U četvrtak, 31. oktobra, sestrić me pozvao na obilježavanje Noći vještica u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, ali me upozorio da ne bi volio da njegovi prijatelji saznaju da ide tamo jer niko od njih ne slavi ovaj praznik – smatraju ga sotonističkim.
U većini zapadnoevropskih i američkih gradova Noć vještica u muzejima ne predstavlja ništa čudno ili posebno, to je već godinama ustaljena praksa. U SAD-u, recimo, na čestitke za Noć vještica potroše milione dolara, ali u Bosni i Hercegovini, u društvu u kojem se Deda Mraz zabranjuje u vrtićima, ovo je hrabar korak na koji su se odlučili zaposlenici Zemaljskog muzeja.
Noć vještica potiče od drevnog keltskog žetvenog festivala Samhain koji se slavio 31. oktobra i 1. novembra i označavao kraj godine i početak zime. Kelti su smatrali da je u tom periodu granica između spiritualnog i materijalnog svijeta slabija i da duhovi mogu uticati na fizički svijet. Da bi im udobrovoljili, Kelti su prinosili žrtve u hrani i piću. Ovaj običaj prihvatili su katolici i praznik preimenovali u Dan svih svetih. Pojedini istoričari smatraju da su se maske povodom ovog praznika pojavile u 16. vijeku kao odraz vjerovanja da maskiranje u neko nadnaravno biće pruža zaštitu od duhova. Drugi istoričari smatraju da ovaj običaj datira još iz predhrišćanskog perioda. Stoga Dan vještica ne predstavlja jednu religijsku tradiciju, već seže dublje u nesvjesno i odraz je vjerovanja koja se javljaju u različitim tradicijama i društvima.
U bosanskohercegovačkom društvu ovaj praznik se ne može smatrati religijskim jer ga nijedna od tri konfesije ne proslavlja. Iako katolici slave Dan svih svetih na ovaj datum, ipak ga ne dovode u vezu s Noći vještica. No, ono što je zajedničko pripadnicima sve tri konfesije jesu folklorna vjerovanja koja uključuju vještice, vile, vampire i druga nadnaravna bića, a ta vjerovanja su se, iako su vjerski činovnici aktivno pokušavali da ih istrijebe, održala do današnjeg dana. Zato Noć vještica predstavlja izrazito sekularni praznik.
Kada je riječ o obilježavanju ovog praznika u instituciji kao što je Zemaljski muzej, pojedini bi se mogli zapitati da li je to primjereno. Ovo pitanje dolazi iz tradicionalnog ubjeđenja da bi muzeji trebali biti hramovi kulture i nauke, sa čistom estetikom i gotovo sakralnog karaktera. Muzeji hladnih predmeta u sterilnim vitrinama stvar su prošlosti. Danas bi oni trebali biti obrazovno-istraživačke ustanove i, kao takvi – fleksibilni u vezi sa sadržajem koji nude. Najbolji način za učenje je igra. Zato svaku priliku da se od muzeja napravi igralište treba objeručke prihvatiti.
Već po dolasku pred Zemaljski muzej mogla se osjetiti praznička atmosfera: čula se keltska muzika, a ulaz je bio ukrašen svijetlećim bundevama. Međutim, još neobičniji prizor bilo je mnoštvo ljudi ispred i unutar Muzeja. Bio je pun djece različitih uzrasta, sa i bez pratnje roditelja, obučene u razne kostime i sa našminkanim licima. Mogle su se sresti vještice, zombiji, demoni i vampiri. I roditelji su bili u kostimima, kao i kustosi.
Prema riječima kustosice Adise Lepić, ideja za obilježavanje Noći vještica javila se u sklopu projekta osvjetljenja botaničke bašte. Predviđeno je održavanje različitih događaja svakog četvrtka, a Noć vještica se savršeno uklopila u početak tog projekta.
