Treća po redu javna tribina o Nacrtu zakona o visokom obrazovanju održana je 26. januara na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Za razliku od prethodne dvije koje su organizovale studentske organizacije na Elektrotehničkom i Filozofskom fakultetu, ovu tribinu organizovao je Fakultet. Moderator i moderatorica su bili doc. dr. i prodekan za naučno-istraživački rad Sead Turčalo, u prvom dijelu tribine, i doc. dr. Nedžma Džananović u drugom. Organizatori i organizatorice su na javnu raspravu pozvali i nastavno osoblje sa drugih organizacionih jedinica Univerziteta pa su u punoj sali Fakulteta veliku većinu činili zaposlenici Univerziteta.
Tribinu je otvorio prof. Turčalo rekavši da se o Nacrtu raspravljalo na fakultetskom vijeću te da su organizovali ovu stručnu tribinu na koju su pozvali kolege sa drugih javnih, ali i sa privatnih fakulteta. Međutim, niko sa privatnih se nije odazvao skupu, što je prof. Turčalo prokomentarisao kao očekivano jer se ograničenja u Nacrtu uglavnom odnose na Univerzitet u Sarajevu. Jedna od zamjerki na Nacrt koju je iznio prof. Turčalo je da Nacrt ozbiljno ugrožava ljudska prava, što se vidi iz zahtjeva da Ministarstvo ima slobodan pristup ISSS sistemu gdje su osobni podaci nastavnika/ica i studenata/ica. Profesor se ovdje referira na članove Nacrta 46 (Uspostava jedinstvenog informacionog sistema visokoškolske ustanove), 47 (Sadržaj zbirke podataka o studentu), 48 (Sadržaj zbirke podataka o zaposlenicima i angažovanim licima). U odjeljku Obrazloženje pojedinih odredbi pojašnjeno je da ovi članovi (uz članove 49 i 50) predstavljaju novinu u odnosu na važeći Zakon o visokom obrazovanju i da svaki od ovih članova propisuje obavezu svih visokoškolskih ustanova da uspostave jedinstveni informacioni sistema (sic!) te odredi i dodjeli korisnički (sic!) šifru resornom ministarstvu radi ostavrivanja (sic!) kontinuiranog uvida u baze podataka. Zakonskim rješenjima u članu 46., 47., 48., 49. i 50. osiguran je visok stepen transparentnosti i funkcionalne povezanosti svih procesa na svim visokoškolskim ustanovama kroz uspostavu jedinstvenog informacionog sistema koji obuhvata precizne i potpune podatke o studentima, zaposlenicima (akademskog osoblja i neakademskog osoblja) i angažovanom osoblju, nastavnom procesu. Osiguran je elektronski kontinuiran uvid Ministarstva u ove baze podataka na svim visokoškolskim ustanovama. Svakodnevnim uvidom Ministarstva (bez mogućnosti izmjene unesenih podataka) u precizno definirane baze podataka omogućava se efikasna kontrola nadležnim obrazovnim vlastima ispunjenosti uslova propisanih Standardima i normativima za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja na području Kantona Sarajevo.[1] Rekao je još da akademska zajednica treba da bude najmoćnija i najelitnija zajednica u društvu, odnosno najvažniji dio društva.
Nakon prof. Turčala, prisutne je pozdravio i dekan Fakulteta političkih nauka, Šaćir Filandra, koji je iznio kritički stav prema Nacrtu rekavši, između ostalog, da se njime iznevjerava evropska prosvjetiteljska i prometejska uloga koju obrazovanje ima u društvu. Dekan je rekao i da je ovaj prijedlog Ministarstva samo uvod u gubitak akademske autonomije te da, iako je ovo najlošiji zakon do sada, nije i najgori mogući ako imamo u vidu mogućnost da se Sarajevskom univerzitetu dogodi isto kao Tuzlanskom na kojem je svaki oblik institucionalne autonomije porušen. Dodao je da duh Nacrta odiše etatizmom, birokratskom prenormiranošću i dovodi do komercijalizacije visokog obrazovanja te zabranjuje da cilj obrazovanja bude stvaranje i odgajanje slobodne ličnosti, a uz to i inicira političku a ne akademsku zajednicu u svrhu vlastitog pozicioniranja u sistem visokog obrazovanja.
