Danas počinje nova školska godina za nas učenike od petog do devetog klastera. Prošlu školsku godinu, zbog izbijanja pandemije COVID-19, završili smo online, školovanjem od kuće. U novoj školskoj godini vraćamo se u školske klupe. Kao nekad. Ustvari, i nije baš kao nekad. Ovo je sad nova normalnost.
Škola pod maskama
U školsku torbu mama mi je spremila sve što trebam za prvi dan: jedna sveska, par olovaka, zaštitna maska za lice, rezervna maska, sapun, dezinfekciono sredstvo za ruke, par plastičnih rukavica i smartfon. Na putu prema školi sreo sam nekoliko drugara. Pozdravili smo se mahanjem, sa distance. Ispred škole, čekajući da se oglasi zvono, stajali smo u krugovima i pričali šta nam se dešavalo od prekida nastave sredinom prošle školske godine. Izmislili smo i novu igru: Pogodi ko je?, tako što bi jedan igrač odabrao u školskom dvorištu nekog od učenika ili nastavnika, a ostali su pogađali ko je ispod zaštitne maske.
Malo smo i komentarisali te zaštitne maske. Djevojčice iz viših klastera nosile su maske sa izvezenim logotipima poznatih svjetskih kompanija koje odnedavno imaju prodavnice i kod nas, a dječaci patike sa prepoznatljivim zaštitnim znakovima, sa štampanim buntovničkim motom Just don't do it!. Kosati Ami iz devetog klastera nosio je crnu masku sa natpisom Metallica. Većina je nosila tirkizne ili plave medicinske maske, a na rubu školskog dvorišta, na udaljenosti puno većoj od propisane, stajala su djeca sa ručno šivenim maskama.
Klasifikacija po Celzijusu
Kad je zazvonilo, krenuli smo kroz dezinfekcioni tunel prema ulaznim vratima, gdje su dežurni nastavnici u zaštitnim skafanderima i vizirima mjerili temperaturu učenicima na ulazu u školu. Na osnovu izmjerene temperature, đaci svakog klastera podijeljeni su u pojedine učionice. Oni sa temperaturom manjom od 36,5 išli su u jedne učionice, od 36,5 do 36,9 u druge, a oni sa temperaturom većom od 37 išli su u trijažni šator na pregled kod školskog dispanzera. Ja sam, sa izmjerenih 36,4 celzija, dobio školski zaštitni vizir, oprao sam ruke sapunom i upućen sam u učionicu 7A, sa desetak drugih učenika mog klastera koji su imali temperaturu približnu mojoj. Kad smo prešli preko spužvane dez-barijere ispred vrata, dočekale su nas školske klupe u novom rasporedu, udaljene jedne od drugih i okružene prozirnim pleksiglasom. Ovako je uređena zbornica i kancelarije direktora, sekretara i školskog pedagoga, te samo nekoliko učionica. Zbog velike potražnje za pleksiglasom, bilo je teško nabaviti dovoljnu količinu za sve učionice i sve klupe, pa su u drugim učionicama klupe više razmaknute. Zato je u svaku učionicu uveden videonadzor, senzori pokreta i termokamere. Svako malo iz zvučnika se oglašava piskutavi alarm kada se dva učenika previše približe jedan drugom ili kad dežurna osoba u kontrolnoj sobi na svojim displejima primijeti ponašanje koje procijeni kao zdravstveni rizik.
Raspored pranja ruku
Kada je u učionicu ušao nastavnik jezika i književnosti, svi smo ga odmah prepoznali jer maska, vizir i skafander nisu mogli sakriti njegove debele naočale. Nismo se posebno uzbunili kad se nakašljao prije nego što je progovorio, jer je to njegov običaj još od prije pandemije. Izdiktirao nam je raspored časova, koji smo zapisali u sveske. Po novom rasporedu, umjesto malog odmora imamo pranje ruku, a umjesto velikog – dezinfekciju učionice. Pošto se dosta vremena potroši na pripremne i preventivne mjere, sami časovi traju po 15 minuta i svaki potklaster počinje nastavu sa 5 minuta razmaka, kako se odmori za pranje ruku i dezinfekciju učionica ne bi poklopili svim potklasterima u isto vrijeme.
Primijetili smo da je u rasporedu povećan broj časova informatike i uveden je zdravstveni odgoj, a muzičko i fizičko vaspitanje prebačeni su na izvođenje u home mode-u, znači kod kuće. Vjeronauka je opet usred rasporeda. Časovi odjeljenske zajednice će biti skupa sa roditeljima u zoom mode-u.
Raspored nastavnika
Pored rasporeda časova, ovaj put smo dobili i raspored nastavnika. Nastavnici zaposleni po ugovoru o radu na određeno nastavu izvode isključivo u školi. Nastavnici sa ugovorom na neodređeno i do tri godine radnog staža nastavu izvode u školi, ali imaju pravo na 30% online nastave. Nastavnici sa 3 do 7 godina radnog staža mogu izvoditi do 50% nastave online i mogu imati do 5 dana bolovanja mjesečno. Nastavnici sa preko 7 godina radnog staža mogu 75% nastave izvoditi online, te imati do 10 dana bolovanja mjesečno.
Neko od učenika uočio je da po ovom rasporedu neki nastavnici neće morati nikako dolaziti u školu ako iskombinuju online nastavu i bolovanje. Nastavnik književnosti pokušao je objasniti kako 75% i 10 dana nisu 100%, ali se vidjelo da mu matematika nije jača strana. Ovu raspravu prekinuo je Bojan koji je nastavniku prijavio kako mu je Mak na viziru markerom nacrtao srce u kojem je pisalo Bojan + Maja. Mak je priznao nedjelo pravdajući se da je mislio kako piše običnim flomasterom. Bojan baš i nije bio zadovoljan ovim opravdanjem i gotovo plačnim očima zurio je u smjeru nastavnika kroz nacrtano srce na viziru. Nastavnik se našao u nedoumici: da li da u ovoj situaciji postupi po protokolu Ministarstva obrazovanja u slučaju uništavanja zaštitne opreme ili po protokolu Ministarstva zdravstva za ugrožavanje bezbjednosti učenika ili da, ipak, popuni četvorolisni formular prosvjetne inspekcije o ovom incidentu. Trilemu je prekinulo školsko zvono za učionicu 7A, koje je označilo kraj ovog časa i vrijeme za novo pranje ruku sapunom.
Zlatna koka nosi jaja od pleksiglasa
Žureći do školskog toaleta, kroz prozore u hodniku nakratko smo mogli vidjeti kako je u školskom dvorištu parkiran veliki kamion sa prikolicom sa koje su radnici istovarivali nove količine pleksiglasa. Dok sam poslije kod kuće radio domaću zadaću sa roditeljima, na dnevniku smo čuli da je Ministarstvo obrazovanja uspjelo nabaviti pleksiglas preko firme Zlatna koka. Saznali smo i da je nabavljeni pleksiglas jako skup. I neproziran.
