U Federaciji Bosne i Hercegovine 2021. godine 177 učenika i učenica napustilo je školovanje iz socijalnih i ekonomskih razloga, 1.144 đaka ne koriste besplatni prevoz jer tamo gdje žive nema putne mreže, a 1.004 ga ne koriste jer na područjima gdje žive ne postoje redovne saobraćajne linije! Ovo su podaci iz izvještaja Federalnog zavoda za statistiku, objavljenog 2022. godine, o stanju u osnovnom obrazovanju posmatrajući redovne osnovne škole, centre za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, te osnovne muzičke škole na području Federacije Bosne i Hercegovine.
Prema ovim statističkim podacima, između 2018. i 2022. godine broj učenica i učenika upisanih u osnovne škole smanjen je sa 185.605 na 173.213, a broj nastavnika porastao je sa 15.272 na 15.896.
U redovne osnovne škole uključeno je 2.365 đaka s poteškoćama u razvoju, a centre za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju djece pohađa 509 đaka i najviše ih je u Kantonu Sarajevo (268). Ovo bi moglo značiti da inkluzija nije mrtvo slovo na papiru, ali, s druge strane – imamo porast broja đaka s poteškoćama i veći broj dječaka s poteškoćama u razvoju u odnosu na djevojčice – 1.516 učenika naspram 849 učenica! Velika je razlika u broju dječaka i djevojčica i u centrima za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju – 189 djevojčica i 320 dječaka! Ovo bi obrazovnim i zdravstvenim vlastima trebalo biti signal da ispitaju pojavu.
Najveći broj učenika s poteškoćama u razvoju uključenih u redovnu školu ima Kanton Sarajevo – od ukupno 37.746 učenika i učenica njih 842 ili više od 2 posto su s poteškoćama. Ovaj broj čini se dosta velikim u odnosu na npr. Tuzlanski Kanton, gdje je od 35.847 upisanih učenika i učenica njih 455, ili nešto više od 1 posto. Ovo je ozbiljan izazov za kantonalne vlasti jer za potrebe djece i centara moraju izdvajati mnogo više sredstava nego drugi kantoni.
No, poređenja radi, Kanton Sarajevo zapošljava 1.746 nastavnika i nastavnica, na neodređeno i puno radno vrijeme, a Tuzlanski kanton 1.777 nastavnika u istom radnom statusu. Ovo pokazuje da u obrazovanju postoji nesrazmjer – u nekim dijelovima FBiH imamo malo učenika, a u nekim su nastavnici preopterećeni, pa rade u razredima sa po 27 učenika u 8. razredu ili po 22 u 7. razredu, što je ogromna razlika u odnosu na one koji rade sa 20 ili manje đaka u razredu. No, taj porast broja nastavnog osoblja unatoč padu broja upisanih učenika rezultat je smanjenja broja učenika u razrednim odjeljenjima i zapošljavanja sve većeg broja asistenata u nastavi kao posljedice porasta broja učenika s poteškoćama u razvoju u redovnim školama.
Osim različitog opterećenja na nastavnike i nastavnice, statistički bilten daje podatke koji pokazuju da su u školama u FBiH za vrijeme pandemije COVID-19 važili različiti kriteriji za ocjenjivanje učenika. Naime, prema podacima od 25. 9. 2021. godine, u Unsko-sanskom kantonu školsku 2020/2021. od 17.049 učenika nije završilo njih 44, a u Kantonu Sarajevo od 37.746 učenika razred nije završilo njih 14. Ovaj podatak možemo tumačiti različito, ali iz ugla nastavnice koja je bila sudionica ovih procesa rekla bih da je dobar uspjeh u Kantonu Sarajevo ostvaren zahvaljujući online nastavi i neograničenim mogućnostima za prepisivanje, te velikom pritisku roditelja i ministarstva na nastavnike.
U ovim statistikama zanimljiv je i podatak da je u Unsko-sanskom kantonu od 44 učenika koja ponavljaju razred 36 dječaka i osam djevojčica.
I, na kraju, nimalo manje bitno: u školama u Federaciji nalazi se nedovoljan broj računara za potrebe svih đaka. Tako, dok u školama u Kantonu Sarajevo postoji 2.090 računara za nastavnike i 2.188 računara za učenike, u Tuzlanskom kantonu imaju 532 računara za nastavnike i 1.416 računara za učenike, a u školama u Unsko-sanskom kantonu nemaju uslova za uvođenje elektronskih dnevnika – nastavnicima u 141 školskom objektu centralnih i područnih škola na raspolaganju je 261 računar.
Za bolje razumijevanje ove slike, prema podacima UNICEF-a, to je skoro 20 učenika na jedan računar, za cijelu BiH, za razliku od zemalja OECD-a gdje je taj omjer 1,2 učenika na jedan računar. Njihovo istraživanje pokazalo je i da samo oko 260 škola u BiH ima adekvatan internet, dok oko 560 škola nema nikakav priključak, s tim da neke škole imaju dobro opremljene kabinete za informatiku, ali zaključane – da se oprema ne kvari! O tome koliko su računari i internet korisni djeci govori priča o rupi u zidu: 1999. računalni računarski stručnjak Sugata Mitra je u New Delhiju odlučio da u jednu rupu u zidu postavi računar s brzim pristupom internetu i da prati hoće li ga iko od djece koja su se igrala u blizini početi koristiti. Djeca su za nekoliko minuta otkrila kako usmjeriti kursor i kliknuti, a do kraja dana naučila su pretraživati internetske stranice. Pristup internetu omogućio je djeci da brzo nauče osnove računarske pismenosti. A djeci s poteškoćama u razvoju kompjuteri mogu pomoći da lakše savladaju neke vještine nego što bi ih savladali bez njih.
Hoće li statistike Federalnog zavoda za statistiku po hitnom postupku doći na dnevni red kantonalnih skupština, ili će ostati samo mrtvo slovo na papiru?