ARAPSKE BROJKE – znakovi za brojeve koje su Arapi preuzeli od Indijaca, a kojima se i mi služimo (1,2,3...)
Izvor: Povijest srednjeg vijeka: udžbenik povijesti za 6. razred osnovne škole / autor Miljenko Miljuš, ZNAM, Mostar, 2008. (Str. 191) Recenzenti udžbenika su prof. dr. Pavo Živković i Janko Mandić, učitelj povijesti i zemljopisa.
Izgubljeno u prevodu
U cijelom objašnjenju najvažniji moment je da su Arapi nešto preuzeli od Indijaca i onda to prodali cijelom svijetu kao svoj izum. Možda tako lakše prihvatimo da koristimo nešto arapsko, jer to ustvari nije arapsko, već indijsko. A ako su Arapi preuzeli brojeve od Indijaca, a mi se njima služimo, da li smo mi preuzeli brojeve od Arapa ili od Indijaca? Ili su Arapi od Indijaca preuzeli znakove, a mi se služimo brojkama? Znamo li dokle vode tri točke kojima se završava objašnjenje? Da li je 3589 brojka, broj ili znak?
Znam, dakle govorim
Imenice broj i brojka te glagol brojati/brojiti pripadaju poprilično velikoj porodici riječi u kojoj su još i brojač, brojanice, brojčanik, brojidba, brojilac, brojilo, brojitelj, brojni, brojnik, brojno, brojnost, brojljiv, brojčani, brojačica a sigurno bi ih se još moglo nabrojiti. Sva ta familija vodi porijeklo iz indoevropske osnove bhrēi: bri- čije je značenje: oštrim predmetom rezati (Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Etimologija: proučavanje postanka, razvoja oblika i značenja riječi prema korijenu i srodstva riječi s drugim riječima iz istog jezika ili iz nekog drugog).
O koliko se velikoj porodici radi, evo zanimljivog primjera: U Sarajevu je već godinama poznata stomatološka ordinacija Bičakčić – tu popravljaju a i vade zube i prave proteze bezubima. Osnova bri- je stigla i u turcizam biçak – nož, a ovo je opet od turskog biçmek: sjeći, rezati, krojiti, što navodi A. Škaljić (Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku). Otud bičakčija: nožar, zanatlija koji pravi i ukrašava noževe i trgovac koji ih prodaje. Otud i prezime Bičakčić. Neki je daleki predak, ili su to bili preci, stomatologâ Bičakčićâ i svih Bičakčića ma gdje da su, izrađivao noževe ili njima trgovao – bio je bičakčija.
Ali ima tu još ponešto zanimljivo. Od osnove bri- je i brijač, pa zatim brijati i britva, pa brico – hipokoristik, ime odmila. Eto tako su dalekim rođačkim vezama iz davnine povezane riječi bičakčija, brijač i broj i brojka.
Značenjski razvitak riječi brojka vezan je za nekadašnje urezivanje crta ili zareza u komad drveta – râboš ili rovaš, čime su se bilježila dugovanja i potraživanja.
Nijedna riječ nije, valjda, tako dugo tražila svoje mjesto pod suncem, mjesto u jeziku i na stranicama rječnika, kao naša, danas već obična – brojka – napisao je svojevremeno jezikoslovac Milan Šipka.
Na tom su brojkinom mjestu pod suncem nekad bile običnije arapska riječ cifra i latinska numera. Cifra je, takorekuć, starosjedilac, ponašena riječ od arapskog șifr – ništica, nula, ali uopće i: brojka, znamenka, znak za broj. Vjerovatno zbog vijugavosti arapskih brojki dobili smo glagol cifrati – kititi, ukrašavati nešto s mnogo zavoja i ukrasa, pa tako i cifrati se – kititi se, kinđuriti se; otud i pridjev nacifran(a).
Cifra je odavno u našem jeziku, još od vremena kad smo primili arapske znakove za pisanje brojeva, koji su zapravo indijski: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 0.
A numera nam je došla s rimskim znakovima: I, II, III, IV, V, X, L, C, M.
Riječ brojka danas je, čini se, običnija od riječi cifra i numera. Ali tu se rađa jedan problem: brojka – znak za broj, počela se miješati sa brojem – tačno određenom ili odredivom ukupnosti jedinica u nekoj količini. Ergo (dakle): ko umjesto brojki piše arapske i rimske brojeve – griješi. Griješi, jer je brojka oznaka, znak za određeni broj (kao što je slovo znak za određeni glas), a broj ono što maloprije rekosmo.
Da, treba biti pažljiv s riječima. Jeste li uvijek s njima pažljivi? A?
Pročitajte i: Kolonizira j me nježno
Foto: E. Kurtović