Iako se pod pojmom teška djeca obično podrazumijevaju previše nemirni đaci koji brzo nauče gradivo pa im je dosadno u učionici i ometaju cijeli razred, ovdje ću pisati o svojim iskustvima u radu s djecom koja se ne nose sa zahtjevima programa obrazovanja, ne poštuju opća pravila, ne reaguju na pritužbe odraslih, te se ističu manje razvijenim moralnim i odgojnim kvalitetima. Ukratko, želim pisati o iskustvu u radu s djecom koja stvaraju probleme u komunikaciji i u obrazovnim aktivnostima (a svaka nastavnica je barem jednom morala izaći nakraj s teškom djecom).
Zastalno sam zaposlena u Gimnaziji Bosanska Krupa, ali sam normu dopunjavala u Mješovitoj srednjoj školi, pa sam prvi susret sa jednim takvim, teškim razredom, imala prije nekoliko godina. Dakle, prvi razred, zanat, smjer VPI – ni danas ne mogu odgonetnuti potpuno značenje te skraćenice, osim da se radi o plinskim instalaterima. Krećem prema učionici, pola osam ujutro, a u glavi mi odzvanja komentar iz zbornice: Srećom, još su pospani, kojim me kolege ispraćaju, umjesto onog rudarskog sretno. Pomalo skrivajući vlastitu nesigurnost u misiju da ih naučim nešto iz fizike, ulazim u učionicu.
Prvo me zapahne pomiješan miris dima cigarete na odjeći, losiona poslije brijanja i dezodoransa dvadesetak pospanih mladića postavljenih u školske klupe. Preletim pogledom po razredu, nasmiješim se uz pozdrav: Jeste li se naspavali. Odgovaraju uglas: Nismoooo! Upisujem čas: Upoznavanje učenika sa planom i programom fizike za prvi razred…
Predstavim se, napišem ime na tabli, počinjem s pričom o fizici.
Kako, nakon dvadesetak godina rada u gimnaziji, prilagoditi svoj rad djeci koja su se u osnovnoj školi provlačila i za koju su jedva čekali da odu iz osnovne škole? Da li da svoj zadatak shvatim kao izazov u kojem ću izgubiti ogromnu količinu energije samo dok ih umirim i zainteresujem za temu ili da samo robotski odradim lekciju ne razmišljajući hoće li neko slušati? Odlučim se za prvu varijantu, jer drugačije ne znam.
Počnem sa konceptualnim pitanjem: Zna li neko šta se desi s vodom u čaši koju ostavimo preko noći otvorenu?
Nema dizanja ruke za odgovor. Čujem jedan glas, nadjačava ostale:
Znam ja, poloču šejtani!
Oduševljena sam odgovorom i sad gledam tu djecu kao hrabre i otvorene mlade ljude, jer sam se od srca počela smijati!
Nisi dobro čuo pitanje, nije u čaši bila rakija, nego voda!
Razbudiše se i ostali.
Konju jedan, profesorKA je u pravu!, dobacuje jedan od njih.
Nije slučajno rekao profesorKA – aludira na TV-seriju Kursadžije, pa odlučim to ignorisati.
Preletim pogledom preko razreda: nekoliko ih je još preko klupe, s kapuljačom na glavi. Ne žele da se otvore ili su još pospani? Ostalima je mobitel u ruci i usput pogledaju u mene… Idem dalje s pitanjima.
A, da vidimo znate li nabrojati dugine boje?
Počinje nagađanje: Ima li bordo, profesorKA?
Bordo ti je mozak, budalo!, čujem komentar.
ProfesorKA, nemojte ga slušati, on je budala!, slijedi savjet.
Pazi da ti budala ne prospe zube, neće te ni Safet Krupić spasiti!, dobacuje prvi.
Dječak u prvoj klupi pažljivo sluša moja pitanja. On je jedan koji će ili se utopiti u njih ili otići ili ojačati poput spartanskog vojnika.
Dva sata u takvom okruženju istinski iscrpljuje. Ne prestajem se pitati imamo li svi volju i želju da shvatimo šta se tačno dešava iza ponašanja tinejdžera koji izaziva negativnu reakciju odrasle osobe, imamo li dovoljno znanja da prepoznamo da iza svakog neprimjerenog ponašanja postoji određeni razlog?
Kako bih sebi pomogla da opstanem u ovom okruženju, odlučila sam prelistati pedagošku literaturu i naučiti primijeniti trikove u radu s problematičnom djecom.
Iz ove perspektive, kada sam na kraju dobila grupu zainteresirane i djece s prihvatljivim ponašanjem, odlučih te trikove podijeliti sa kolegama i kolegicama koje se nađu u sličnim razredima – sve je autentično i plod vlastitog iskustva.
Najvažniji dio je klasifikacija.
1. Problematični poglavica
Ovo je tip koji teži za vodstvom. Često je vođa grupa. Može biti nepristojan prema profesoru, kršiti pravila i slično. Stalno obećava da će se popraviti i neko vrijeme se dobro ponaša, ali ubrzo će ponovo ići po svom. Ako ga uključimo u grupni rad bit će beskorisno i kontraproduktivno jer će se sukobljavati s drugima ili pokušati izvući samo ličnu korist. Takvo dijete jednostavno ne sluša i ne priznaje argumente.
Šta učiniti?
