Istoričar školstva u Bosni i Hrecegovini Mitar Papić je prije pedesetak godina u knjiži „Školstvo u BiH u doba austrougarske okupacije“ napisao da učiteljska služba u to doba nije bila priznata i dovoljno nagrađena - plate prosvjetnih radnika su zaostajale za drugim službama i službenicima iz drugih resora. No, gledano iz današanje perspektive, a na bazi nekoliko činjenica, moglo bi se reći da je javni i društveni položaj prosvjetnih radnika prije sto godina bio mnogo bolji nego danas!
U doba austrougarske uprave u BiH su organizirani protesti zbog malih plata učitelja i učiteljica, a u štampi su politički i javni radnici osuđivali loš odnos vlasti prema učiteljima. Nakon niza protesta i peticija, Bosanski sabor je 1910. godine, nakon poređenja učitelja sa drugim službama, donio Zakon o pravnim odnošajima učiteljstva narodnih škola u Bosni i Hercegovini kojim je popravljen materijallni položaj učitelja. Austrougarskoj obrazovnoj politici je samo neodstajala osviješenost o rodnoj ravnopravnosti - učiteljicama su smanjivani mnogi dodaci kao što su stanarina, ogrjev, putni i selidbeni troškovi. (Danas u BiH ove beneficije uživaju samo skupštinski zastupnici i neki državni službenici.) Učiteljice su dodatno bile diskriminirane kada je 1908. godine Zemaljska vlada izdala zakon kojim se udaja učiteljice smatrala svojevoljnim napuštanjem službe s tim da se to nije odnosilo samo na sklapanje brak između učiteljice i učitelja.
Plate učitelja/ica i nastavnika/ica i danas su male, ali rijetko se u javnosti može čuti osuda takvog odnosa prema prosvjetnim radnicima. U toku je borba Sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja u kantonu Sarajevo za povećanje plaća, ali kao ni prošlih godina - nema podrške političkih i javnih radnika, šire javnosti. Nema podrške iako su prosvjetni radnici u toku pandemije o svom trošku obezbijediti prostor, sredstva i energiju za rad, a radili su svaki dan i prekovremeno. Treba li naglasiti da u priči o platama niko ne govori o pokrivanju dijela troškova nastalih kada online nastavu izvodimo iz vlastitih domova ili za liječenja, boravak u banjama.... Istini za volju – dobili smo poziv za razne edukacije i za antistres terapiju, ali online i u radnom vremenu!
Austrougarska vlast je obavezala sve tadašnje institucije u zemlji da iskazuju pažnju i poštovanje učiteljima tako što će ih pozivati na razne svečanosti i javne događaje.
Kada su u današnje vrijeme učitelji pozvani za neku svečanost, prijem... ? Nema pouzdanih informacija... osim što je 10. oktobra 2021. godine Vijeće bošnjačkih intelktualaca, povodom Dana učitelja, organiziralo javnu tribinu “Uloga i položaj učitelja/ica u Bosni i Hercegovini u periodu od 1945. do 1951. godine” na kojoj je penzionisana viša arhivistikinja Arhiva BiH Mina Kujović govorila o učiteljima/cama. Na početku je izrazila čuđenje što je Dan učitelja u javnosti prošao u tišini. (Podsjećanja radi, 5. oktobar je za učenike nenastavni, a za prosvjetne radnike radni dan.) Na tribini je bio samo jedan prosvjetni radnik i to slučajno, a organizatori su se čudili zašto inače nema prosvjetnih radnika na javnim tribinama, prmocijama knjiga i drugim događajima u njihovoj organizaciji, jer oni, kažu, redovno šalju pozivnice na školske adrese!?
Ako je tako - šta se dešava s pozivnicama!? Ako stvarno organizatori kuturnih događaja šalju pozivnice na školske adrese - onda vjerovatno za njih znaju samo direktori i smatraju da su samo oni pozvani? Laskaju nihovom egu? Pozivnice služe kao obavijesti, ali umišljenim glavama su - dokaz o njihovoj veličini. A možda samo sekretarice smatraju da te pozivnice nisu vrijedne pažnje?
No, još je gore ako oragnizatori kulturnih događaja ne šalju pozive na školske adrese – znaju li ih uopšte? A možda treba da se zadovoljimo Balom učitelja koji organizuje Udruženje učitelja? Ako nas pozovu!
Iako je bila suočena sa nedostatkom učiteljskog kadra, austrougarska vlast je pri zapošljavanju učitelja vodila računa o moralno-političkom vladanje kandidata - disciplinski propisi su ograničavali bavljenje dnevnom politikom, a kandidat za učitelja je obavezno morao dostaviti Svjedodžbu o građanksom vladanju.
Iako je i danas u školama zabranjeno političko djelovanje, obrazovna vlast u BiH vodi računa o moralno-političkom vladanju kandidata - procjenjuje ih na osnovu pripadnosti političkoj stranci koja u vrijeme konkursa ima najveći utjecaja na obrazovanje, a najzanačajnija referenca je njen/gov politički angažman s tim da je poželjno dostaviti i člansku kartu određene političke stranke. Zato se i dešava da članovi komisija nastavnici sa trinaest godina radnog iskustva na konkursu za prijem u osnovne škole daju nula bodova!
Mitar Papić je prije pedeset godina napisao da prosvjetni radnici prije sto godina nisu bili dovoljno priznati i nagrađeni - kako li bi opisao ovo danas?