Poslije uvodnih obraćanja, riječ su mogli da uzmu svi prisutni u sali. Prvi je bio profesor Enver Kazaz sa Filozofskog fakulteta koji je saopćio odluku Nastavno-naučnog vijeća ovog fakulteta da se zahtijeva od Vlade da odbaci ovaj zakon jer su analize pokazale da je duh Nacrta takav da ga nije moguće primijeniti u pojedinim članovima, a prijedlog je da akademska zajednica u pregovorima sa Vladom osmisli novi Nacrt zakona. Predložio je i štrajk kao jedan od načina borbe sa Vladom, a drugi je pokretanje javne rasprave u kojoj bi akademska zajednica konačno postala subjekt društvene kritike, jer bez tog izlaska akademske zajednice iz komfort-zone nema promjene društva u BiH.
I dekan Filandra i profesor Kazaz su kritikovali akademsku zajednicu; dekan je skrenuo pažnju na to da svaka zajednica polazi od vlastite nevinosti, ali da stvari nisu takve u praksi, nego u njoj ima i spuštanja kriterija, i nedostatka kritičkog mišljenja i neprofesionalizma. Profesor Kazaz je bio oštriji i rekao da je naša akademska zajednica omogućila političke oligarhije, da su dijelovi akademske zajednice proizveli nacionalističke ideologije, da je ona tvornica najgoreg duha neoliberalizma i da se mora suočiti sa odgovornošću za stanje u kojem se nalazi društvo i tim koliko je ona djelovala na proizvodnju takvog društva.
Skupu se obratio i profesor sa Elektrotehničkog fakulteta Jasmin Velagić koji je došao i ispred Sindikata Univerziteta u Sarajevu. Rekao je da su članovi Sindikata pokušavali da se uključe u ovaj proces, međutim Vlada KS kao i Senat UNSA su blokirali svaki vid borbe iako se u Zakonu o radu kaže da se svi zakoni donose uz konsultacije sa Sindikatom. Međutim, prema Sindikatu Vlada i Senat su se odnosili kao prema nevažnom tijelu, iako je registrovan, okuplja 16 fakulteta i ima više od hiljadu članova i članica. Pokazatelj odnosa je činjenica da niko nije odgovarao na dopise koje su slali Vladi, Ministarstvu, Senatu i predsjednici Skupštine KS. Profesor Velagić je prokomentarisao i radnu grupu koja je radila na izradi Nacrta i rekao da u njoj nisu bili predstavnici Univerziteta nego su to bili pojedini profesori sa fakulteta koje je ministar postavio. Rekao je i da je on lično bio predložen od strane Senata, ali ministar to nije uvažio nego je svoje partijske drugove stavljao u tu radnu grupu. Kroz to da u radnoj grupi koja je učestvovala u izradi Nacrta nije bilo ni predstavnika Univerziteta ni predstavnika Senata vidi se kolika je autonomija Univerziteta i koliko se uvažava stav Senata, riječi su Velagića. Sumirajući Nacrt rekao je da on potencira dvije stvari: visoko obrazovanje je od posebnog interesa za društvo, a kad se pročita tekst Nacrta vidi se da je to suprotno i druga stvar je da se mi približavamo nekom evropskom prostoru znanja što je, opet, totalna neistina. Naveo je primjer svog fakulteta sa kojeg je 15 asistenata otišlo u inostranstvo da rade doktorate i da niko od njih ne želi da se vrati u BiH, a i on sam, nakon 20 godina rada na fakultetu, misli da za njega više nema mjesta ovdje, sve to zbog toga što ovdje nema atmosfere za nekoga ko želi nešto da radi, a pogotovo da misli svojom glavom. Profesor Velagić kaže još da ovaj zakon ne može nositi naziv Nacrt zakona o visokom obrazovanju nego isključivo: Nacrt zakona o uništenju Univerziteta u Sarajevu jer on ne tretira visoko obrazovanje nego Univerzitet u Sarajevu kako bi ga doveo u podređen položaj u odnosu na privatne fakutete koji nemaju stalnih zaposlenika. Naveo je i primjer privatnog univerziteta u Sarajevu za koji država traži 10 miliona dolara nepovratnih sredstava, a ministar civilnih poslova to potpisuje. Uporedio je UNSA sa BH Telecomom i rekao da Vlada želi dovesti UNSA u istu situaciju u kojoj je telekom koji je Vlada ograničila da mora provoditi razne procedure zbog kojih u praksi ne može biti konkurentan pa onda kaska za operaterima koji su osnovani na nekom selu. Profesor je prokomentarisao i pitanje autonomije Univerziteta i prijedlog da ministar ima pristup ISSS-u. Govorio je i o pomoćnicima koji su zaposleni u Ministarstvu, a koji su po planu Nacrta predviđeni kao članovi Upravnog odbora Univerziteta u Sarajevu. Naveo je primjer pomoćnika za obrazovanje koji je član pomenutog Upravnog odbora, pomoćnik ministra, koji igra ping-pong jer od Ministarstva šalje prema Upravnom odboru pa sam sebi od Upravnog odbora odgovara Ministarstvu. Osim toga, ta osoba, koju profesor Velagić nije htio imenovati, kreator je čitavog ovog procesa, a nema dana iskustva u akademskoj zajednici. S obzirom na to da je među prisutnima u sali bilo i dvoje članova Skupštine, profesor Velagić je izrazio zabrinutost da će osobe u Skupštini glasati po uputama stranaka.
