Nedjelja, deveti decembar, jutarnji sati. U Sarajevu je pao dugo očekivani snijeg. Ulice su puste; tu i tamo nađe se pokoji prolaznik. Na platou Skenderije je, ipak, užurbano; svakih nekoliko minuta parkiraju se šareni kombiji, izlaze ljudi sa igračkama, loptama, panoima... Danas se održava dugo najavljivana događaj za djecu i porodicu u Domu mladih. U deset sati, kada je zakazan početak Manifestacije, još uvijek pristižu samo dobrovoljci, unose materijal, sastavljaju stolove; već se lagano nazire ono što će, tokom dana, biti izvor zabave za mnoštvo djece, ali i roditelja. U amfiteatru Doma mladih, na centralnoj pozornici postavljeni su materijali za muzičku radionicu, sa mnoštvom bubnjeva, defova, udaraljki... Tu su i duguljasti baloni za modeliranje, za djecu koja žele saznati kako se izrađuju životinje i predmeti od balona. Sredinom sale dominira mali fudbalski stadion, a oko njega improvizirana cesta, označena žutom trakom, sa majušnim prometnim znakovima, semaforom i dječijim autima. Šetnjom kroz salu, moguće je vidjeti čitav spektar različitih radionica, od izrade i bojanja lutaka, do pletenja, crtanja stripova, ukrašavanja stakla, štanda sa limunadom čijom se kupovinom pomaže SOS Dječijem selu. Mnogo je pažnje posvećeno materijalima sa kojima će djeca raditi: od kolaž papira, do raznobojne vune, konca, već pripremljenih kartonskih i papirnih motiva za ljepljenje...
Promjene sitnih koraka
Do 11 sati prostor će već biti ispunjen velikim brojem djece, koji ispočetka stidljivo stišću ruke svojih roditelja, ali, istovremeno, grčevito drže balone koje su dobili na ulazu. Nakon nekoliko minuta, više ih se ne može ni vidjeti: oduševljeno odlaze od stola do stola, od jednog do drugog volontera, podižu rekete za tenis, dobacuju se lopticama. Većina djece odmah odlazi ka malom stadionu, isprva prateći tekuću „utakmicu“, a onda se uključuju. Tu dobijaju svoje dresove, ali ne igraju samo fudbala: tu su dva volontera koji su čas sudije, čas jedni od igrača. Kombiniraju se igre sa loptom, čunjevima, djeca rade u timovima, nadvikuju se i takmiče. Primjetno je da nema podjele na „muške“ i „ženske“ igre. Jedna od djevojčica je golman na stadionu, u većinskom timu dječaka. Opet, dječaci i djevojčice podjednako odlaze na binu, u „muzičku“ radionicu, gdje jedan od volontera daje ritam, a djeca se uključuju, svako na svom instrumentu. Harmoničnost nije toliko bitna; bitno je da se svi opuste i zabave. Na „cesti“ oko stadiona velika je gužva; djeca uče, na svojim autićima, kako da prepoznaju prometne znakove. I zaista, staju na pješačkim prijelazima; ako se upali crveno svijetlo, svi se zaustavljaju. Ko pravila ne poštuje, tu je i mali prometni „policajac“ koji upozorava prijestupnika i prijestupnicu na greške. Početni grč nestaje nakon uputa volontera iz MUP-a; ubrzo djeca sama preuzimaju inicijativu i ukazuju, vrlo ozbiljno, jedni drugima na počinjene greške. Na ovaj način, mogu da nešto nauče, pa čak i nedjeljom, kada odmaraju od škole – učenje može biti uživanje, to pokazuje ova priredba.
Obećanja za budućnost
Program traje do 15 sati i čini se da bi mogao trajati mnogo duže, jer je broj posjetilaca, kako koji sat prolazi, sve veći. Veliki je broj i organizatora i učesnika: Centar za obrazovne inicijative Step by Step, Dječija sela SOS BiH, Muzička soba, Altteatar, Studio lutkarstva Sarajevo, Muzička soba, Av-Mau, Azil za životinje, Life is Life, Open fun footbal school, Sprofondo, proMente, MUP KS Policija u zajednici, Klub pletilja, Dnevni centra za djecu, Budi moj prijatelj, Fondacija lokalne demokratije, Klub crtača stripova, Udruženje ljubitelja naučne fantastike. Aktivnosti realizovane u Domu mladih, samo su dio Kampanje pod nazivom: „Promjena počinje u meni – da svijet bude dobro mjesto za svako dijete“, koju realizuje Koalicija za pravično obrazovanje, u organizaciji Centra za obrazovne inicijative Step by Step, uz podršku FOD BIH. „Dobra priča“. Priča koju su organizatori željeli da ispričaju, ovom je manifestacijom začeta: djeca su bila kreatori vlastite zabave, aktivno učestvovali u izradi omiljenih igračaka, a roditelji su bili tu, da se upoznaju sa radom mnogobrojnih organizacija koje participiraju u kvalitetnom odgoju, obrazovanju i učenju. Posjetioci, i veliki i mali, imali su priliku da napišu svoje ideje kako promijeniti svijet u kome žive, počevši od vlastite porodice, kuće, škole – okoline. Koliko ih je skup inspirisao, vidljivo je po porukama koje su ostavili:
• Usrećit ću druge tako što ću uvijek biti nasmijana i lijepo se ophoditi s njima, i uvijek pomoći kada je to potrebno.
• Pomogla bih djeci sa školom ako nešto ne razumiju.
• Pomogla bi tako što bi im pomogla oko škole.
• Želim da pomognem drugarici da uradi zadaću.
• Pomoći ću djeci da razviju svoju kreativnost i dobro koje je u njima kroz moju brigu, pažnju. Biću im podrška, učiti ih i naravno voljeti.
• Donirao sam sredstva za dječije paketiće za Novu godinu.
• Inicirao sam da sindikat moje firme pokloni određeni broj paketića za Novu godinu djecu u Zavodu za djecu sa posebnim potrebama u Pazariću.
• Ja ću Medini pokloniti dar za rođendan.
• Pomoći ću im u vezi sa školom. Naučiću ih nekoj igri. Pomoći ću sa novčanom uplatom jer su i oni djeca kao i mi.
• Pomogla bi svakoj drugarici da uradi zadaću. Pomogla bi svim životinjama koje su na ulici.
• Pokrenuću akcije, radionice za djecu koje će ih potaknuti da se bave raznim stvarima.
• Odlučili smo jutros darovati dan sestri i njenom suprugu. Budući da čekaju još jednu bebu, starijeg dječaka smo poveli na Centralnu manifestaciju u Domu mladih. Naš boravak ovdje je naša dobra priča jer radimo nešto za druge i u tome uživamo.
• Voljela bih da djeca bez roditelja imaju dom pun ljubavi i pažnje.
• Ja bih dobrovoljno pomagala djeci koja trebaju pomoć.
• Ja ću sa svojom sestrom izaći i provesti više vremena sa njom.
• Ja bih svoju sestru izveo u šetnju i ako treba čuvao je cijeli dan.
• Zasadiću cvijeće da parkovi gdje se djeca igraju budu ljepši.
• Mogao bih biti mentor iz hemije svojim drugovima koji su lošiji u učenju.
Fotografije: Jasmina Bajramović, COI Step by Step
