaje opće znanje. Istovremeno se opća kultura poistovjećuje sa općim znanjem, ali sudeći po literaturi s drugih jezičkih područja, radi se o dva različita pojma.
Da je literatura o općoj kulturi obavezan dio knjižnog fonda školskih biblioteka, ne bi dolazilo do poistovjećivanja pojmova opće kulture i općeg znanja i ne bismo imali đake koji ne žele usvajati znanje uz obrazloženje da im taj podatak neće nikad u životu trebati. Tako bh. školstvo proizvodi učenike – buduće punoljetne građane koji ne znaju kontinente, koliko je bilo svjetskih ratova u historiji, vrste književnih djela, šta znači pojam humanizam i renesansa, ne znaju ko su Aristotel i Platon, a Mikelanđela i Rafaela znaju samo kao likove iz crtane serije Nindža kornjače. Istina, ovo znanje nema praktičnu vrijednost, ne možete ga lako komercijalizirati kao poznavanje stranog jezika, informatičko i tehničko, ali je potrebno – većina javnih institucija prilikom zapošljavanja na različite pozicije provodi test općeg znanja ili opće kulture ili informisanosti.
Prema Agenciji za državnu službu FBiH, ispit općeg znanja ima za cilj utvrditi da li kandidati koji konkurišu na radno mjesto državnog službenika posjeduju dovoljan stepen znanja iz oblasti javne uprave koje je neophodno za obavljanje poslova državnog službenika, a cilj polaganja stručnog ispita je provjera sposobnosti kandidata za rad na konkretnom radnom mjestu na koje se prijavio. Naglašeno je da se pitanja iz pismenog dijela stručnog ispita odnose na oblast i vrstu poslova kojoj pripada radno mjesto na koje kandidat konkuriše.
Primjera radi, test općeg znanja kandidata za prijem u vojnu službu u Oružane snage Bosne i Hercegovine, u kategoriju vojnika, pored pitanja koja se odnose na poznavanje Ustava BiH i zakonske regulative koja se odnosi na Oružane snage BiH, sadrži i mnogo pitanja iz matematike, historije, fizike, književnosti, biologije i geografije. Među pitanjima za test općeg znanja za čin mlađeg inspektora u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo su Ustav BiH i federalni i kantonalni zakonski propisi za čiju provedbu je odgovorno Ministarstvo unutrašnjih poslova, što pokazuje da je za MUP KS-a opće znanje samo poznavanje zakonskih propisa koji su usko vezani za posao policajaca i inspektora, a po shvatanju Ministarstva odbrane BiH, za test općeg znanja potrebno je znanje koje se stiče ili bi se trebalo steći u osnovnoj školi iz svih nastavnih predmeta!?
Dakle, evidentna je terminološka konfuzija u javnoj upravi, a, nažalost, sudeći po sadržajima vodiča za studente, ni na univerzitetima ne objašnjavaju pojam općeg znanja, a ni opće kulture. Tako u Vodiču za studente Sveučilišta u Mostaru piše da se prijemni ispit za studij književnosti sastoji od pismenog testa koji obuhvaća test iz svjetske književnosti i test iz opće kulture koji obuhvaća područje filma, teatra, likovne umjetnosti i slično. U Vodiču za studente Univerziteta u Sarajevu piše da se za prijemni ispit na Arhitektonskom fakultetu polaže matematika, slobodno crtanje, percepcija prostora i test opće kulture – poznavanje arhitekture i umjetnosti. Na Fakultetu za sport i Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije na prijemnim ispitima se polaže test opće informiranosti. Prijemni ispit za Internacionalni univerzitet u Sarajevu sadrži i test općeg znanja u koji su uvrštena pitanja kao šta je hipofiza, ko je predsjedavajući Predsjedništva BiH na današnji dan, šta je filatelija, šta je daltonizam, kada se odigrala Francuska građanska revolucija, šta je pozitivno naelektrisana čestica u atomu, ko je autor djela Romeo i Julija, kako glasi formula za azotnu kiselinu… Opća kultura je možda najbolje definisana u obrazovnom priručniku Opća kultura – sve što trebate znati njemačkog književnika i profesora na Univerzitetu u Hamburgu Dietricha Schwanitza. Ovaj priručnik donosi sve što treba znati da bi se steklo građansko pravo u zemlji obrazovanih. Prema Schwaintzu, osoba koja posjeduje opću kulturu treba poznavati historiju Evrope, književne oblike i velika djela, povijest umjetnosti i muzike, velike filozofe i znanstvene teorije, ideologije i tržišna mišljenja. Ništa manje nije značajna ni knjiga grupe autora Svakodnevna opća kultura, prema kojoj se u opću kulturu ubrajaju povijesne ličnosti i prijelomni povijesni događaji, velike ideje, izumi i otkrića, remek-djela iz književnosti, glazbene i primijenjene umjetnosti, velike filozofske i religijske misli. U Jugoslaviji je obrazovna vlast vodila računa o općoj kulturi, o čemu svjedoči priručnik Opća kultura za učenike stručnih škola autora Nikole Bačića i Tade Božinović čiji izdavač je 1960. godine bio Pedagoški centar za stručne škole iz Rijeke.
U susjednoj Hrvatskoj na državnoj maturi testira se opća kultura srednjoškolaca, ali uz taj test oni polažu i test opće informiranosti i testove inteligencije za procjenu sposobnosti za studij. Za polaganje testa opće kulture izrađena je i zbirka zadataka, a pitanja su iz područja filma, filozofije, muzike, književnosti, likovne umjetnosti, mitologije, opće obaviještenosti, politike, popularne kulture, povijesti, religije, sporta, znanstvenih otkrića i izuma, sociologije i geografije.
Istovremeno, u školskim kurikulumima potencira se na razvoju kritičkog mišljenja, što vodi ili je već dovelo do marginaliziranja znanja. Ako je znanje skup činjenica, informacija i vještina koje je osoba stekla iskustvom ili obrazovanjem, a kritičko mišljenje podrazumijeva primjenu znanja, nema kritičkog promišljanja bez elementarnog znanja. Ali kako ili kada će đaci steći znanje ako već u prvim godinama izučavanja nekog predmeta obrazovanje fokus stavlja na kritičko mišljenje!? Kako će steći opću kulturu kada ne postoji ni jedinstvena definicija opće kulture!? Kako će steći opće znanje, kada se ne zna šta se pod tim pojmom podrazumijeva.
Za kraj evo jednog ilustrativnog primjera: u udžbeniku historije za osmi razred u okviru teme Početak Prvog svjetskog rata i formiranje frontova u Evropi nalazi se zadatak u kojem se od učenika traži da odgovori Kako je formulisan tekst i šta misli zašto je to tako, a ponuđeni su stari i novi zapis za ploču koja obilježava mjesto sarajevskog atentata. Natpis na staroj ploči glasi: Sa ovog mjesta je 28. juna 1914. godine Gavrilo Princip svojim pucnjem izrazio narodni protest protiv tiranije i vjekovnu težnju naših naroda za slobodom. Natpis s nove ploče glasi: Sa ovog mjesta je 28. juna 1914. godine Gavrilo Princip izvršio atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Da li je moguće da četrnaestogodišnji učenik bez elementarnog znanja o političkoj historiji Jugoslavije i posljedicama njenog raspada odgovori na pitanja, odnosno da kritički promišlja ako nije zapamtio činjenice?!
