Kad T. Harv Eker iziđe na pozornicu, publiku prvo upita: Ko od vas želi da ima više novca? Uz glasno odobravanje, svi u publici dignu ruke. Onda ih upita: Ko želi puno, puno više novca? Odziv iz publike je još glasniji i sa više oduševljenja. Pedestetdevetogodišnji Kanađanin guste crne kose, uvijek preplanulog tena, uvijek širokog osmijeha kojim pokazuje savršeno bijele zube, otkopčanog zadnjeg dugmeta na košulji kako bi pokazao zlatni lanac oko vrata, usklađen sa skupim satom i ogromnim vjenčanim prstenom. Eker je jedan od najboljih motivacijskih govornika koji ljude uči kako razmišljati bogato, da bi postali bogati.
Konačno je tu odgovor, koji je jednostavan i djeluje kao zakon i odnosi se i na vas. Ukratko, on glasi: ako vaš podsvjesni finansijski kod nije usmjeren na uspjeh, učinak svega što učite, svega što znate i svega što radite, biće jako skroman, napisao je u knjizi Tajne milionerova uma, koja se smatra biblijom prakse stvaranja ličnog bogatstva.
T. Harv Eker je fabrika citata o uzrocima siromaštva i bogatstva, a te uzroke stalno nalazi samo u pojedincu i njegovoj psihologiji. Bogati i siromašni ne razmišljaju jednako. Siromašni su siromašni, jer radije izaberu ulogu žrtve, nego da preuzmu odgovornost za događaje u svom životu. Bogati su bogati, jer su odlučni da urade sve što treba. I da to rade dokle god treba.
Ljubav ne plaća račun za struju
Sljedeće školske godine ta nauka će se učiti i u slovenačkim školama, u kojima će se izvoditi dodatna nastava na temu Mladi i novac. Kao vannastavna aktivnost biće ponuđena učenicima zadnja tri razreda osnovne škole i srednjoškolcima, dakle, djeci od 12 do 18 godina starosti.
Učitelji koji budu izvodili ovu nastavu počeli su sa pripremama i pritom u ruke dobili priručnik koji su skupa sa urednikom revije Moje finance, Matjažom Nidorferom, pripremila trojica finansijskih savjetnika i stručnjaka za kadrove. Priručnik učitelje precizno vodi kroz svaki čas nastave, koja će biti podijeljena u 22 nastavne jedinice.
Prva nastavna jedinica ima naslov Šta moram promijeniti da bih imao više novca? Dosta ljudi tvrdi da su zdravlje i ljubav važniji od novca. Da li je poređenje uopšte smisleno? Šta je važnije, vaša ruka ili vaša noga?, retorički se pitaju pisci priručnika.
Možda su važne obje, odgovaraju i citiraju T. Harva Ekera: Novac je izuzetno važan u područjima gdje funkcioniše i izuzetno nevažan u područjima gdje ne funkcioniše. Ljubavlju nećete moći platiti račun za struju, zato je poređenje među ovim područjima besmisleno.
Na nastavi će učitelj imati zadatak da postavi nove temelje, na kojima će djeca razvijati drugačiji odnos prema novcu i postati uspješnija. Pisci priručnika polaze od pretpostavke kako je puno toga u našim glavama i puno toga nam smeta, pa zbog pogrešnog razmišljanja ne postižemo ono što bi inače mogli.
Pogrešno razmišljanje se pokazuje korištenjem tvrdnji i fraza kao što su: novac je izvor sveg zla, prljavi novac, bogati ljudi su nesretni, novac ne raste na drveću, ovo ne možemo sebi priuštiti i slično. Sve je to moguće promijeniti, podstiču nas pisci priručnika, a prije svega treba promijeniti neka ubjeđenja i postaviti nove temelje na kojima ćete razviti drugačiji odnos prema novcu i postati uspješni.
Tako će na ovoj nastavi tinejdžeri dobiti odgovor kakva je razlika između manje i više bogatih ljudi: Bogati ljudi nisu ništa pametniji od onih manje bogatih, imaju samo bolje navike u postupanju sa novcem ili, kao što kaže T. Harv Eker, Glavni razlog da većina ne dobije ono što hoće jeste u tome da ljudi ne znaju šta hoće.
