U Nastavnom planu i programu za devetogodišnje osnovne škole na hrvatskom jeziku u BiH, prilikom obrade nastavne jedinice Postanak i razvoj samostalne Hrvatske piše da je, između ostaloga, zadaća historije:
“(…) opisati stradanja iz Domovinskoga rata: Vukovara, Dubrovnika i drugih gradova, imenovati istaknute hrvatske branitelje; opisati nastanak tzv. Republike srpske krajine na hrvatskom teritoriju, progone Hrvata i građana Hrvatske koji nisu podržavali agresiju; opisati međunarodno priznanje Republike Hrvatske; jasno odrediti kako je došlo do rata, tko je agresor, a tko žrtva; navesti primjere teškoća hrvatske obrane i uloge hrvatskog iseljeništva; uz pomoć povijesne karte opisati tijek oslobađanja okupiranih područja u Hrvatskoj: akciju Maslenica, akciju hrvatske vojske u sektoru Jug, vojno-redarstvene akcije Bljesak i Oluja; obrazložiti mirnu integraciju Podunavlja; opisati posljedice rata na prostoru Hrvatske te posljedice rata u Bosni i Hercegovini: ljudske žrtve i materijalna razaranja, ratni zločini, etničko čišćenje (Ovčara, Srebrenica) i raseljavanje stanovništva; nabrojiti i obrazložiti primjere Domovinskog rata na području zavičaja; opisati prilike u suvremenom hrvatskom društvu: obnova Hrvatske, gospodarstvo, nezaposlenost, nužnost demografske obnove, povratak izbjeglica i prognanika itd.”
Primjećujemo da sastavljači nastavnih planova i programa traže od nastavnika i učenika da:
-
imenuju istaknute hrvatske branitelje
-
opišu progone Hrvata i građana Hrvatske koji nisu podržali agresiju
-
jasno odrede kako je došlo do rata
-
jasno odrede tko je agresor
-
jasno odrede tko je žrtva
-
navedu primjere teškoća hrvatske odbrane
-
opišu ulogu hrvatskog iseljeništva
-
opišu tok oslobođenja okupiranih područja u Hrvatskoj
-
opišu akciju Maslenica
-
opišu akciju hrvatske vojske u sektoru Jug
-
opišu vojno-redarstvene akcije Bljeska i Oluje
-
da nabroje i obrazlože primjere Domovinskog rata na području zavičaja, itd, itsl.
Nacionalni-politički-propagandni program
Krenimo redom:
-
Zašto se od nastavnika i učenika traži da imenuju istaknute hrvatske branitelje? Je li uloga obrazovanja da čuva sjećanje na ljudska stradanja, ubistva i političke spletke? Zašto se koristi riječ branitelj? U koju svrhu se traži njihovo imenovanje? Čuvanjem sjećanja na jedan rat, priprema li se drugi? Zašto sastavljači nastavnih planova i programa ne traže da se kritički ispituje svačija uloga u ratu? Kako će učenik devetog razreda (dakle, četrnaestogodišnjak) razumjeti ulogu branitelja, ako istovremeno neće zamisliti agresora? Hoće li se u njima razviti osjećaj mržnje? Kako je moguće da sastavljači nastavnih planova i programa ne misle o tome? Ili im je to cilj?
-
Šta znači opisati progone Hrvata i građana Hrvatske koji nisu podržali agresiju? Zašto se od nastavnika i učenika traži da opišu progone? Hoće li se progoni dublje memorirati ukoliko se opišu? Je li se time podstiču usmene naracije o kolektivnoj i nacionalnoj žrtvi? Zašto je važno razvijati takve naracije?
-
Ko može sa sigurnošću, tačno i jasno odrediti kako je došlo do rata? Jesu li sastavljači nastavnih planova i programa svjesni svjetonazora učenika kojima zadaju ovakve i slične zadaće? Hoće li učenici imati uvid u tekstove i analize događaja iz devedesetih? Hoće li im biti razumljivi? Zašto nastavnici moraju moriti učenike sličnim temama? Kako će učenicima biti interpretiran početak rata? Jednostrano, nacionalno? Koje će zaključke učenici izvući iz takvih interpretacija? Hoće li mrziti?
-
Ako jasno odredimo agresora, da li smo jasno odredili i neprijatelja? Desetljeće i pol nakon rata, opet se od učenika traži da prstom upere na agresora. Je li uloga obrazovanja i nastave historije naučiti učenike da prepoznaju neprijatelja?
-
Ako smo jasno odredili agresora, onda nam nije teško odrediti žrtvu. Jesu li učenici žrtve Domovinskog rata ili ovako napisanih nastavnih planova i programa? Jesu li učesnici u kreiranju ovakvog nastavnog plana i programa agresori?
-
Jesu li učenici u stanju da navedu primjere teškoća hrvatske odbrane? Šta to zaista znači? Iako nisu ni rođeni, ili su tek rođeni, učenici moraju znati teškoće hrvatske odbrane? Ko će im to prepričati? Jesu li te priče vjerodostojne? Zašto ih je uopšte potrebno pričati i pamtiti? Postavljamo li tako – svjesno ili nesvjesno – putokaze koji vode u neki novi rat (domovinski ili ne, svejedno)?
-
Zar učenici mogu opisati ulogu hrvatskog iseljeništva? Neki od njih nisu bili ni rođeni, a da ne kažem – iseljenici?
-
Istom logikom, kako će opisati tok oslobođenja okupiranih područja u Hrvatskoj?
-
Neko će umjesto njih morati opisati i akciju Maslenica - nastavnici, roditelji, ratni veterani, pisci i pjesnici. Hoće li opisi biti mučni, predugi? Ili monotoni, dosadni?
-
Oni će opisati i akciju hrvatske vojske u sektoru Jug, kao i vojno-redarstvene akcije Bljeska i Oluje. Hoće li učenici ostati zapanjenim, ili će se zgroziti? Hoće li neko od njih imati hrabrosti da pita: “Zašto ovo učimo? Zašto su nama važne sve ove akcije?”
-
Morat će i nabrojati i obrazložiti primjere Domovinskog rata na području zavičaja. Osim što su sastavljači nastavnog plana i programa koristili glagol opisati, sada koriste još jedan, jednako kvaran – nabrojati. Šta je primjer Domovinskog rata? Je li važan primjer ili rat? Ili je važno nabrojati i obrazložiti i jedno i drugo?
(Ni)čemu vodi promjena
Ko će dati odgovor na ova i mnoga druga pitanja koja se mogu izvesti? Iako je ovo nastavni plan i program za devetogodišnje obrazovanje, reformisan i iznova napisan, stičemo dojam da nije napravljen nijedan korak naprijed. U tom smislu moramo postaviti još jedno pitanje: je li škola mjesto za odgoj glasačkog tijela, živog mesa, ili pak, građana?
