Predstavnik SPUS-a Haris Zahiragić pridružio se tribini s pola sata zakašnjenja, uz izvinjenje i objašnjenje da je imao drugi sastanak, ali da su njegove kolege tu od početka. Zahvalio se na organizaciji ove tribine jer on izuzetno cijeni studentski aktivizam i svaki drugi vid društveno korisne aktivnosti. Zadivilo ga je ovo okupljanje studenata koje je on kao njihov predstavnik davno trebao organizirati, na istu temu, jer je svoje kolege u sklopu javne rasprave morao pitati za mišljenje. O svemu je govorio na isti način, diplomatski, površno i neinformirano. Bio je senzacija ovog skupa, ali ne izborom ljudi koji su tu sjedili. Nametnuo se, čak nije htio ni da sjedne na svoje mjesto nakon dvadesetominutnog izlaganja zbog kojeg je cijela sala brujala od nezadovoljstva, pri tome pozivajući i na repliku, kao da su svi ti ljudi tu došli i izdvojili svoje vrijeme da utvrđuju stepen njegove parcijalne, da l' slučajne ili namjerne, pitali su se ljudi sa skupa, informiranosti. Dok su drugi govorili, nervozno se kretao, da bi za vrijeme formiranja zaključka i stavova koji će se uputiti Vladi KS već bio obukao jaknu, zbog čega je od strane delegatkinje društveno-političke organizacije Jedan grad jedna borba Svjetlane Nedimović upozoren da je vrijeme da malo sjedne i sačeka da i drugi završe i kažu ono što imaju.
Kako se Haris požalio na medijsku nekorektnost prema njemu i SPUS-u, doslovno prenosim dijaloge (koje je sam pokrenuo) s ovog skupa. Između svih dijaloga uslijedila je buka, ali i brza promjena teme od strane supergovornika Harisa Zahiragića. Tema o kojoj je raspravljao jeste pitanje neophodnog unapređenja kvaliteta rada zdravstvenih ustanova koje danas imamo, što nije mnogo vezano za samu raspravu o prijedlogu reforme zdravstva, ali je sigurno važno i korisno zbog studenata u čije ime govori, i to u svakom smislu... U slučaju da i ovo izvještavanje Haris demagoški opiše kao javni linč protiv njega, vrlo rado objavljujemo kompletan snimak sa tribine.
Haris: Prvu informaciju o prijedlogu reforme zdravstva dobili smo dva dana prije te skupštine. Nije dugo trebalo da pojedini portali, mediji i javnost, počnu da prozivaju studentski parlament da se ne oglašavamo. Konsultovali smo dva naša istaknuta studenta medicine, nekoliko pravnika je pokušalo da kroz zakonske okvire utvrdi šta mi možemo da uradimo i tada smo se oglasili. Nakon toga, raspitali smo se i vidjeli da se ne gasi samo ovaj Zavod, što nam direktorica Žana na sastanku nije objasnila. Ukoliko neće postojati zavodi, ako se zavod općenito kao zdravstvena institucija ukine, mi ne možemo protiv toga.
Osoblje Zavoda: Nije tačno da se ukidaju svi zavodi, niste ni pročitali Odluku, pričate napamet.
Haris: Ne, ne ne, zavod ne može postojati.
Osoblje Zavoda: Može, ko je to rekao.
Haris: Je li može?
Osoblje Zavoda: Pročitajte zakon, zaboga.
Roditelj: U startu, kad ste krenuli s izlaganjem dali ste jedan argument koji kaže da ste već nekako prema toj vlasti nageti. Ako vas je vlast obavijestila samo dva dna prije donošenja ovako važne odluke, onda treba da kažete da je ta vlast nekorektna, neozbiljna... Vi to niste uradili.
Haris: Ja ne štitim interese Zilhe Ademaj, apsolutno me ta žena ne interesuje. Ovdje sam došao u želji i u najboljoj namjeri da ako postoje neki argumenti za suprotno da ja lično, iz svih analiza, promijenim svoj stav i stanem na bilo čiju stranu ako nisam u pravu. Svaki korektan prijedlog, apsolutno biću megafon korektnih prijedloga.
Studentica: Ako vi promijenite stav, promijeniće ga i drugi studenti? Prvo, vi ne možete govoriti u ime svih studenata, jer vi moje stavove ne zastupate. Ne znam ko vas je birao.
Student: Stranke su ga birale.