Ekerova knjiga Tajne milionerovog uma jedna je od četiri knjige koja se u priručniku od 103 stranice savjetuje kao dodatna literatura. Na kratkoj listi su Bogati otac, siromašni otac američkog motivacijskog govornika Roberta T. Kiyosakija.
Za motivacijske govornike je karakteristično da svoje ideje predstavljaju kroz vlastite životne priče, pa je tako i kod Kiyosakija. Siromašni otac je bio njegov otac, izuzetno pametan i obrazovan učitelj, koji je umro zadužen, a bogati otac je otac njegovog prijatelja, koji nije završio ni osnovnu školu, ali je kroz poslovanje sa nekretninama postao jedan od najbogatijih ljudi na Havajima.
Od svog oca je čuo riječi: Ljubav prema novcu izvor je sveg zla na ovom svijetu. Od prijateljevog oca je čuo da zlo uzrokuje nedostatak novca. Prvi je govorio kako bi bogati morali plaćati veće poreze i tako se pobrinuti za one manje sretne, a drugi da su porezi kazna za radnika i nagrada za onoga koji ne radi. I tako dalje.
Kiyosaki se devedesetih godina prošlog vijeka obogatio i siguran je da je to zato jer je razmišljao na način bogatog oca. Ako hoćete više novca, morate jednostavno promijeniti način razmišljanja – sad savjetuje u svojim knjigama i govorima.
Harv Eker, Robert Kiyosaki, kao i Nidorfer i saradnici postavljaju novac ispred svih drugih faktora zadovoljstva – Ljubavlju nećete moći platiti račun za struju – i onda odgovaraju na jedino preostalo važno pitanje: šta mora pojedinac uraditi da bi imao više novca. Odgovor koji nude nije samo odgovor na to pitanje već nam poručuje i puno više.
U tvrdnji da su bogataši bogati jer imaju bolje navike postupanja sa novcem krije se individualizacija odgovornosti, objašnjava dr. Srečo Dragiš sa ljubljanskog Fakulteta za socijalni rad. Ne samo individualizacija zasluga bogatih, već i individualizacija krivice siromašnih. Sami su krivi jer ne znaju postupati sa novcem. To je opasna ideologija mada je karakteristična za vrijeme u kojem živimo.
Finansijski nepismeni
Ideja o nastavi Mladi i novac nastala je u proljeće 2012. godine, rekao je Nidorfer. Već prije dvije godine uradili smo istraživanje finansijske pismenosti u Sloveniji, koje je pokazalo da je znanje u tom području vrlo slabo. Isto je potvrdilo i Nacionalno istraživanje finansijskog obrazovanja, ali se do sada ništa nije promijenilo, pa smo kao vodeći časopis za upravljanje finansijama preuzeli inicijativu da stanje poboljšamo, objasnio je.
Nacionalno istraživanje finansijskog obrazovanja u Sloveniji, inače, nikad nije ni provedeno. Slovenska vlada je 2010. godine pripremila Nacionalni program finansijskog obrazovanja, u kojem piše samo to da je finansijska pismenost u Sloveniji vjerovatno slaba jer je slaba i u drugim državama i jer su Slovenci ispodprosječno funkcionalno pismeni.
Slaba finansijska pismenost Slovenaca nije nešto što se podrazumijeva. U prethodnoj dekadi, državljani brojnih država masovno su se zaduživali, a Slovenci nisu. U Evropi su još samo slovačka domaćinstva manje zadužena od slovenačkih. Slovenske banke su potopili oni najpoduzetniji – menadžeri.
Istina je da je alarmantno slabu finansijsku pismenost Slovenaca 2011. godine otkrila revija Moje finance. Napravila je internetsku anketu sa 21 pitanjem, koja su se odnosila na lične finansije. Od 508 ljudi koji su uradili taj test, čak dvije trećine su dobili ocjenu nedovoljan ili zadovoljava. Recimo, tek svaki šesti anketirani znao je odgovoriti koliko pojedinac plaća u slučaju da mu je ukradena i zloupotrijebljena kreditna kartica. Za sve one finansijski nepismene tačan odgovor je 150 eura.
Nidorfer je, podstaknut ovim podacima, došao na ideju da pokrene dodatnu nastavu, koja će ponuditi znanja kao što su: kako preživjeti sa džeparcem, kako zaraditi dodatni euro, koje zanimanje odabrati, gdje i kako štedjeti, kako sebi postaviti određene finansijske ciljeve i ostvariti ih, kako osnovati preduzeće i slično.