Zaposlite ga zadacima koji zahtijevaju pažnju, trud, urednost, a, ako je moguće – neka ti zadaci budu povezani s njegovim interesima: kombinujte svoj predmet s njegovim omiljenim sportom i sportskim vijestima i slično. Tako sam, recimo, otkrila da je najproblematičnije dijete koje je izjavljivalo da zavija na Mjesec zaljubljenik u knjige o Hariju Poteru!
2. Nezaustavljivi buntovnik
Impulsivna i krajnje konfliktna osoba. Stalno stvara napetost u okruženju, svađa se, nepristojan je i agresivan. Spreman je ispuniti bilo koju naredbu vođe negativne grupe, ali sam nije vođa zbog potpune nepredvidivosti ponašanja i nesposobnosti da slijedi pravila bilo kojeg, čak i lopovskog okruženja. Želi dominirati i ne zaustavlja se ni pred čim/kim.
Ako posegnemo za dobrom starom mjerom zapisivanja u dnevnik inkriminirajućih dokaza o djetetu ili slanja do direktorice i/ili pedagoga – ubrzo ćemo shvatiti da je sve beskorisno: on ne prepoznaje norme, kod njega ne postoji strah od direktoricine kancelarije ili čak policijske sobe.
Šta učiniti?
Dodjela posla koji zahtijeva upotrebu fizičke sile dobra je ako vaš predmet to dozvoljava. Pokušajte ga izdvojiti od grupe njegovih teških prijatelja. Probajte naći zadatak koji će uspješno riješiti (kao što je zanimljivo računanje, vedska matematika, šahovski problem i slično), čime ćete pojačati njegovu potrebu da se dokaže pred drugima na prihvatljiv način.
3. Pobunjenik
Vrlo ambiciozan i spreman za vodstvo u borbi protiv sistema, škole, nastavnice… U razredu je autoritet – svi su na njegovoj strani. Postoje dva mišljenja: njegovo i krivo. Deklarira se kao borac za pravdu, a najčešće je u pitanju neodgovorna ljenčina koja ovim za sebe skuplja bodove i svaku drugu korist.
Ako pokušamo uspostaviti prijateljski kontakt, obrazlažući mu argumente, shvatit ćemo da se igramo gluhih telefona jer nas uopće ne sluša zbog gorljivosti svojih namjera! Kada sam takvom učeniku pokušala obrazložiti razloge zbog kojih sam njegov esej iz fizike ocijenila dvojkom, on je napustio čas uz riječi da nisam normalna.
Šta učiniti?
Ostanite dosljedni, ali odgodite kaznu. Zakažite zajednički razgovor sa njegovom delegacijom kod direktora. Njegovu potrebu za liderstvom obojite pozitivnom orijentacijom, imenujte ga vođom nekog projekta za dobrobit društva.
4. Mudri šarmer
Divan je glumac i vješt lažljivac. Njegov je cilj po svaku cijenu biti u centru pažnje. Kada je nespreman za zadatke u školi njegova simulacija bolesti može biti tako vješta da mu svi, pa i doktori, povjeruju! Stalno krši disciplinu i ometa rad. Bilo kakva kazna za njega je nagrada, jer je na taj način postao poznat.
Šta učiniti?
Uključite ga u aktivnosti koje voli; tako sam zapošljavala nemirnog iz zadnje klupe da pjeva na času kao uvod u teme akustike, i pjevao je, i obećala sam glasati za njega kad bude neki takmičarski šou, a nedavno sam dobila i crtež na kojem je bila džezva kafe, fildžan i – kutija cigareta.
5. Lijeni Gašo
Nema ni volje ni interesa za aktivnost, lijen je i inertan. Na času ima slušalice u ušima ili sjedi u zadnjoj klupi kako ga niko ne bi ometao. Na testovima prvi predaje prazan papir da može nastaviti sa svojim (ne)aktivnostima. Na prigovor da ništa ne radi obično kaže: Pustite me, ja nikom ne smetam! Kad mu počne gorjeti pod nogama zbog ocjena, spreman je uraditi zadatak da ih popravi.
Šta učiniti?
Pustiti ga. Ne insistirati. Ali pokušati dokučiti šta mu odvlači pažnju s nastave. Tako je lijeni Gašo iz zadnje klupe uradio esej iz fizike, slobodna tema, koji je počeo riječima: Kada se planete raspadnu, što je prevod sure El–Infitar 2, pa: I kada se zvijezde ugase, što je prevod sure El–Murselat 8, a onda i pojasnio termin gašenja zvijezda na nekoliko stranica, vlastitim rukopisom...
Da, trebalo je mnogo vremena, domišljatosti i energije da postignem jedan jedini cilj – da ne kapituliram pred njima; tačno onoliko vremena, energije i truda koliko bih uložila da jedno nadareno dijete odvedem na Svjetsku olimpijadu iz fizike. Nekima od njih sam na kraju priznala kao tačan odgovor da je 250 g pretvoreno u kilograme – frtalj kile i da je primjer gasovitog agregatnog stanja – dim nargile! To je jednostavno (bio) njihov surovi svijet u kojem se pokušavaju pronaći kao pošteni i dobri ljudi. Ali možda sam, u konačnici, dobila mnogo više, možda sam neke duše do kojih je bilo teško doći širom otvorila za susret sa svijetom, jer sa djecom možemo raditi samo tako da ih volimo i poštujemo kao vlastitu djecu.