Haris: Kamo sreće da ijedna stranka u svojim redovima ima sve nas iz SPUS-a. Molim vas da nas prestanete bojiti u jednu boju, u SPUS-u imaju ljudi iz različitih stranaka.
Studentica: Koje ste još studente konsultovali u davanju stava ispred svih studenata, osim ova dva najbolja koje ste pomenuli?
Roditelj: Vi koji predstavljate studente ne smijete biti politički igrači. Ne smijete. Morate imati argumente. Pokušajte u narednom periodu da na svaki naredi atak na ovo naše zajedničko bogatstvo, koje treba da se upotrijebi u bolje sutra, odmah i reagujete, izdvojite vremena, dođete na javnu raspravu i kažete nekome ko hoće da to otme NE. Ja ovdje kao građanin vidim potpuni atak na objekat i kao roditelj dva studenta imam pravo da razmišljam o njihovom zdravlju i tražim objašnjenja, a vi kao studenti morate tražiti argumente i ne dopuštati silu.
Haris: Dakle, zavodi ne mogu pružati tercijarnu zdravstvenu zaštitu.
Dr. Bakir Nakaš: Da li vi znate šta je tercijarna zdravstvena zaštita?
Haris: Specijalistički pregled, bolnički, je li tako?
Dr. Bakir Nakaš: Nije tako. Zakon dozvoljava čak i domu zdravlja da se bavi tercijarnom zdravstvenom zaštitom ukoliko imaju resurse.
Osoblje Zavoda: Tercijarna zdravstvena zaštita pruža se u klinikama, bolnicama i zdravstvenim zavodima, a mogu je pružati svi koji imaju para i potrebu za istom. To su visokodiferencirane skupe pretrage i terapijski zahvati.
Haris: I zavodu se dozvoljava?
Osoblje Zavoda: I zavodu se dozvoljava apsolutno.
Haris: Uz svu moju dobru volju, uz puno poštovanje prema ovim ljudima, usluga koja su pruža nije zadovoljavajuća. Ukoliko se ukida rad zavoda, ja nemam nikakvu argumentaciju, ukoliko se ne ukida, onda imamo ogroman broj prigovora na rad Zavoda. Činjenica je da meni kao studentu nikad nije ustanovljena dioptrija, a u ovom Zavodu sam potvrde dobijao. Trebalo je da znam da imam dioptriju, a ne da to ne otkrivam s 22 godine.
Osoblje Zavoda: Izvinite, a kakve potvrde?
Haris: Potvrde da sam zdrav.
Osoblje Zavoda: A zašto ste tražili te potvrde? Zbog čega?
Haris: Da se upišem na fakultet.
Osoblje Zavoda: A koliko ste se to puta upisali na fakultet? Ta potvrda se samo traži pri upisu.
Studentica: Moram objasniti kako sam ja počela da nosim naočale, otišla sam sama do oftalmologa da mi provjeri vid. Ne može oftalmolog meni da dođe, to nikako ne mogu da očekujem.
Haris: Zavod kakav danas imamo ne provodi zdravstvene preglede nego izdaje potvrde. Evo pitam sad direktoricu, za sve godine rada ovog Zavoda, da li je ikad ijedan profesor, a ima ih barem deset koji su psihički nestabilni i isfrustrirani, čak i manijakalni, dobio pravu dijagnozu. Ja kažem da barem 10 % mojih profesora ima takve probleme. Po petnaest puta obaraju studenta.
Osoblje Zavoda: To je jako ružno što govorite vi kao student. Ko ste vi da dajte dijagnoze? Profesor je isfrustriran ako ne položite ispit? Nakon sistematskog pregleda mišljenje ljekara o svakom profesoru ide u njegov dekanat. Mi nismo ti koji mogu da daju nekome otkaz.
Haris: Jeste li ikada dali vaše mišljenje da je neki profesor psihički nestabilan?
Osoblje Zavoda: Dali smo, ali to nije javno, niti smije biti javno. Dalje, mi ovdje ne izdajemo samo potvrde, kako ih vi zovete i degradirate naš posao, jer su to ljekarska uvjerenja. Mi ne izdajemo samo te potvrde, kako ih vi zovete, mi ovdje i liječimo neke ljude, zamislite. Mnogi studenti trebaju različite intervencije i operacije. Mora biti urađena kompletna priprema, da se dobije saglasnost za operativni tretman. Bez te saglasnosti i mišljenja ljekara specijaliste nijedan operativni tretman se ne može uraditi. Nisu to minorne stvari. Kad student ovdje dođe ima sve, ljekara opće prakse, laboratoriju i specijaliste, sve može da obavi na jednom mjestu. Niste upućeni, a iznosite neke podatke.
