Pred kraj prvog polugodišta svojim učenicima i učenicama nisam ocijenila pismenu provjeru znanja, samo sam napisala komentare na njihov rad. Bio je to moj način da ih natjeram da čitaju povratne informacije, objašnjenja ocjena koja sam i ranije pisala i – uspjelo je, fokus đaka premjestio se s ocjene na povratnu informaciju.
Na ovu ideju došla sam razmišljam šta da uradim da ih natjeram da čitaju povratne informacije ili komentare koje crvenom olovkom napišem na testu kao ispravku. Nikad ne žalim što potrošim svoje dragocjeno vrijeme ispravljajući testove jer smatram da tako treba i došla sam do tačke gdje čekam toliko dugo da vratim ispravljene testove da učenici gotovo zaborave na njih. A oni – kolutaju očima, šapuću: Šta si dobila? i Meni je dala isto dva, a uradila sam sve kao Selma koja je dobila četiri, i slično. Na kraju test koji sam toliko pažljivo čitala i ispravljala završi zgužvan u kanti za smeće ili gurnut na dno torbe. Osjećam se ružno i ljuto i stvarno mi smeta što djeca ne mare za komentare koje pišem kako bih im pomogla da napreduju.
Reakcija na moj mali eksperiment bila je pozitivna – nisu dobili slabu ocjenu, a pružena im je još jedna prilika da poprave onu koju imaju. Oni koji nisu nikad čitali komentare na testovima sada su to morali.
Plan je bio da im na sljedećem času dam iste testove, da vidim koliko su napredovali, da budu spremni za raspravu o svim pitanjima i na kraju im kažem da ocijene sami sebe. Ovo često radim pojedinačno sa svakim učenikom, posebno u prvom razredu. Oni uglavnom kažu da su pogriješili ili se pitaju kako su uradili pogrešno nešto što su kod kuće uradili tačno, ili se prisjete da sam ih na nešto podsjetila kao obavezno, poput mjernih jedinica koje često zaborave napisati... Kada prokomentarišemo testove, kažem im da ocijene svoje. U ovom dijelu mnogo mu strožiji prema sebi nego što bih ja bila. Nakon toga, predajem im testove s ocjenom. Većinom su zadovoljni jer, nakon analize, ona je viša nego što su očekivali i to je u suprotnosti sa starim pristupom, kada su govorili: Dala mi je dvojku, dok misle da su zaslužili peticu. U ovom slučaju povratna informacija u nastavnom procesu ima za cilj da pomogne učeniku da usvoji ponašanje koje je dobro i uputi ga na to kako da popravi greške i dalje se razvija.
U nastavnom procesu ocjena predstavlja osnovnu povratnu informaciju o tome kako je učenik savladao pređeno gradivo, ali nije dovoljna da bismo mu dali do znanja šta je postigao, uspješno uradio i u kojoj mjeri, a šta nije i zbog čega. Tu bi na scenu mogla stupiti povratna informacija – opis ocjene, iz čega učenik može planirati kako da napreduje i postaviti sebi ciljeve, a i nastavnik može steći uvid u to kako njegovi đaci napreduju.
Učinkovita povratna informacija ne znači misliti umjesto đaka, već im pomoći da unaprijede svoje učenje. Djeca se razlikuju po znanju, pa će tako i njihovi odgovori biti različiti, a nastavnica ne treba davati previše povratnih informacija jer pojedine učenike može preopteretiti i okrenuti ih u suprotnom smjeru. Nastavnice moraju poznavati svoje đake i način na koji uče kako bi mogle pružiti odgovarajuću količinu povratnih informacija koje će djeci biti izazov s kojim će se željeti suočiti.
S druge strane, to i nastavnicama pomaže da vide koliko su njihova predavanja bila dobra, da preispitaju svoj rad i da, ako se pokaže da zaključci i interpretacija nisu dobri, to isprave.
