Na ulazima u osnovne i srednje škole širom Bosne i Hercegovine svakodnevno dežuraju učenici. Ova dežura definisana je internim pravilima škola ili dokumentom koji se obično zove Prava i dužnosti učenika, ali i kućnim redom škola, a pravilnik o dežurstvu učenika, radi jasnih odgovornosti i dužnosti, usvaja nastavničko vijeće. No, nedavno je u Hrvatskoj prosvjetna inspekcija, nakon anonimne prijave da su djeca izrabljivana i izložena teškom fizičkom radu, ukinula dežurstva đaka na ulazu u školu, a odluku je donijela pozivajući se na zakon koji govori o tome da je dijete u školi dužno biti na nastavi.
Razmišljajući kako je uopšte došlo do dežura učenica na ulazu u školske zgrade, razgovarala sam sa nekoliko direktora, pedagogica i kolega. Direktori su rekli da su to naslijedili od ranijih direktora i da su nastavili s tom praksom, a jedna od starijih kolegica rekla je da je to naslijeđe iz doba socijalizma, jer djeca na taj način razvijaju osjećaj odgovornosti. Naime, dežurni učenici vrijeme provode na ulaznim vratima škole i dočekuju roditelje koji dolaze na razgovor s učiteljicama i druge goste, putem razglasa čitaju obavijesti sa kojima djeca moraju biti upoznata, zvone za početak i kraj časa, ponekad kopiraju materijal za nastavu pojedinim učiteljima, a nekad budu zamoljeni da nastavnicima kupe užinu ili da plate račune, ali i da prenesu stolice iz učionice u učionicu, da obavljaju poslove koji nisu u opisu dežurstva.
Ponukana događajem u Hrvatskoj, provela sam malu anketu među roditeljima, kolegicama i đacima, s pitanjem da li je potrebno ukinuti ovaj oblik učeničkog angažmana.
Kolege prosvjetari kažu sljedeće:
- Dežuranje na ulazu škole dio je tradicije i ima svoju pedagošku i svaku drugu svrhu. Nije to samo dežuranje, to je i domaćinstvo, jer kad vam dođu stranke učite se ophođenju i komunikaciji.
- Dežurstva su regulisana kućnim redom škole koji usvaja vijeće roditelja, učenika i nastavno vijeće, a donosi ga školski odbor.
- Izrabljivanje??? Svašta! Mislim da u Japanu djeca sudjeluju u svemu: čišćenju škole, rade u kantini, i tako dalje....
- Kada bi učenici čistili razred u kojem samo oni imaju nastavu, ne bi bacali papire po podu i pod klupu... Znali su mi reći – nek čisti spremačica. Pitala sam ih da li kući isto tako bacaju smeće oko kante i stola i da li tada očekuju da ga mama skuplja... Škola je odgojno-obrazovna institucija.
Roditelji, pak, kažu:
- Zakon kaže da je dijete u školi dužno biti na nastavi.
- Dežurstvo najčešće nije u najboljem interesu đaka. Oblik dežurstva učenika koji se provodi tako da djeca sama stoje na vratima, razgovaraju sa stranim osobama koje dolaze u školu i legitimiraju posjetitelje smatramo neprimjerenim i suprotnim najboljim interesima djece. Na taj način djeca se dovode u neposrednu opasnost zbog mogućih incidentnih ponašanja posjetitelja, a i neopravdano se na njih prebacuje odgovornost za čuvanje škole, što mora biti na odraslima.
- Vrijeme provedeno u dežuranju najčešće nije odgovarajuće pedagoški osmišljeno, a učenici pritom gube nastavu.
- To ne bi trebala biti praksa, pogotovo jer učenik koji je na hodniku teško može sam biti zaštićen ili može spriječiti bilo koga da uđe u školu.
- Bit je u tome da dijete ne smije dežurati jer je ono tako prvo izloženo bilo kojem obliku opasnosti. I da treba tako biti – ne možemo uspoređivati današnje vrijeme s onim nekad koje je, istina, bilo lijepo, ali je prošlo. Nadalje, ako djeca u školi pomažu – to je dobro i pozitivno i tu ne bi trebalo biti problema. No, to se može i dalje provesti na dobrovoljnoj bazi, jer je to također dio odgoja, ali za dežurstvo na ulazu u školu veliko NE!