Obratio se Zavodu za školstvo sa prijedlogom da pripremi priručnik, a da Zavod obavijesti škole o ovoj nastavi. Kada su u Zavodu vidjeli priručnik, nisu željeli imati ništa sa cijelim projektom. Nažalost, utvrdili smo da se naša stajališta i njihovi pogledi razlikuju, šturo je odgovorila Nadja Malovrh iz Službe za odnose sa javnošću Zavoda za školstvo.
Škole su pri izvođenju dodatne nastave potpuno samostalne, ograničenja postoje samo u pogledu vjerskih sadržaja. Za Nidorfera učešće zavoda nije ni bilo potrebno, s njim bi samo uštedio na troškovima slanja poziva školama. Kako je to morao uraditi sam, bio je iznenađen uspjehom, jer su se 72 škole izjasnile zainteresovanim za izvođenje ove nastave. Za priručnik o načinu izvođenja nastave i za seminare na kojima će se nastavnici pripremiti za njegovo korištenje škole će platiti po 50 eura.
Nidorfer želi da njegov program što prije postane izborni predmet, ili još bolje, redovni predmet, iako je to malo vjerovatno. Dodatna nastava se izvodi bez ograničenja, a izborni predmeti moraju imati nastavne planove koje potvrđuje stručni savjet za opšte obrazovanje. A tu bi problemi koje je već detektovao Zavod za školstvo mogli postati ozbiljna prepreka.
Poduzetništvu u drugim predmetima
U slovenačkim srednjim školama već se izvodi dodatna nastava o poduzetništvu (podjetniški krožek), koja nema težnju da postane predmet. Nećemo se uklapati u nastavni plan, pojašnjava Matija Goljar, direktor Ustvarjalnika – Društva za podsticanje poduzetništva, koje je pripremilo program ove dodatne nastave.
Nastava se izvodi u 50 srednjih škola. Svake godine počinje sa motivacijskim vikendom, slijedi prepoznavanje vlastitih poslovnih ideja do razrađenog koncepta za razvoj vlastitog proizvoda te upoznavanje sa metodologijom poslovnog modeliranja i konceptom prototipiranja, piše na internetskoj stranici Ustvarjalnika. Na kraju se srednjoškolci uče kako da pridobiju klijente, kako da unaprijede prodaju, da traže poslovne partnere ili investitore.
Ustvarjalnik se ne poziva na T. Harva Ekera i slične ideologe individualizacije zasluga za bogatstvo, ali to ne znači da mu ta ideologija nije bliska. Program izvođenja nastave uprkos obećanju nisu mi poslali, ali mi je Matija Goljar u telefonskom razgovoru objasnio suštinu ove nastave. Radi se o promoviranju novog pogleda na svijet, rekao je. Ljude želimo naučiti kako svoje sposobnosti prodati na tržištu rada, u svom preduzeću ili u nečijem preduzeću. Želimo ih osnažiti da mogu lakše doći do cilja, da znaju izabrati da li žele biti filozofi, tvrdi neoliberalci ili nešto treće, izabrao je zanimljive primjere i dodao da žele da ljudi budu uporni i optimistični, da se ne žale stalno na državu.
Inače, slovenački osnovnoškolci se o ličnim finansijama uče u petom i šestom razredu osnovne škole u predmetu Domaćinstvo. Dio predmeta koji se zove Ekonomika domaćinstva učenicima treba predstaviti kako se unutar porodice upravlja ljudskim resursima, vremenom, energijom, hranom, zdravljem, vrijednostima i okolinom. Kada uče o vrijednostima, nešto saznaju i o novcu, njegovoj funkciji, njegovoj ulozi kroz istoriju, pripremaju finansijski plan godišnjih troškova i upoznaju se sa terminima kao što su tekući račun, dionice, plaćanje na rate... Slovenačke škole odbacuju ideologiju slavljenja novca.
O poduzetništvu bi slovenačka djeca trebala učiti u svim predmetima. Godine 2008. svi nastavni planovi za osnovne i srednje škole bili su prerađeni na način da sadrže osam ključnih kompetencija: sporazumijevanje na maternjem jeziku, sporazumijevanje na stranim jezicima, matematička kompetencija i osnovne kompetencije u nauci i tehnologiji, digitalna pismenost, učenje učenja, socijalne i državne kompetencije, samoinicijativnost i poduzetnost, te kultura i izražavanje.
