U škole, osim novih učenika, često dolaze i novi nastavnici, nove kolegice – za stalno ili na zamjenu ili privremeno. Oni koji ih dočekuju nerijetko upiru pogled u njih, podozrivo prate njihovo ponašanje, gledaju ih ispod obrva, šapuću o njima: ko je, odakle je, šta predaje, je l’ oženjen/udata, razveden/a, ima li djece, čiji je... A nove kolege, često zbunjene, ne znaju kako da se postave. Tek poneki odvažni se predstavi, postavi nekoliko pitanja. Nije lako ni nastavnicima biti novi kolačić.
Nedavno sam imala priliku slušati jednu koleginicu koja je, zbog blizine mjesta stanovanja, nakon 15 godina promijenila školu – neprestano je, vrlo nervozna, ponavljala: Što mi je ovo trebalo! Ispostavilo se da je niko nije obavijestio da je stigla oprema za njen kabinet.
Druga je, također novi kolačić, danima ponavljala da je bolje skratiti časove uoči praznika poput Bajrama, Božića, Nove godine, nego ne držati nikako posljednja tri časa jer su tako radili u njenoj staroj školi…
Jednu od novih koleginica je naša starija koleginica, koju smo zvali Čelična Lady, poslala kod pedagogice da uzme kodeks oblačenja.
Kolegice, vi kao da ste krenuli da nastupate u kafani, a ne u javnu obrazovnu ustanovu, rekla joj je.
Tokom petnaest godina rada u obrazovanju i sama sam prošla razne faze: pripravnica, nova radnica, nova škola... slušala sam razne komentare, i sama sam komentarisala, bilo je i pozitivnih i negativnih kritika i na ponašanje i na rad novih kolega, često se u zbornici čulo i dobro i loše mišljenje o novim kolegama... Evo samo nekih primjera: profesora filozofije djeca baš gotive, hvale ga kako predaje, to je dobro za našu školu; ulizuje se direktoru, ali ulizice ne prolaze dobro kod kolega koje se trude i slijede prave vrijednosti; obeća, pa ne ispuni – previše obećanja, a premalo rezultata; baca stvari ili vrišti, to je nestabilna osoba, ima nizak nivo emocionalne inteligencije; često ga iznerviraju djeca, počne se tresti, nije ovaj posao za njega; kako bi radio sa zanatlijama i uspostavio red njima kad ne može sa gimnazijalcima; ne vraća dnevnik u zbornicu nakon završenog časa, pa moramo tražiti gdje je; toliko je glasan da od njega ne mogu da držim čas u drugoj učionici; samo širi negativnu energiju, žali se na posao i kolege; ogovara, trača, loš čovjek, brate; samo se hvale, te magistrirali, te doktorirali, a nigdje rezultata ni pomaka, nigdje jače mentalne snage; samo se žali da mrzi posao, da je ova škola najgora, da je kolektiv užasan, kolege grozne, djeca nedisciplinovana... nepodnošljiv je, kvari atmosferu u zbornici; zna se koliko ko radi, a zna se i ko često izostaje s posla i to nije fer; ova nova izgleda ima ozbiljnih problema – stalno sa časa izlazi, te u WC, te kod pedagoga, te u zbornicu, pa na hodnik...; nova kolegica kasni na sastanke, kasni da zaključi ocjene, sebična je, neorganizirana i ne poštuje tuđe vrijeme; njemu su samo novi prijatelji jer ne može da održi prijateljstvo sa dugogodišnjim kolegama...
Dakle, ima i dobrih i loših komentara na račun novih kolegica i kolega, ali iskustvo pokazuje da oni koji žele da se uklope i ostvare komunikaciju to i uspijevaju, oni koji se trude i rade napreduju i nagrađeni su za to. Bez obzira na to da li je neko novi učitelj, pripravnica, volonter ili iskusna učiteljica – on/ona je nov u toj sredini, pa samo malo treba razmisliti o tome šta se priča i kako; radite svoj posao korektno i ispravno, časno i pošteno, jer neko bi dao sve da ima posao i da radi.