Haris: Dalje, prevencija zdravlja studenata. 90% bolesti se mogu otkriti u ranoj fazi. Promocija zdravlja i prevencija nije u domenu ovog Zavoda. Ja nisam znao ni da vi postojite. Dobio sam potvrdu da sam zdrav, ali nisam pregledan. Tako da sam na lijepe oči dobio tu potvrdu. Ja kao student sam morao biti upoznat s činjenicom da ovdje mogu doći i saznati šta je s mojim zdravljem. Trebali ste na moj fakultet doći i pregledati me. Nikad niste došli.
Roditelj: Trebali ste mu kući otići. (Nastaje buka.)
Haris: Mogu li molim vas samo da završim?
Roditelj: Ne možeš, ne mogu te više slušati, jarane.
Roditelj: Sve što se desi da se nešto ovako važno prekine to odgovara onima koji to i zagovaraju.
Haris: Pitanje porijekla imovine. Pokušali smo da napišemo Zakon o porijeklu imovine javnih funkcionera, da se to pokrene, ali je to neustavno. Imam li ja pravo znati vašu imovinu? Nemam!
Roditelj: Kako nemate? Pod obavezno. Sad ste Ustav spomenuli. Jeste li vi pročitali Dejtonski mirovni sporazum?
Haris: (Tišina)
Roditelj: Pa pročitajte.
Haris: Uvijek smo dostupni 24 sata na dan, svima.
Osoblje Zavoda: Nije tačno, mi smo vas na proljeće pozivali za različite projekte, ali se niste odazvali.
Haris: Ko nas je pozvao?
Osoblje Zavoda: Naša ustanova vas, e-mailom, telefonom.
Haris: Mi smo vas pozivali da zajedno radimo projekte, ali nismo dobili odgovor.
Osoblje Zavoda: Kada, kojeg datuma?
Haris: Samo da zaključim, molim Vas.
Osoblje Zavoda: To što pričate nije istina.
Haris: Pokušavam da govorim, a vi me prekidate.
Osoblje Zavoda: Ne mogu vam dopustiti da govorite kad to što pričate nije istina.
Haris: Sad govorim iz perspektive običnog studenta. Moj prvi i posljednji kontakt s ovim Zavodom je bio pri upisu. Zaista nisam imao priliku da tokom svog studiranja saznam šta sve meni pruža ova institucija. Ako dođe do reforme, onda je ova priča besmislena, ali ako ne dođe, onda možemo da idemo s planom popravljanja komunikacije između Zavoda i studenata. Studenti su specifična kategorija i naravno da ćemo insistirati na specifičnoj zdravstvenoj zaštiti studenata. Mi nećemo dozvoliti da studenti stoje u redovima kod ljekara. Ali, ja ne mogu štititi upravni odbor, nadzorni odbor, kabinet rektora, ogromne svote za gorivo itd. Naš prijedlog je bio da se organizuju ordinacije u sklopu studentskih domova.
Studentica: Ono što ova ustanova pruža ne može da ponudi jedna ambulanta. Reforma se provodi da bi se nešto unaprijedilo, a ja ovdje ne vidim šta se unapređuje. Ako se pak studenti pripoje domovima zdravlja, neupitna su duga čekanja i površnost u pružanju zdravstvene zaštite. Ako sam ja u čekaonici s 30 ljudi i nemam strpljenja da čekam, postoji varijanta da tražim privatnog doktora, ako imam para i ako moji roditelji imaju para da mi omoguće taj pregled. Druga varijanta je da ću tražiti neke veze, vezice, šemu neku, kako da dođem što prije na red za pregled. I šta time radimo, branimo korupciju u našem sistemu. Mi kao studenti treba da se borimo upravo protiv takvih stvari. Trebamo izlaziti s argumentima, činjenicama i zaključcima, a ne s parcijalnim čitanjem informacija. U tome je problem. Sve izvještaje i medijske informacije treba iščitati, sve živo treba analizirati, jer nas lažu na sve strane. I to je činjenica.
Doktorica političkih nauka i delegatkinja društveno-političke organizacije Jedan grad jedna borba, Svjetlana Nedimović oštro se pobunila zbog Harisove privilegovane pozicije koju je sam izborio, ali mu je i omogućena.