Ovo nam je prije dvije godine preporučila Evropska unija koja sedmu kompetenciju, samoinicijativnost i poduzetnost, definiše kao sposobnost pojedinca za ostvarivanje vlastitih ideja. Za to pojedinac mora biti u stanju uočavati raspoložive prilike za lične, profesionalne i/ili poslovne aktivnosti, što znači da mora razumjeti ekonomiju i prilike i izazove, sa kojima se susreće poduzetnik. Bitno je da osoba zna ocijeniti vlastite prednosti i nedostatke, te da ima sposobnost da ocijeni i po potrebi prihvati rizike.
Iako je preporuka EU u skladu sa ideologijom individualizacije odgovornosti za vlastiti život nešto malo blaža od Ekerove i Kiyosakijeve, to ne bismo mogli reći za samo učenje te kompetencije u praksi. Slovenački učitelji su u anketi koju je uradio Zavod za školstvo naveli da ovu kompetenciju razvijaju tako da učenici sami biraju teme projektnih zadataka, da sami oblikuju istraživačka pitanja i plan istraživanja ili izrađuju samostalan istraživački rad. Takvog načina rada u školama sjećaju se i oni koji su školovanje već davno završili.
Neoliberalne kompetencije
Jedan od onih koji su ubijeđeni da smo u školama preuzeli ideologiju neoliberalizma je gimnazijski profesor filozofije Andrej Adam. U seriji tekstova sa zajedničkim naslovom „Kapitalistička ideologija u školama“, koji su objavljeni u reviji „Šolski razgledi“ zagovarao je stajalište da je neoliberalistička već sama zamjena znanja sa kompetencijama.
Nismo primjetili da riječ kompetencija nije samo sinonim za riječ znanje; kompetencije su troškovima ograničena znanja, vitka znanja, znanja po mjeri kapitala, znanja čija osnovna namjena nije zadovoljstvo radnog čovjeka, već efektivnost i profit kapitala, napisao je Adam.
Analizu nastavnog procesa putem kompetencija, što se danas u školama gotovo podrazumijeva, Adam vidi kao pokušaj da znanje postane mjerljivo, što je vizija neoliberalizma. Milton Friedman, jedan od najpoznatijih ideologa neoliberalizma, 1962. godine je u članku Uloga vlasti u obrazovanju napisao da je školovanje oblik investiranja u ljudski kapital, koje je isto takvo kao što je investiranje u mašine, zgrade ili druge oblike neljudskog kapitala. Njegova funkcija je povećati ekonomsku produktivnost ljudskog bića. Ako u tome uspije, pojedinac je u društvu nagrađen dobivanjem veće naknade za svoj rad.
Brojni filozofi, od Louisa Althussera pa nadalje, tvrde da je u odgoju i obrazovanju ideologija uvijek prisutna, otvoreno ili prikriveno. U slučaju ideologije ljudskog kapitala, radi se o podređivanju kapitalu, za kojeg je kvalitetan proizvod školskog sistema onaj pojedinac koji se osjeća odgovornim za svoj uspjeh i koji je zato zauvijek prisiljen na ulaganje u sebe, na poboljšanje vlastitih kompetencija, kako to piše Adam.
A zašto? Zato da kao ljudski kapital služi svom gospodaru, da mu se ne opire, dok mu donosi višak vrijednosti, već da i tad kleči pred njim, da ga moli i obožava: sve ostalo je naime povezano sa dodatnim troškovima, ulaganjima u represiju, objašnjava Adam.
Zvuči pesimistično, ali tako možemo lakše razumjeti zašto se nekima čini da je došlo vrijeme da u školama zajedno sa T. Harvom Ekerom učimo djecu kako razmišljati bogato, da bi postali bogati.
Autor: Klemen Košak
Mladina, 24.01. 2014.
Autor ilustracije iz priručnika Mladi i novac Igor Godnjov
Preveo sa slovenačkog: Enes Kurtović
Pažnja! Ako vam se sviđa pročitano, prionite i na ostale tekstove Enesa Kurtovića:
... i još mnogo drugih.
Ko čita, ne skita!
