9.10.2014.
Stanovnici Olova će dobro pamtiti 15. maj 2014. godine. Voda je nosila sve pred sobom, a ljudi su ustali da pomažu ljudima.
Tih dana, a i nakon toga, zaposlenici MSŠ Musa Ćazim Ćatić u Olovu očistili su sve prostorije koje su bile pod vodom, kao i mulj sa školskog poligona... Uslijedilo je dizanje podova, čišćenje školske kuhinje, kabineta za obuku budućih frizera, stolara, ugostitelja... Sve to smo zatekli tokom naše prve posjete ovoj školi nakon razornih poplava koje su zadesile Olovo i druge gradove u BiH ovog proljeća.
U ovaj smo grad otišli ponovo u jesen, i zatekla nas je sasvim druga slika i atmosfera. Direktor je bolje raspoložen, osoblje također, a miris svježe farbe svuda se osjeti. Radovi se izvode, radnici galame. Međunarodne organizacije su donirale novac za obnovu škole i saniranje svih šteta prouzrokovanih vodenom bujicom.
Hvala redakciji Školegijuma, čiji su predstavnici među prvima obratili pažnju na naše probleme. Mnogo nam je značilo što ste našu situaciju prenijeli drugima, što ste o tome pisali i pomicali naš problem prema vrhu liste prioriteta. Sada imamo sasvim novu situaciju, kaže nam u kratkom razgovoru direktor škole Mujo Kućanović.
Dosadašnje aktivnosti na sanaciji šteta odvijale su se u koordinaciji sa resornim ministarstvom i pod nadzorom stručnih osoba određenih za sve navedene faze u sanaciji objekta.
Od polovine maja do polovine jula zaposlenici su vršili pripremne radnje, a rukovodstvo škole je tražilo donacije za obnovu škole. Najprije smo u potpunosti opremili jednu učionicu zahvaljujući donaciji Save the Children, da bismo nakon toga od World Visiona dobili namještaj za četiri učionice (za svaku učionicu 15 stolova, 30 stolica, jedan ormar i jednu katedru za nastavnika).
Od druge polovine jula počele su se dešavati još veće promjene. Kompletnu sanaciju škole preuzima Evropska unija, odnosno UNDP, a to uključuje sanaciju ostalih učionica, hodnika, sanitarnih čvorova, školske kuhinje i sale za tjelesni i zdravstveni odgoj.
UNICEF BiH je obezbijedio potrebnu opremu – školske table, ormare, dio nedostajućih klupa i stolica, didaktička sredstava.
Radovi su u završnoj fazi, svakodnevno se vrše mjerenja vlažnosti u podnim oblogama i kada se steknu uslovi, slijedi postavljanje podova u učionicama i sali, kaže direktor Kućanović, koji se nada da će sve biti okončano do kraja oktobra.
Važno je napomenuti da je nastava do sada organizovana na drugom i trećem spratu školskog objekta, te jednoj učionici na prvom spratu koja je obnovljena još u julu.
Iz Udruženja Obrazovanje gradi BiH posjetili su također školu i uručili svoje donacije.
Moram se zahvaliti i Elektrotehničkoj školi u Sarajevu koja nam je donirala kosilicu za održavanje zelenih površina, na kraju je dodao direktor.
|
EU UNDP |
Sanacija šteta na sali za tjelesni i zdravstveni odgoj, četiri učionice, hodnici, sanitarni čvor, školska kuhinja (zamjena stolarije, sanacija podova, zidova i plafona) |
Tokom augusta |
|
UNICEF
|
Nabavka školskih tabli za sve učionice koje su bile potopljene u poplavama, ormara i nedostajućeg dijela klupa i stolica |
Tokom septembra |
|
Save the Children |
Donacija pumpe za vodu i isušivača (koje nakon korištenja predajemo u vlasništvo CZ Olovo) te dijela opreme za čišćenje (čizme, maske, rukavice, lopate i sredstva za dezinfekciju i higijenu) |
Tokom maja |
|
Save the Children |
Kompletna sanacija jedne poplavljene učionice (demontaža, zidarski, bravarski, gipsarski, podopolagački, molersko-farbarski, elektroinstalaterski radovi) |
Tokom juna |
|
World Vision |
Nabavka namještaja za četiri plavljene učionice te zavjese za učionice na prvom spratu |
Tokom juna |
19.06.2014.