Ovo je javna rasprava i nije moje da postavljam pitanja i ulazim u dijalog s jednom osobom za koju nije utvrđeno koga predstavlja. Ovo nije poligon za lična obračunavanja. Prema tome, niko ne može monopolizirati ovdje i govoriti po 20 minuta i onda replicirati. Naše javne rasprave uvijek izgledaju ovako jer ih ne organizuju tamo gdje bi trebalo dovoljno često i zato imamo potrebu da kažemo svašta nešto što inače ne možemo da kažemo. Žalosno je da ovo nije organizovano na nivou institucija, i ne samo za struku.
Svjetlana smatra da reforma mora poći s nekog državnog nivoa, u našem slučaju federalnog, te da sama reforma znači puno studiozniji pristup, odnosno da je prvi korak u bilo kakvoj savremenoj reformi zdravstva utvrđivanje potreba korisnika.
Ovdje to nije utvrđeno i zato ja dovodim u pitanje i stavove gospodina i onoga koga predstavlja. Ako idete na to da institucija ne radi nešto kako treba, onda se pita zašto je gospodin tu instituciju vidio samo jednom ili dvaput. Krene su otuda da se utvrdi činjenično stanje, naša percepcija rada te ustanove. Osnovno je poći od potreba korisnika. Dajte da u tom istraživanju utvrdimo šta je to što ne valja u određenim zavodima. Mi ovdje nećemo uređivati institucije, mi samo možemo da kažemo šta nama treba. Postavlja se pitanje zašto bi se nešto što je osnovano prije 67 godina sada, kada medicina uveliko govori o specijalizacijama, zatvaralo? Određene populacije se moraju uvažiti. U Zakonu stoji da ako postoji potreba i postoje kapaciteti zavodi se mogu osnovati.
Predstavnik studenata Filozofskog Fakulteta, student Suad Beganović doživio je pozitivnim dolazak SPUS-a na ovu tribinu, jer su pokazali želju da razgovaraju. Suad je govor ministrice sa Skupštine KS od 26. 10. 2016. godine okaraketrisao neargumentovanim i političkim.
Objasniću zašto smo mi pokrenuli ovu priču. Izlaganje ministrice Zilhe Ademaj, njen javni nastup, je bio bez argumenata. Shvatili smo da to nije nikakva reforma, to je samo kontinuitet jednog drugog procesa koji se zove racionalizacija. Iz izlaganja gospodina Nakaša smo mogli vidjeti da najmanje novca zapravo ima u institucijama na koje se prijedlog reforme i odnosi. Postavlja se pitanje šta se tu racionališe?! Jasno je da ovo nisu nikakve uštede. To je samo diletantizam ministrice Ademaj koja nema pojma šta priča. Ako ona nema pojma šta priča, onda se mi moramo ovako organizovati da bismo iznijeli neke svoje stavove. S obzirom na to da ja nastupam kao predstavnik studenata Filozofskog fakulteta moram da kažem da je ovo studentski grad. Ako je ovo studentski grad, onda jedna ovakva ustanova mora da postoji. Stvarno bi bilo smiješno da studentski grad nema studentsku polikliniku. Nema nikakvog smisla da se te takozvane uštede ostvaruju na ljudima koji dolaze van Kantona Sarajevo koji ovdje ne glasaju pa se i ne mogu previše pobuniti. Dakle, ovo je politička stvar. Ovo je brutalno rezanje i premještanje kadra... U nekoliko navrata smo od javnih aktera tražili da daju garancije da će biti bolje poslije ove reforme i nismo ih dobili.
Najavljujemo:
Sutra
Dekan Stomatološkog fakulteta prof. dr. sci. Muhamed Ajanović i doc. dr. Selma Jakupović šalju svoju poruku.
Petak
Iskustva i stavovi roditelja. Intervju s dr. Aišom Smailbegović-Hadžihalilović. Posjeta školegijumca Anesa Osmića DZ na Grbavici.
Podsjećamo na prethodne tekstove
Izvještaj sa Skupštine. O načinu provođenja javne rasprave. Pokušaj da dobijemo odgovore od nadležnih institucija. Studentska tribina.
Značajne poruke sa studentske tribine prim. dr. Bakira Nakaša, dr. sci. med. Žane Pozderac, direktorice Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata KS, studentkinje psihologije i moderatorice tribine Hane Sokolović, predstavnika Naše Stranke i stomatologinje.
