Udruženje studenata Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu STELEKS je 20. decembra organizovalo javnu tribinu za studente, asistente i profesore ovog fakulteta na kojoj se raspravljalo o Nacrtu zakona o visokom obrazovanju. Nacrt zakona usvojila je Skupština Kantona Sarajevo na 23. radnoj sjednici koja je održana 5. decembra. Nakon usvojenog Nacrta, dat je rok za javne rasprave u trajanju od 60 dana.
Tema javne tribine na Elektrotehničkom fakultetu bili su članovi: 21, 43, 55, 59, 65, 67, 82, 84, 126, 128, 167 koje možete pročitati ovdje te integracija Univerziteta, odnosno njegova reorganizacija u smislu, prije svega, jedinstvenog pravnog statusa i kompatibilnog finansijskog sistema. Na cijelom skupu bilo je 20 osoba, od toga po jedan asistent i profesor te prodekan za nastavu ovog fakulteta, prof. dr. Abdulah Akšamović.
Na samom početku, moderator skupa i predsjednik STELEKS-a, Suad Krilašević, objasnio je da je tribina organizovana sa ciljem da studenti, asistenti i profesori razgovaraju o Nacrtu zakona o obrazovanju te da dođu do zaključaka u vidu primjedbi i prijedloga koje će kao stav Elektrotehničkog fakulteta uputiti Ministarstvu. Odabir članova zakona o kojima se raspravljalo vršen je u dva ciklusa i to tako da su u prvom predsjednik studentske organizacije ovog fakulteta i predstavnici grupa iščitali Nacrt zakona i zabilježili članove koji su, prema njihovom mišljenju, bili nepovoljni za studente ili koji su bili nejasni. U drugom ciklusu su poredili važeći Zakon o visokom obrazovanju s Nacrtom novog te izdvojili razlike za koje smatraju da nisu pozitivna nadogradnja trenutnom. Po riječima Krilaševića, u ovom procesu bazirali su se na pitanja vezana za studente i Elektrotehnički fakultet kao samostalnu instituciju. Dodao je još da je Upravni odbor organizacije prije javne tribine razgovarao sa dekanatom fakulteta koji također smatra da nacrt zakona predstavlja pogoršanje u odnosu na važeći zakon.
Osnovne zamjerke na Nacrt zakona bile su da su neke stvari nejasne ili nedorečene u smislu da se mogu tumačiti na više načina, kakvi su npr. članovi koji se odnose na kvalitet nastave, uslove studiranja i slično. U sličnom tonu bila su i pojašnjavanja o mobilnosti koja je uvedena u obrazovni sistem bolonjskim procesom. Mobilnost podrazumijeva pravo studenata/ica na slobodu izbora studijskih programa u okviru organizacionih jedinica visokoškolskih ustanova[1] te pravo da se studira jedan semestar ili cijela godina na nekom fakultetu van države, a da položeni predmeti budu prihvaćeni nakon povratka na matični fakultet. Bolonjom je uvedeno pravilo i da studenti mogu uzeti jedan predmet sa odsjeka koji ne studiraju, a da dobiveni krediti budu ubrojani u konačni zbir. Po članu 46 Zakona o visokom obrazovanju u stavci 4 kaže se: Organiziranje I i II ciklusa studija zasniva se na pravu studenata da im se, u skladu sa evropskim standardima Bolonjskog procesa, omogući i horizontalna mobilnost u području slobodnog izbora studijskih programa u okviru organizacionih jedinica visokoškolskih ustanova.[2] Ovo zapravo znači da student/ica ima pravo nakon završenog dodiplomskog studija master studij upisati na drugom, srodnom fakultetu. U članu 55 Nacrta zakona izbačena je ova stavka.
Članom 59 Nacrta zakona o visokom obrazovanju kaže se da su visokoškolske ustanove obavezne (su) u završnoj godini studija osigurati da se nastavni proces najmanje jedan semestar realizira kao praktična nastava. U trenutnom zakonu nema ove odredbe. Pokazalo se da je iz zakona nejasno kada će se obavljati praksa – u kom semestru nastave, gdje i kako će biti organizirana, ko će i po kom sistemu obezbjeđivati obavljanje prakse, šta će biti sa predmetima iz semestra u kom će studenti raditi praksu ili će ona jednostavno biti dodana na postojeći, i ovako opterećen raspored, ko će snositi troškove prakse, kako će se praksa pokriti kreditima, da li će ona zamijeniti pripravnički staž... Jedino na šta se od svih ovih nedoumica može naći kao odgovor u Nacrtu zakona je stavka 7 kojom se određuje da je Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo obavezna sarađivati sa visokoškolskim ustanovama radi pribavljanja informacija i stvaranja mogućnosti za realizaciju praktične nastave kod pravnih subjekata u javnom i privatnom sektoru. Na ovu temu zanimljiv je bio komentar prodekana Akšamovića koji je rekao da je najveći problem cijelog nacrta to što nije napravljena detaljna analiza koja bi pokazala koliko je nezaposlenog kadra sa kojih fakulteta i koji od njih ima potrebu da studente šalje na praksu tokom studija da bi im se olakšao ulazak na tržište. Predložio je da bi bilo dobro da se donese amandman koji bi precizirao stvari tako da student/ica ima pravo da obavi praksu i da to pravo, ako ga koristi, obavlja u apsolventskom stažu.
