Pepeljuga živi s maćehom i dvije zle i ružne sestre. Listala sam knjigu bajki (zato što sam spremala sobu i našla je među knjigama) i zastala na klasičnoj Pepeljugi. Čitam, smiješak na licu, kad odjednom... Pročitam zle i ružne.
Stajem i razmišljam. Mozak mi se buni. Dobro, razumijem da je ovo priča za djecu, da se ništa duboko ne objašnjava, ali opet. Da bude ovoliko površno?
Čemu se to djeca uče ako ih učimo da su ružni ljudi zli? Ne sviđa mi se to. Gimnazija je puna Pepeljuga i Trnoružica koje su vještice, i vještica koje su ljepotice.
Naljutila sam se i zaklopila knjigu. Također kraj. Djevojka koja čitav život živi u zatočeništvu, ode u drugo zatočeništvo, samo zato što će boraviti sa nekim lijepim kao što je ona.
Princezo, gdje je tu nezavisnost? Zar ne želiš vidjeti svijet? Treba li ti stvarno taj princ?
&
Na ČOZ-u smo imali temu Seksualno obrazovanje i učionica je bila puna dječijeg kikota. Svi su znali riječi o kojima se govorilo, ali su se svi smijali i crvenjeli. Na kraju časa, čula sam razne komentare: Tobejarabi, zar se o ovome mora pričati?, K'o da mi je ovo trebalo sve sam znam, znaš već mhhmh, Nikad veće gubljenje vremena, Ja časa i guzice...
Uglavnom, niko nije rekao da im je čas bio poučan. Nikome taj čas nije trebao, zavisi iz kojih razloga.
Nakon ČOZ-a smo imali engleski i tu nam je profesor rekao da je na ČOZ-u trebao čitati o Seksualnom obrazovanju i rekao nam je da on to nije čitao, što bi, jer mi smo još djeca, a u tekstu ima svakakvih stvari koje nisu za dječije uši.
Nisam znala da li da se više ljutim na tog profesora ili žohare koji su se u tom trenutku složili s njim.
Kad sam već kod toga, voljela bih spomenuti kodeks oblačenja u školi. Djevojčice ne smiju nositi haljinice iznad koljena, niti imati otkrivena ramena. Očito će ljetna haljinica na bretele na 400C raspaliti maštu dječaka, koji su već dovoljno ludi u tom smislu. ALI. Dječaci smiju nositi majicu na kojoj je žena u toplesu na moru, to im niko ne kritikuje.
Hvala školi.
&
Ulazim u apoteku. Gužva je. Iza mene ulazi neki gospodin i pravac pred pult. Ispred mene je bila neka teta. Vidim joj profil. Ona guta knedlu, brzo grize donju usnu i stišće šaku, ali ne kaže ništa.
Ni ja ne kažem ništa, jer:
a) samo sam dijete
b) samo sam žena.
Moje misli u tom trenutku: Jedva čekam da narastem, samo zato da bih mogla pokazati da sam bitna kao i svako drugi. Ja nisam samo žena. Ja imam prava kao i muškarci. Ja mogu sve. Jedva čekam biti uspješna žena pa da vam svima pokažem da niste bili upravu. Jedva čekam da vam pokažem da žena može sve.
&
Onda kada sam se razočarala u čovječanstvo
Dolazim na kasu. Ispred mene starac. Kupuje banane. Kad stanem do njega, pogleda me, ja mu se veselo nasmijem i kimnem glavom. On se smrkne i grubo pita Šta'e?! Šta s'smiješ?!
Moja reakcija: ništa, samo spuštam glavu i šutim.
&
U zadnje vrijeme su mi super igre riječi. Evo tri najdraže:
Edgar Allan Bro
Pokemontas
Thor de France (Thor na biciklu)
&
Ogulila sam dvije kile paprika. Ruke mi mirišu na pržene Roge.
&
Drugi razred je na smjeni sa četvrtim razredom. Ja sam drugi razred. Škola me guši.
Odmori traju po pet minuta i taman se za toliko vremena stignem izdrhtati i isprepadati do početka novog časa. Danas se desilo nešto čudno. Na jednoj petominutnoj pauzi se nisam bojala i primijetila sam:
Grupice po dvoje ljudi.
I to kakve grupice. Momak i cura, zagrljeni. Opaaa. Djetinjasto podsmjehivanje.
Djevojke su niže od momaka i naslanjaju se na njihova prsa. Momci im nešto šapću i onda se djevojke razniježe, dignu glavicu i onda se poljube.
Stresam se i otvaram knjigu iz geografije. Oj sad će me pitaaati geografiju. Brrr.
&
Etika. Debata. Tema: Gay brakovi da, ne.
- Ko će u afirmaciju? – pita profesor.
Ja strastveno dižem ruku. Svi me gledaju i prave nekakve čudne face.
- Afirmacija Žuži, to znači da podržavaš... *stišava glas* znaš već... – žohar kaže
- Aha. Hoću ja, profesore.
I tako. Da su se grupe pravile samo na osnovu dobrovoljne prijave, ja bih bila sama protiv čitavog odjeljenja, ali. Profesor mi je dodijelio još dvije cure.
Da ne dužim... Lako se može zaključiti šta je bilo: Negacije je pobijedila, jer:
- Sudije su donosile odluke na osnovu Ja mislim a ne na osnovu argumenata (samo je jedna žoharka stala na ''našu'' stranu).
- Jedna cura iz afirmacije se na kraju pobunila i rekla da ne može podržavati ono što ne podržava.
- Niti jedan argument koji sam iznijela nije bio validan, jer je, citiram, Bog stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Adama ili Evu i Evu, i jer se u brak ulazi da bi se dobila djeca, a nije uredu da dijete ima mamu i mamu ili tatu i tatu.
Razočarala sam se.
Na kraju sam se rukovala sa svima, otišla kući, legla, gledala u plafon...
Nešto se mora promijeniti.
Foto: E. Kurtović
Čitajte i ostale Žužine dnevničke zapise:
... i mnoge druge.
Ako vam se sviđa Žuži, svidjeće vam se i zapisi tate na službenom zadatku:
Zagor i Vesela pčelica, ništa kontra stripa
Tata, jesi li ti pingvin ili čovjek?
Ko čita, ne skita!
