Neformalna grupa građana "Bolja škola"
n/p: ministrica Katica Čerkez
Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa Kantona Središnja Bosna
Stanična 43, Travnik
PREDMET: Otvoreno pismo ministrici Katici Čerkez
Kao neformalna grupa građana iz Jajca zainteresirana za bolje i pravednije obrazovanje Bolja škola, povodom odluke Skupštine Srednjobosanskog kantona o osnivanju nove mješovite srednje škole po bosanskom planu i programu, kojom bi se implementirala još jedna podjela djece i mladih zasnovana na etničkim i nacionalnim pitanjima, izjavljujemo da za probleme koji su navedeni kao razlozi za sprovođenje takve segregativne obrazovne politike postoji bolje rješenje, a to je: jedinstvena srednja škola koja bi radila po jedinstvenom nastavnom planu i programu za sve učenike uz uvažavanje nacionalnih posebnosti/specifičnosti, zasnovanom na zajedničkoj jezgri, kompetencijama i ishodima učenja, sa fokusom na inkluziju, u svrhu eliminisanja svih vrsta diskriminacije u školama, u skladu sa vremenom u kojem živimo i evropskom zajednicom kojoj i mi pripadamo.
Imajući u vidu član 2. (Svrha obrazovanja) i član 3. (Opći ciljevi obrazovanja) Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (koji prepisujemo na kraju) razumijemo da cilj obrazovne politike, kao i obrazovnih institucija i članova obrazovne zajednice (učenika, roditelja, nastavničkog osoblja) jeste: pružiti mladim generacijama znanje i mogućnosti da grade/dostignu znanje, vještine i kompetencije kojim bi izvukli najbolje iz sebe i izgradili kvalitetan život, kao i doprinijeti stvaranju mirne, sigurne i kvalitetne sredine za njihov lični razvoj, kao i za razvoj cjelokupnog društva u ime budućih generacija, razumijevajući da živimo u globalnoj, međunarodnoj i transkulturalnoj ekonomskoj životnoj zajednici gdje dijalog, suradnja, kooperacija i integracija sa ljudima iz raznih kultura postaje sve više svakodnevna praksa.
U takvom svijetu i sa takvom perspektivom odluka o održavanju i osnivanju škole zasnovane na principu nacionalne podjele sadržaja i znanja koja se nude učenicima i koja im trebaju biti osnov za njihov budući razvoj, pa i razvoj našeg društva, nije uopšte utemeljena, niti može biti sprovedena na način da se dostignu ciljevi koji su definisani Okvirnim zakonom. Da bi se postigli ovi ciljevi, takođe je potpuno pogrešna praksa da se u našoj općini i dalje održavaju i srednje i osnovne škole u kojima je nastavni plan i program zasnovan na jednonacionalnim sadržajima i u kojim ne postoji pravo da svako, u bogatstvu raznolikosti, razvija i svoj lični identitet u skladu sa grupom kojoj je odlučio pripadati, poštujući prava drugih, te bez prava da se formira, ravnopravno i bez segregacije, jedno transnacionalno i transkulturalno društvo. Stanje našeg društva već više od 20 godina (od potpisivanja Dejtonskog sporazuma) potvrđuje da takve prakse ne doprinose razvoju države, nego suprotno, doprinose njenom raspadanju.
Ako želimo kvalitetno obrazovanje u kojem će se svako dijete, svaki budući građanin, osjećati uključenim, treba nam druga perspektiva. Opći koncept sistema obrazovanja u našem društvu, njegova pedagoška orijentacija, fokus i sadržaj plana i programa, sposobnost kadra i njihovo obrazovanje, kao i kvalitet pedagoških materijala, trebalo bi biti prioritet i svrha diskusije o obrazovanju i cilj svake obrazovne politike. Drugo je ovo što se u Jajcu dešava: obrazovanje se koristi u političke svrhe, bez obzira što donosi veliku štetu mladim članovima jednog društva.
Ne trebamo izmišljati gaziranu vodu. Ima i drugih dijelova svijeta gdje su se suočavali sa sličnim problemima i tražili slična rješenja (npr. Kipar). Postoji realna mogućnosti da se kreira jedinstven nastavni plan i program za sve učenike uz uvažavanje nacionalnih posebnosti/specifičnosti, zasnovan na zajedničkom jezgru, kompetencijama i ishodima učenja, sa inkluzivnim fokusom u svrhu eliminisanja svake vrste diskriminacije u školama, u skladu sa vremenom i evropskim vrijednostima koje i mi dijelimo.
Sve ostalo bi bilo samo jedan korak nazad, i ako ne želimo zaostati još više u ovom svijetu, treba nam zapravo suprotno, korak naprijed: planovi i programi zasnovani na ishodima učenja i kompetencijama, a ne nacionalnim interesima, inkluzivne jedinstvene škole, a ne segregativne nacionalne.
Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH", broj 18/03)
1. Svrha obrazovanja
Član 2.
Svrha obrazovanja je da, kroz optimalni intelektualni, fizički, moralni i društveni razvoj pojedinca, u skladu s njegovim mogućnostima i sposobnostima, doprinese stvaranju društva zasnovanog na vladavini zakona i poštivanju ljudskih prava, te doprinese njegovom ekonomskom razvoju koji će osigurati najbolji životni standard za sve građane.
2. Opći ciljevi obrazovanja
Član 3.
Opći ciljevi obrazovanja proizlaze iz općeprihvaćenih, univerzalnih vrijednosti demokratskog društva, te vlastitih vrijednosnih sistema zasnovanih na specifičnostima nacionalne, historijske, kulturne i vjerske tradicije naroda i nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini.
Opći ciljevi obrazovanja su:
a) omogućavanje pristupa znanju kao osnovi za razumijevanje sebe, drugoga i svijeta u kojem se živi;
b) osiguravanje optimalnog razvoja za svaku osobu, uključujući i one s posebnim potrebama, u skladu s njihovim uzrastom, mogućnostima i mentalnim i fizičkim sposobnostima;
c) promocija poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, i priprema svake osobe za život u društvu koje poštuje principe demokratije i vladavine zakona;
d) razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini, vlastitom kulturnom identitetu, jeziku i tradiciji, na način primjeren civilizacijskim tekovinama, upoznajući i uvažavajući druge i drugačije, poštujući različitosti i njegujući međusobno razumijevanje, toleranciju i solidarnost među svim ljudima, narodima i zajednicama u Bosni i Hercegovini i svijetu;
e) osiguranje jednakih mogućnosti za obrazovanje i mogućnost izbora na svim nivoima obrazovanja, bez obzira na spol, rasu, nacionalnu pripadnost, socijalno i kulturno porijeklo i status, porodični status, vjeroispovijest, psihofizičke i druge lične osobine;
f) postizanje kvalitetnog obrazovanja za građane;
g) postizanje standarda znanja koji se mogu komparirati na međunarodnom, odnosno evropskom nivou, koji osiguravaju uključivanje i nastavak školovanja u evropskom obrazovnom sistemu;
h) podsticanje cjeloživotnog učenja;
i) promocija ekonomskog razvoja;
j) uključivanje u proces evropskih integracija.