Zemaljski muzej je mnogo projekata započeo i završio u zadnje vrijeme, a jedan od njih je osvjetljenje botaničkog vrta. Odlučili smo da pravimo evente koji će biti naš program, produkt ljudi koji rade u Zemaljskom muzeju. Jedan od prvih datuma je Noć vještica i zbog toga smo odlučili da ponudimo građanima Sarajeva i ljudima koji dolaze iz drugih gradova program na principu educational partyja, koji se bazira na zabavnim i edukativnim radionicama i izložbama. Ideja je došla od samih kustosa Zemaljskog muzeja sa svih odjeljenja te je podržana od uprave Muzeja, rekla je Adisa Lepić.
Botanički vrt Zemaljskog muzeja uistinu je bio pretvoren u jezivo mjesto, sa prigušenim svjetlom, teglama ispunjenim krvlju, ljudskim glavama i sa velikom skulpturom Grima Reapera. Tu je umjetnica Majda Dobrnjić oslikavala lica posjetilaca u radionici Scary face painting. Oduševljenje na licima djece nije bilo teško vidjeti.
Pored ukrasa u botaničkom vrtu, posjetioci su mogli vidjeti izložbu pod nazivom Strah je u neznanju, a djeca su učestvovala u radionici Usudi se pronaći leteću lisicu. Kustosica Adisa Lepić pojasnila je kako je riječ o radionici edukativnog karaktera, kojoj je cilj da kroz zabavu djeca nauče nešto o muzejskim eksponatima.
Leteća lisica je naziv za velikog šišmiša pronađenog u Podveležju kod Mostara i čuva se u prirodoslovnoj zbirci Zemaljskog muzeja. Taj eksponat je izložen u okviru radionice Strah je u neznanju. Djeca su tražila leteću lisicu tako što su odgovarala na niz pitanja o stećcima kao nadgrobnim spomenicima, o motivima i natpisima na stećcima, a upoznala su se i sa otrovnim biljkama u botaničkom vrtu Muzeja. Svi ovi zadaci, odnosno rješenja zadataka, doveli su ih do leteće lisice, pojasnila je kustosica Lepić.
Uspjeh Noći vještica u Zemaljskom muzeju pokazuje da su ljudi itekako zainteresovani za posjećivanje muzeja ukoliko su oni sposobni da organizuju manifestacije koje će probuditi interes građana. Muzeji kao institucije koje se bave isključivo prezentacijom eksponata u tradicionalnom smislu stvar su prošlosti i čini se da to zaposlenici Zemaljskog muzeja shvataju.
Svi mi koji radimo u muzejima, ne samo u Zemaljskom, nego i u ostalim muzejima, moramo biti svjesni da su se granice muzeologije pomjerile i da to više nije – postavimo izložbu, stavimo par predmeta u vitrinu, napišemo legendu i onda dođu svi da ih gledaju. Suština jeste u tome da privučemo ljude koji možda nikad ne bi došli u muzej i ljude koje to ne interesuje, rekla je kustosica.
Da su ljudi više nego zainteresovani za ovu vrstu događaja pokazala je rekordna posjećenost Muzeja. U hodnicima su se mogli čuti roditelji kako objašnjavaju djeci eksponate koji su bili predstavljeni u zbirkama otvorenim za javnost. Zaposlenici Zemaljskog muzeja nisu očekivali da će Noć vještica biti toliko posjećena. Pojedini učesnici trčali su od mjesta do mjesta bez jasne ideje šta bi trebali da rade i šta se od njih traži, dok su djeca bila pomalo razočarana izložbom jer su očekivala Ukletu kuću u Disney-stilu.
Što se tiče broja ljudi, nismo očekivali ovoliku posjećenost, iako smo pratili statistiku na Facebook-stranici koliko je ljudi zainteresovano, koliko dolazi na događaj. Mislim da smo pokazali da možemo privući ljude da dođu u Muzej. U budućnosti planiramo slične aktivnosti. Pošto sam PR Muzeja mislim da u zadnjih godinu dana, koliko intenzivno obavljam taj posao, nijedan event nije premašio broj ljudi koji je prisutan večeras. Vjerovatno je ovaj događaj bio misteriozan i zanimljiv. Ovo je ubjedljivo oborilo rekorde, izjavila je Adisa Lepić.
Sa svim nedostacima, ovaj event predstavlja pozitivan pomak u muzeologiji Bosne i Hercegovine. Možemo se nadati da će sljedeće godine organizacija biti na još višem nivou.