Dalje su profesori/ice i studenti/ice iznosili svoja nezadovoljstva predloženim Nacrtom, a naročito su bila zanimljiva još izlaganja profesora Nerzuka Ćurka i Samira Beharića, studentskog aktiviste, obraćanja članova Skupštine KS Mersihe Mehmedagić, nezavisne zastupnice, i Zvonka Marića, zastupnika Saveza za bolju budućnost, prvenstveno zbog pozicija sa kojih su govorili. Profesor Ćurak je rekao da se osjeća poniženim što je neko uopće mogao da Zakon strukturira tako da nastavnici i saradnici na fakultetima budu svedeni na dno, a oni su, uz studente, grupa koja ni na koji način nije konsultovana osim kao odane sluge političkog naloga. Iskazao je i ogorčenost senatorima i rekao da je akademska zajednica korumpirana iznutra čim je pristala na ovakav Nacrt. Dodao je da je potrebna promjena paradigme o visokom obrazovanju. Također, postavio je i pitanje kako Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu kao nevladina organizacija može imati glas u Senatu.
Samir Beharić, student Fakulteta političkih nauka, rekao je da je defragmentacija počela odavno na fakultetu i podsjetio na proteste 2013. povodom Erasumus programa kada su studenti protestvovali, a profesori/ice ih nisu podržali iako je, kako kaže Beharić, ovaj program važniji za same profesore jer im omogućava da steknu iskustva na velikim univerzitetima. Spomenuo je i populističku odrednicu o dva septembarska roka koja se previđaju Nacrtom (član 67. stavka 6)[2] i rekao da je ovaj Nacrt napravljen za studente koji se vajaju za političke pozicije. Posebno je istakao da sada profesori/ice očekuju od studenata/ica da reaguju na Nacrt, a to je teško za očekivati jer je potrebno da studenti/ice za to imaju kritičko mišljenje kojem ih niko nije učio tokom studija.
U nastavku su se javljali uglavnom studenti i studentice koji su komentarisali kako se slažu sa komentarima profesora, ali su im i prigovorili što niko nije spomenuo članove koji se odnose na studente poput prijedloga o promjeni statusa zbog obnavljanja godine te da ove zamjerke nisu uključene ni u amandmane koje su profesori/ice na FPN-u donijeli na Nacrt.
Pomno su se slušali govori članova Skupštine iako su oni bili striktno politički i nisu umnogome doprinijeli raspravi. Iz Marićevog, relativno dugog, obraćanja teško da se ima šta prepričati osim da se javio za riječ jer se, kako je rekao, osjetio prozvanim zbog govora profesora Velagića. Rekao je i da se odazvao skupu jer je dobio poziv sa Fakulteta (poziv su dobili i drugi članovi Skupštine). Mersiha Mehmedagić je rekla da se odazvala skupu jer je očekivala da će se više govoriti o kvalitetu obrazovanja i da akademska zajednica treba da se pozabavi kvalitetom studija i da to predloži u amandmanima. Savjetovala je i da štrajk bude posljednja mjera.
Za kraj se prisutnima obratio profesor Asim Mujkić koji je zaključio da je štrajk svakako opcija u borbi protiv usvajanja ovog Nacrta, dodavši da poslanici ne mogu glasati za nešto što je kršenje ljudskih prava, da je ovaj Nacrt u suprotnosti sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju te, reagujući na govor članice skupštine, podsjetio da poslodavac nastavnog osoblja nije Vlada nego Skupština iako se Vlada konstantno nameće kao takva.
Zaposlenici/e Fakulteta političkih nauka već su napisali amandmane na predloženi Zakon o visokom obrazovanju i uputit će ih Skupštini Kantona Sarajevo, a nezadovoljstvo samim Nacrtom precizno je iskazao profesor sa Elektrotehničkog fakulteta Haris Šupić rekavši da su i profesori i studenti tokom izrade Nacrta bili kvazipredstavljeni.
[1] Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf
[2]Ibid.
