Ideja i koncept u Njemačkoj
Proći kroz školski sistem izazov je za svako dijete. Naročito je prelazak iz jednog razreda u drugi, odnosno iz nižeg u viši stupanj obrazovanja, prag na kom se spotiču mnogi đaci. Uspjeh tog prelaska zavisi ne toliko od njih samih koliko od vanjskih faktora kao što su porodično porijeklo i primanja, vladanje jezikom i podrška. To je stav nezavisne organizacije Teach First u Njemačkoj, koja je dio rastuće međunarodne mreže Teach For All, 53 partnerske organizacije na šest kontinenata.
Da bi podrška bila djelotvorna, potrebni su angažirani i sposobni ljudi, izdržljivi, otvorenog uma i poletni. Njih nazivaju fellows – to su visokoobrazovane osobe koje ulaze u škole pod dvogodišnjim radnim ugovorom, kako bi pomogle učenicima i učenicama da steknu povjerenje jedni u druge i u školu kao sistem, kako bi unijeli novu energiju u nastavu putem rada s djecom na vannastavnim projektima, dali podršku nastavnicima, te podršku đacima tako što ih savjetuju i pomažu kod donošenja odluke ili opredjeljenja za daljnji obrazovni put.
Možda je teško zamisliti da postoje ljudi koji imaju visoke kvalifikacije, a svjesno se odluče raditi pod težim uslovima. Međutim, ova obrazovna inicijativa pokazuje da takvi napori zaista postoje. Fellowsi su izabrani višestepenim postupkom odabira, a traže se ljudi koji mogu vjerodostojno obrazložiti motivaciju, dokazati da su u životu već bili društveno i/ili politički angažirani, te priložiti iznadprosječne ocjene. Prije nego što dođu u škole, prolaze tromjesečni trening, takozvani leadership-program, pri čemu se pripremaju i osposobljavaju za rad i odgovornosti koje ih čekaju. Tokom dvije godine Teach First ih prati, usmjerava, daje podršku i upućuje ka daljnjim kvalifikacijama i usavršavanjima. U školama ih uvrštavaju tamo gdje su najpotrebniji. Sedmično su po 14 sati u dva razreda podrška nastavnicama na časovima, a po deset sati realiziraju osmišljene projekte s učenicima u vannastavnim aktivnostima, uzimajući u obzir njihove hobije i interese. Oblast u kojoj su fellowsi diplomirali, bilo da je prirodno-matematička, društvena ili neka druga, također se uzima u obzir, pa se činjenica da ne dolaze iz nastavne i pedagoške oblasti naposljetku pretvara u prednost.
Fellowsi mogu doći iz svake struke, oni mogu biti sve, samo nisu izučeni nastavnici i nastavnice. Takav je slučaj u Njemačkoj. Shodno tome, početak rada u školi, uprkos tromjesečnoj pripremi, uvijek je izazov, pa ne trebaju i ne smiju ocjenjivati. To je ključna stvar u cijeloj priči – đaci ih doživljavaju drugačije. Fellowsi su u tom odnosu nešto između nastavnika i učenika, nisu ni jedno ni drugo, a istovremeno su oboje. To su medijatori koji imaju vremena, mogućnosti i slobodu da izgrade drugačije, prisnije, ličnije, pa i ravnopravnije odnose s učenicama i učenicima. Na taj način se stvara povjerenje.
Nakon rada u školama, ostaju trajno umreženi diljem Njemačke. Iskustva koja su stekli služe im u karijerama, u kojoj god oblasti ih primijenili.
Ideja organizacije Teach First je da se ispravnim pristupom i upornom borbom potakne i donese pozitivna promjena u društvu. Pobjeda je svako dijete koje uspije u obrazovnom procesu, uprkos negativnim prognozama i poteškoćama, i razlog da se vjeruje da su promjene moguće i da se ta borba nastavi. U deset godina ova obrazovna inicijativa dosegla je 72.300 djece i mladih. To je izvrstan pokazatelj da je moguće stvoriti okvir gdje pobjeđuju oni od kojih sistem odustaje i kojima je potrebna podrška, ali i oni koji se bore za pravedno obrazovanje.
Iskustvo Maje Lasić, pripadnice prve generacije programa
Maja Lasić, članica njemačke Socijaldemokratske stranke koja broji oko 500.000 članova i zastupnica obrazovne politike u berlinskom parlamentu, bila je u prvoj generaciji fellowsa od 2009. do 2011. godine. Tada je Teach First bio u tri njemačke regije: u Nordrhein-Westfalenu, u Hamburgu i u Berlinu. Predavala je hemiju, biologiju, matematiku i njemački jezik. Pripremu je organizirao Teach First, a pošto je to još uvijek bio pilot-projekat, nije bio od neke velike pomoći. Tom prilikom se prvi put susrela s metodikom i didaktikom i naučila kako se pišu pripreme časova. Mnogo više je pomogao trener koji joj je bio dodijeljen, pratio je na terenu i podržavao njen rad. Nije bilo ni uže saradnje s drugim nastavnicama ni sa rukovodstvom škole, ali su usljed manjka kadra svi bili sretni što joj mogu prepustiti dio posla. Radila je kao zamjena za nastavnicu koja je godinu dana bila na bolovanju. Ona je kao fellow u toj berlinskoj školi prvi put koristila predmete i materijale za hemiju kojima su učionice do tada bile opremljene. Bio je to svojevrstan eksperiment, ali uspješan, jer je izgradila povjerenje u razred od preko 20 đaka koji su s pažnjom i koncentracijom vršiti eksperimente, pa su najzad radili čak i s vatrom.