- Pa stvarno su svi poludjeli. Moja generacija je jedva čekala dan kad smo dežurni na hodniku, bili smo svi tako važni. I za sobom smo očistili stol poslije jela. U čemu je problem? Sutra ćete se žaliti da djeca nemaju radnih navika, a kako će ih i steći kad im ne date da mrdnu prstom?
- Pa, današnja djeca ne znaju ni za kakve obaveze! I sama sam mama i uvijek ih učim da moraju na neki način biti odgovorni, u odnosu na godine naravno. Nekada smo za tjelesnog odgoja kupili papiriće i sređivali školsko dvorište, a danas se roditelji žale ako im to djeca moraju raditi. I treba im malo odgovornosti, a ne da imaju odgovornost samo kad treba po igricama udarati.
- Djeca nisu došla u školu da rade i stiču radne navike. Oni su u školi da bi se zabavili i da im učitelji odrade sve i tako ih pripreme za život u kojem rad nije važan, nego je važno poznanstvo. Ko se to usudio tražiti od sunca maminog da radi i bude uredan i odgovoran?
- Kada sam u prvom razredu nosila knjigu s oglasima da pročitam, srce mi je lupalo kao ludo kad sam stajala pred vratima učionice u kojoj je sjedila moja simpatija, a trebalo je ući...
- Lako je bilo bit’ dežurni na vratima škole u ono vrijeme kad su roditelji nakon roditeljskog izlazili ljuti govoreći djeci: Razgovaraćemo kad dođeš kući.
A sad kad roditelji dolaze naoružani i s namjerom da profesoru razbiju nos. Ne bih baš dozvolila da mi dijete bude dežurno na vratima. Ima radno mjesto portira/domara za to, pa neka nekoga zaposle. - Sjećam se kako smo bili potkupljivi, te za dvije žvake i eventualno jedan sendvič ili kafu iz školske kantine zvonili par minuta prije, kako profesor ne bi ispitao još nekog učenika.
- To je posao za sigurnost, a ne za djecu. Koliko se puta dogodilo da je trebalo intervenisati zbog nasilnih osoba? Toga ima sve više i to nije posao učenika.
- Nekada su djecu sa dežurstvom, redarstvom i slično učili kako da budu odgovorna, uredna i slično, ali danas, u ovim naprednim vremenima, to je izrabljivanje i zlostavljanje.
A učenici nemaju dilema:
- Jedan od dražih školskih dana mi je kad dežuram na hodniku; dan bez nastave i dan kad se osjećam posebno važnim tamo sjedeći, otvarajući vrata i ispitujući ljude kome i kamo su došli, dok drugima traje nastava.
- Svi jedva čekamo taj dan... i molimo se da nestane struje da bismo ručno zvonili.
- Živim za taj dan, jer nisam na nastavi! Još nas po dvoje dežuramo, pa se uvijek lijepo družimo!
- Ma predivno, radujem se dežurstvu!
- To je dan kad je odgovornost na tebi, najljepši dan u školskoj godini.
- Ne znam šta je tu tako strašno, mislim da nije uredu da samo učenici sa ocjenama 4 i 5 mogu dežurati.
Evo do kakvih zaključaka sam došla nakon ove ankete:
- Učenice i učenici vole da dežuraju, to pozitivno utiče na njih u smislu razvijanja odgovornosti i obaveza, koje nisu samo obrazovne, već́ i odgojne.
- Trebaju dežurati svi đaci, a ne kao sada – da u nekim odjeljenjima dežuraju samo bolji učenici, jer to utiče na njihovo samopouzdanje.
- Gradivo koje propuste zbog dežurstva lako se da nadoknaditi, jer ima učenika koji ne dođu u školu iako nisu dežurni, i to samo da bi izbjegli testove iz nekih predmeta, naravno, uz podršku roditelja koji im to pravdaju.
- Za vrijeme nastave dežurni nastavnik uvijek je prisutan u školi i nije na nastavi, tako da dežurni učenici uvijek imaju sigurno okruženje u slučaju da se dogodi bilo kakva rizična situacija.
- Većina većih škola ima i zaštitare, ali opet su tu dežurni učenici koji imaju svoje obaveze.
- U nekim školama neobavljanje dužnosti dežurnog učenika sankcionisano je kao lakša povreda dužnosti učenika ili neopravdani časovi i učenici su saglasni s tim, jer ako si postavljen za dežurnog učenika, moraš obavljati svoje dužnosti.