Ne treba nam ništa. I onih nekoliko dana kad su poplave bile mi smo svu pomoć proslijedili tamo gdje je teže i gore. U Maglaj, Doboj, Šamac. Niz Krivaju, govori mi direktor MSŠ Musa Ćazim Ćatić Mujo Kućanović, dok pokušavam dogovoriti posjetu. Da opet ne bude da idem praznih ruku, uzeo sam po nekoliko primjeraka Školegijuma, da poklonim direktoru i profesorima. Operacija septembar se nastavlja.
Mještovitu srednju školu u Olovu ove godine je pohađalo 413 učenika u 19 odjeljenja. Osim gimnazije, učenici uče u školi za ekonomskog tehničara, tehničara finalne obrade drveta, šumarskog i poljoprivrednog, kao i hotelsko-turističkog i frizerskog tehničara.
Škola je nekada brojila oko hiljadu đaka, ali rat i postratne malverzacije sa sobom su odnijeli nekoliko jakih fabrika, a samim tim i volju građana da žive u gradu u kojem će teško sastavljati kraj sa krajem.
Olovo je u zadnje vrijeme živnulo. Pojavilo se nekoliko dobrih projekata, nekoliko malih preduzeća je pokrenuto i sve je stabilnije. Posljednje poplave su pokazale da smo još jedni uz druge. Iako je voda odnijela sve što je mogla, vratili smo se svakodnevnici, priča direktor Kućanović, dok sjedimo u njegovom malom i skromnom kabinetu. Istovremeno, slide show opcija lista slike potopa na desktopu.
Prvo idu fotografije škole i dvorišta u vodi, a onda prizori povlačenja vode i nastale štete. Direktor svaki svoj komentar završava sa sve vidiš, nemam ti što reći.
Writings on the wall
U Olovo sam stigao tri sedmice nakon poplava, ali se po fasadama zgrada i dalje raspoznaje dokle je voda dosezala, dok su ulice iznenađujuće čiste, jer su nedavno oprane. Olovo je mali grad i nije ga bilo teško očistiti, a i rijeke koje su ga poplavile nisu prljave niti zagađene, kao u drugim područjima.
To nam je umnogome olakšalo posao dok smo čistili grad. U školi je opet teže. Prvi dan, četvrtak, došao sam čamcem do ove ulice, dalje nisam mogao. Gledao sam kako voda bukvalno prolazi kroz školu. Razbija stakla.
Stojimo na tom mjestu dok fotografišem školu. Direktor kaže da je dobro uraditi nove fotografije, da se vidi kako je bilo i kako je sad.
Stradao nam je cijeli prvi sprat. Šteta je velika. Ne znamo kako se vratiti u normalno stanje. Nastavu ćemo realizirati, jer škola ima dovoljno prostora, ali je problem što u nekim kabinetima nemamo više opremu s kojom smo radili. Niti prostor koji je specijalno organiziran za realizacije određenog tipa nastave.
Šteta se procjenjuje na oko 500.000 KM. Kako saznajem iz razgovora sa osobljem škole, najteže i najskuplje je sanirati fiskulturnu salu.
I zaista je sala najviše nastradala. Parket je podignut i izlomljen. Zidovi se urušavaju. Sprave za vježbanje su u vodi. Lokve posvuda, a u njima se, kroz visoke prozore, ogledaju oblaci. Do sale smo se jedva provukli, jer su hodnici pretrpani namještajem; stolice i stolovi, radni materijali, mašine, tepisi. Sve je poredano uzduž zida. Na nekoliko mjesta u školi postavljeni su agregati, pumpe za vodu.
Ovo je jako dobro u odnosu na to kako je bilo. Voda je negdje dosezala i dva metra. Tamo nam je plastenik. Sve je poplavilo. Kao i igralište. Mi ćemo klupe i namještaj oprati, naši stolari će napraviti nove ako treba. Obnova sale mnogo košta i bojim se da je dugo nećemo imati.
Pitao sam za prioritete koje treba ostvariti kako bi nastava u septembru počela bez smetnji.
Potrebno je sve isušiti. Vratiti na svoje mjesto. Ono što se može korisititi – koristit ćemo. Bacili smo ono što je neupotrebljivo. Nadamo se da će nadležni imati odgovor na ove probleme, završio je direktor, uz izvinjenje, jer žuri na sjednicu.
Zvaćemo direktora opet. Provjerit ćemo da li su nadležne institucije uradile bilo što ili će se morati čekati na milost vanjskih donacija. Od septembra, pak, neki novi klinci sigurno neće znati kako je izgledala fiskulturna sala.
Foto: Ljubaznošću direktora Muje Kućanovića i O. Zukić
