Već više od deset godina Victor Rios proučava izbačene iz škole, takozvane otpadnike. Kad ih iznevjeri obrazovni sistem, ova djeca obično završe na ulici gdje su podložni nasilju, policijskom zlostavljanju, brutalnosti i kažnjavanju zatvorom. Godinama unazad prati mlade ljude u različitim institucionalnim uređenjima kako bi razumio ono što mnogi nazivaju kanalom od škole do zatvora. Većina ljudi kada vidi tinejdžera koji drži bocu žestokog pića u ruci tokom radnog dana vidi bandita, razbojnika, delinkventa – kriminalca. No, Victor zna da ovi mladi ljudi, također, imaju potencijal i obećavajuće izglede da se promijene zato što je i sam bio takav. Odrastao je u teškom siromaštvu u unutrašnjosti grada, bez oca koji ga je napustio prije nego što se i rodio. Njegova porodica živjela je od socijalne pomoći, katkad kao beskućnici, više puta gladni. Do svoje petnaeste godine bio je u maloljetničkome pritvoru već tri puta zbog tri prekršaja. Najboljeg prijatelja su mu, dok je stajao pored svog ujaka, ubili. Dok sam više od sat vremena čekao da stigne hitna pomoć, on je iskrvario na ulici. Izgubio sam vjeru i nadu u svijet i odustao sam od sistema jer me iznevjerio. Nisam imao šta ponuditi i niko meni nije imao šta ponuditi. Nisam mislio ni da ću doživjeti svoj 18. rođendan – ovim riječima započinje svoj govor za Ted.com Victor Rios.
Kao razlog zašto na kraju ipak nije završio u zatvoru nego u instituciji obrazovanja, Victor spominje jednu nastavnicu koja je marila za njega, ponudila mu pomoć i uspjela mu dotaknuti dušu. Njegov govor može brojnim nastavnicima i nastavnicama poslužiti kao motivacija za pristup i rad sa problematičnim učenicima.
Govor sa prijevodom možete pogledati ovdje.