Fellowsi obično budu dodijeljeni grupi od 10-ak, 15 đaka s kojima blisko sarađuju, a Maja je svojim trudom i pisanjem zahtjeva uspjela obezbijediti svojima da naposljetku upišu studije, no naglašava da to nije njen, nego njihov uspjeh.
Po završetku svog rada kao fellow postala je menadžerica za tu organizaciju – lobirala je i vodila pregovore s ministarstvima, a Teach First se u međuvremenu proširio na pet regija u Njemačkoj.
Na početku je bilo velikih problema sa sindikatima jer je postojao strah da bi fellowsi mogli biti uvedeni u škole kao jeftina radna snaga i da politika njima želi zamijeniti prave nastavnice i nastavnike. To je bilo i razumljivo jer ih je država plaćala iz budžeta koji je bio namijenjen zamjenama za nastavnice na bolovanju. Maja je riješila taj problem time što je, nakon što je ušla u parlament, uvela odvojen budžet za fellowse.
Teach First inače dolazi iz Amerike, a u Njemačkoj je jedna od manjih organizacija u poređenju s drugim zemljama, gdje su mnogo rasprostranjenije.
I kao politički fenomen Teach First u Njemačkoj drugačiji je nego drugdje. Teach For All je pokroviteljstvo koje pomaže da se umrežimo; svaka od tih organizacija je nezavisna. U čitavom redu zemalja gdje sindikati nisu tako jaki, gdje je manjak nastavnika, gdje ne postoje jaki propisi da bi neko postao nastavnik – škole se snabdijevaju ljudima koji ispunjavaju sve uloge nastavnika i nastavnica. U većini zemalja Teach First fellows ispunjavaju tu ulogu, a u Njemačkoj to nije slučaj. Tako da smo mi u toj mreži više anomalija nego pravilo, priča Maja.
Šta trebate uraditi da ta globalna mreža dođe u neku zemlju?
Ja sam davno sa Ninom Alerić koja je, kao ja, radila za Teach First u Njemačkoj, dok smo bile u dvadesetim godinama, razmišljala da organiziramo Teach First u Bosni i Hercegovini. To je bilo više u šali, jer to mora raditi neko čiji je stalni boravak u BiH i ko zna kako se lobira i prikupljaju finansijska sredstva. Budžet mora dijelom doći od samih ministarstava, tako da taj posao može biti komplikovan. Jedan dio novca dolazi sa Zapada, a drugi dio mora obezbijediti država. Posao koji se odnosi na organizaciju nije toliko problematičan. Treba znati ko je ciljna grupa, koga želimo motivirati da radi za Teach First: jesu li to ljudi iz regije ili porijeklom iz regije, a s boravkom na Zapadu. Pitanje je, dakle, s kim radiš ako to organizuješ u BiH. Ključno je što mi nismo bile spremne da se vratimo. To mora raditi neko ko se vratio i ko ostaje u Bosni i Hercegovini. Potrebni su razgovori s ministarstvima, kantoni koji su spremni započeti saradnju; treba naći regije u Bosni gdje, naprimjer, postoji veliki problem s manjkom nastavnica, gdje nema dovoljno radne snage. Onda ti obećaš ministarstvu da ćeš dovesti radnu snagu na mjesta gdje ih trebaju, a oni to finansiraju. Ti moraš razmisliti koga dovodiš i šta obećavaš tim ljudima da bi proveli dvije godine rada u toj regiji. Ako nema prosvjetnog kadra u Bosni i Hercegovini, ministarstva već imaju u budžetu novac za tu radnu snagu. U Njemačkoj Teach First ne može koristiti novac koji je u budžetu predviđen za nastavnice, nego mora imati odvojen budžet. Ako uspiješ da koristiš novac koji je ionako postavljen za nastavnice, onda ministarstvo nema problem s tim da ga izdvoji, te pregovori nisu toliko komplikovani. Drugo pitanje je zašto bi neko ko bi mogao raditi i kao klasična nastavnica ili nastavnik došao preko organizacije Teach First. To je ključno pitanje koje organizacija mora objasniti. Šta obećavaš osim entuzijazma? U većini zemalja to se radi lobiranjem; postoje i ugovori s firmama koje su spremne da preuzmu te osobe nakon dvogodišnjeg rada ili ih preuzimaju sama ministarstva. Treće pitanje je zašto bi ljudi uopšte htjeli investirati dvije godine svog života i doći raditi u nekom gradu u kojem inače ne bi živjeli. U Teach For All za svaku regiju postoji osoba zadužena da prati događanja na tom prostoru. Poznajem osobu koja prati u Evropi sve mlade projekte. Vode se razgovori s njom i ona objašnjava koje korake moraš poduzeti, pa te umreži s drugim mladim organizacijama, naprimjer u Bugarskoj i Estoniji, i pomaže pri poteškoćama. Ali, razgovore u regiji moraš voditi samostalno, pojasnila je Maja Lasić.
