Petog maja 2014. godine preko osamdeset uglednih profesora širom svijeta uputilo je otvoreno pismo dr. Andreasu Schleicheru, direktoru OECD-ovog programa za procjenu studenata. Oni su objedinili sve mane PISA testiranja da bi ga, kako kažu, poboljšali. Prisjetimo se, OECD (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) je organizacija koja sprovodi PISA testiranje. Njihove primjedbe su:
- PISA testiranje uzrokovalo je prevagu kvantitativnih mjera procjene u obrazovnim sistemima. Zbog toga dolazi do utrke za bodove među nastavnicima, učenicima i organizacijama koje sprovode testiranje. Na taj način se učenici, nastavnici i organizacije etiketiraju, vrednuju i upoređuju prema kvantitativnim rezultatima koji nisu savršeni.
- Zbog trogodišnjeg ciklusa testiranja, PISA ohrabruje brze i kratkotrajne promjene u obrazovnim sistemima da bi država već za tri godine mogla što više napredovati na narednom testiranju. Međutim, istraživanja pokazuju da trajne promjene u obrazovnim sistemima nastaju radom kroz deset godina i da se ne mogu desiti u periodu od nekoliko godina.
- Zbog toga što uzima uzak raspon mjerljivih aspekata obrazovanja, PISA se ne bavi nemjerljivim ili manje mjerljivim aspektima koji su također dio obrazovnog sistema, kao što su fizički, moralni, građanski i umjetnički razvoj. Na taj način šalje pogrešnu sliku o tome šta je obrazovanje i ne bavi se onim što bi obrazovanje trebalo biti.
- OECD je usmjeren na ekonomski razvoj država, pa tako i škola. Ali priprema mladih za dobro zapošljavanje nije jedini, nije čak ni najvažniji cilj javnog obrazovanja. Škola treba pripremiti učenike da učestvuju u moralnom razvoju, da budu autonomne ličnosti koje će raditi na vlastitom unapređenju, rastu i blagostanju.
- Za razliku od Ujedinjenih naroda, organizacije kao UNESCO ili UNICEF imaju jasne odluke i odredbe da poboljšaju obrazovanje i život djece širom svijeta. OECD nema takve odluke ni odredbe niti ima mehanizme efektivnog demokratskog sudjelovanja u odlučivanju kada je riječ o politici obrazovanja.
- Neke od firmi s kojima OECD surađuje zarađuju nudeći obrazovne materijale pomoću kojih se bolje može uraditi PISA test američkim školama i imaju plan da otvore privatnu školu u Africi gdje PISA program treba da počne.
- PISA šteti djeci i osiromašuje učionice zbog toga što uključuje sve duže nizove pitanja sa više ponuđenih odgovora, sve više insistira na učenju gdje je sadržaj i način rada strogo zadat, što ostavlja malo autonomije za nastavnike. Na taj način PISA povećava nivo stresa u učionici i ugrožava zdravlje učenika i nastavnika.
Ovakav utjecaj PISA testiranja na obrazovanje je, kažu, u konfliktu sa principima dobrog obrazovanja i demokratske prakse. A to su: (1) da nijedna reforma ne smije biti bazirana na jednom uskom mjerenju; (2) da nijedna reforma ne smije ignorisati faktore koji nisu obrazovni: u Americi nejednakost među siromašnima i bogatima drastično je porasla tokom posljednjih 15 godina, što znači da se reforme obrazovanja ne odnose isto na siromašne i bogate; da bi organizacija kao OECD, kao i bilo koja organizacija koja u toj mjeri utječe na naše živote i našu zajednicu, trebala biti otvorena za demokratsko pozivanje na odgovornost prema svim članovima te zajednice.
U knjizi International Test Score Comparisons and Educational Policy: A Review of the Critiques, profesor Martin Carnoy ističe razloge zbog kojih smatra da je PISA rangiranje varljivo. Prije svega, tvrdi Carnoy, učenici nemaju samo različit nivo školskog obrazovanja, već i različit nivo porodičnog, kućnog obrazovanja, što PISA ne uzima u obzir. Dalje, on upozorava na razliku između izmjerenog i stvarnog postignuća. Postavlja se pitanje da li rezultati zaista oslikavaju postignuća učenika. Također, ističe Carnoy, uzorak učenika diktira rezultate i izabrani učenici ne mogu biti predstavnici cijele populacije.
U knjizi Carnoy objašnjava kako prosječni nacionalni rezultat iz matematike nije mjera budućeg ekonomskog rasta. Zatim, PISA se bavi korelacijom, a ne kauzalnim odnosom. Zbog toga se ne može utvrditi utjecaj razvoja nekog faktora obrazovanja na poboljšanje obrazovnog sistema a posebno ne ekonomskog razvoja. Također, Carnoy ističe da postoji konflikt interesa unutar OECD-a, jer organizacija služi kao agencija koja vrši testiranje, ali u isto vrijeme sprovodi analizu podataka i interpretira rezultate. Konačno, on dovodi u pitanje poređenje rezultata država koje imaju drastično različite obrazovne sisteme.
Kritičari PISA programa zabrinuti su za utjecaj koji PISA testiranje ima na obrazovni sistem, smatrajući da je taj utjecaj loš zbog toga što se previše oslanja na standardizirane testove i sužava učenje na ono što je lako mjerljivo. Kritike OECD-a uglavnom se svode na to što je ova organizacija okrenuta prema ekonomskom razvoju i što surađuje sa firmama koje zarađuju od obrazovanja tako što prodaju PISA materijale za vježbu. Konačno, kritičari upozoravaju i na način izbora učenika te na činjenicu da nije jasan odnos između tog uzorka učenika i cijele populacije učenika koju uzorak predstavlja.
Pročitajte i prethodne nastavke.