Naravno da nije lako kada dođete novi u kolektiv – svi smo to osjetili na vlastitoj koži. Prvi dani i sedmice mogu biti teški iz više razloga: novi učenici, novi načini postupanja, nove kolegice i kolege koje trebate upoznati, novi direktor, nova pedagogica, nova pravila... Sve to može biti stresno, a vi želite ostaviti dobar dojam. Jednom me, u novoj sredini, kolega dočekao riječima da dobro kotiram u školi i da su me svi dobro prihvatili, i kolege i učenici. Ta me izjava ohrabrila, potakla da se trudim i budem još bolja u svom poslu. Imala sam i loše iskustvo, kada me direktor u toku dva mjeseca petnaest puta zvao na razgovor samo zbog problema s jednim učenikom. Ali sve bude i prođe ako odgovorno radite i ako ste spremni na otvoren razgovor.
A dok sam razmišljala kako izaći nakraj sa izazovima koje sa sobom nosi dolazak u novu radnu sredinu, na linku naiđoh na sedam savjeta za početak rada u novoj školi koje je kolegama dao Adam Riches, specijalni voditelj obrazovanja i vodeći učitelj u Engleskoj.
- Nikad ne govorite: u mojoj staroj školi to nismo radili
Siguran način da izgubite prijatelje od samog početka je reći im da ne rade nešto poput onoga što ste vi nekada radili. Zapamtite, vi više ne radite tamo, vi sada radite ovdje.
- Ne suprotstavljajte se kolegama koji se žale na učenike
Upućivanje komentara o tome kako se lako snalazite, dobro kotirate, samo će pogoršati kasniju situaciju kad budete imali problem (nadamo se da nećete, ali vrlo je vjerovatno da će se to dogoditi). Budite skromni i ne hvalite se svojim uspjesima.
- Nemojte se hvaliti da se ne osmjehujete učenicima ili da se ne smijete s njima
Ako ste ozbiljni u radu sa učenicima, svojeglavi, odlučni, kolektiv može steći pogrešan dojam o vama. Osmijeh nikada nikome nije naudio. Lijepo je nasmijati se, jer tako širite pozitivnu energiju i u kolektivu i u razredu.
- Nemojte se hvaliti da ste stekli ugled nečim ili da ste poznata po…
U novoj školi nemate ugled, ne poznaju vas. To može biti gorka pilula za neke nastavnice koje su izgradile sebe, stekle zvanje na prethodnom poslu, ali morat ćete ponovo izgraditi sebe na novom poslu. Ne zavisi od vas šta ljudi misle o vama.
- Nemojte obezvređivati trud svojih kolega riječima: Nikada nećeš uspjeti
Budite izvor energije, a ne poput vampira koji crpi energiju. Ulazak u novu školu s negativnim stavom nije od pomoći. Oni koji su nekoliko puta promijenili školu znaju da uvijek postoje nesuglasice u prvih nekoliko sedmica. Ali, nemojte dopustiti da im uzrok bude vaša negativnost.
- Slobodno tražite pomoć i pitajte gdje je nešto ili ko je neko
Biti novi znači naviknuti se na novo okruženje. Nije sramota tražiti pomoć kada vam je potrebna, pa vi ste zrela osoba. Obavezno pratite raspored časova, čitajte oglasnu tablu, saznajte prvih nekoliko dana gdje su stvari i kako doći do učionice (posebno ako predajete u više učionica).
- Nemojte se odmah protiviti novom načinu rada, prvo probajte
Nemojte početi rad s novim kolegama negodovanjem. Ako niste sigurni da se slažete s načinom rada u novoj školi, prvo isprobajte to kako oni rade. Ne govorite da nećete raditi kako svi drugi rade. Ako vam se i nakon probe ne svidi – razmislite jeste li sigurni da ste odabrali pravu školu.