Prigovori i prijedlozi na član 65 Nacrta kojim se propisuje da se rezultati ispita moraju objaviti pet dana nakon ispita bili su različiti iako su zakonske odredbe o ovom pitanju i u važećem i u predloženom zakonu iste. Izgleda da su neki tek saznali za njega pa se raspravljalo i o njemu. Jedni su predlagali da se taj rok postavi u odnosu na broj studenata koji su izašli na ispit, a drugi su se složili sa odredbom iz Nacrta videći rješenje u zapošljavanju većeg/dovoljnog broja nastavnog kadra.
Nacrtom zakona predložen je još jedan septembarski rok: Studenti ispite u septembarskom ispitnom roku mogu polagati u dva termina koji se preciznije definiraju akademskim kalendarom, i to zaključno sa 30. septembrom tekuće godine. U prvom ispitnom terminu septembarskog ispitnog roka student ima pravo polagati sve ispite za koje ispunjavaju uslove da može pristupiti ispitu odnosno provjeri znanja. U drugom ispitnom terminu septembarskog ispitnog roka student ima pravo polagati jedan ispit i to ukoliko je taj ispit uslov za upis naredne studijske godine odnosno uslov za završetak studijske godine.[3] Studenti su se složili da je ovo problematično jer se ne precizira na koji način će fakulteti vršiti provjeru koliko koji student ima nepoloženih ispita ako postoje fakulteti čiji ISSS sistem loše funkcioniše.
Stavkom 6 iz člana 82 predlaže se da redovni student koji se finansira sredstvima osnivača na visokoškolskoj ustanovi kao javnoj ustanovi gubi taj status ukoliko ne stekne uslov za upis u narednu godinu studija, ali može nastaviti studij u statusu redovnog samofinansirajućeg studenta. Do sada je ovo pitanje bilo riješeno ovako: Redovni student koji se finansira sredstvima osnivača na visokoškolskoj ustanovi kao javnoj ustanovi gubi taj status kada dva puta zaredom obnovi istu studijsku godinu i ne ispuni uslove za upis u narednu studijsku godinu, ali može nastaviti studij u statusu samofinansirajućeg studenta.[4] Ova izmjena svakako je bila tema javne rasprave, a studenti su predložili da bi u svakom slučaju trebalo dopuniti zakon odredbama poput toga da se uzmu u obzir okolnosti poput bolesti ili da se dozvoli fleksibilnost tako da neko ko obnovi jednu godinu u toku jednog studijskog ciklusa ne gubi status redovnog ili pak da se propiše da prvi ciklus studija bude besplatan, a da se drugi plaća. Prodekan za nastavu je rekao da studenti trebaju tražiti besplatno obrazovanje jer Univerzitet nije trošak nego investicija i vlast treba da tako postupa. Istovremeno, iz publike su se čuli komentari da je nužno da sve organizacione jedinice na nivou Univerziteta uvedu ozbiljnu upisnu politiku.
Članom 126 Nacrta zakona definisano je pitanje evaluacije rada akademskog osoblja; u važećem zakonu to je član 112. Razlike između jednog i drugog su: 1. po važećem Zakonu, evaluacija se sprovodi po propisima statuta visokoškolske ustanove, a po Nacrtu – osim u skladu statuta ustanove i u skladu za zakonom; 2. važeći Zakon nalaže samo da se evaluacija vrši anketom, a Nacrt precizira da se ona obavlja preko informacionog sistema; 3. u Nacrtu je uključen Studentski parlament kao ravnopravan visokoškolskoj ustanovi u usaglašavanju izgleda i sadržaja evaluacije; 4. Nacrtom je uključen Ured za kvalitet za evaluaciju rada akademskog osoblja od strane visokoškolske ustanove; 5. do sada je visokoškolska ustanova bila dužna analizirati rezultate rada akademskog osoblja, a Nacrtom se predlaže da se to obavlja na vijećima podorganizacionih (odsjeci, katedre) i organizacionih jedinica; 6. do sada je odluka rukovodioca organizacione jedinice o ocjeni rada činila sastavni dio personalnog dosijea svakog člana akademskog osoblja, u Nacrtu se ne spominje ovaj dio; 7. stavka 11 člana 126 u nacrtu kaže da nakon analize rezultata provedene evaluacije rada akademskog osoblja vijeće organizacione jedinice utvrđuje prijedlog preventivnih i korektivnih mjera[5] što je do sada bilo određeno tako da se navodi da visokoškolska ustanova posebnim aktom utvrđuje kriterije i mjere za akademsko osoblje koje dvije godine uzastopno bude ocijenjeno negativno, dakle bez vremenske odrednice nakon (analize rezultata). U vezi sa ovim, na javnoj tribini rečeno je da se rok za evaluaciju treba produžiti, da treba iskoristiti ISSS sistem kako bi što više studenata/ica učestovalo, ali je naglašeno i to da ne postoji pravilnik koji bi riješio problem nakon evaluacije. Sama evaluacija nije dovođena u pitanje, iako postoje fakulteti koji je nikad ne provode; bez obzira na zakonske uredbe.
Jedan od prijedloga za dopunu zakona bio je donošenje pravila da fakultetske biblioteke moraju imati dostupnu literaturu koja je propisana silabusima, odnosno da sve što je propisano kao obavezna literatura mora biti dostupno i besplatno kroz biblioteke na svakoj organizacionoj jedinici. Kao još jedna od nejasnoća i nedorečenosti predloženog zakona spomenuti su i propisi vezani za osobe s invaliditetom koje su uzete u obzir u članovima, iako biblioteke za slijepe i slabovidne osobe nemaju stručnu literaturu prilagođenu ovoj populaciji, većina fakultetskih učionica i amfiteatara su nepristupačne osobama u invalidskim kolicima, itd.
Zahtjevi sa javne tribine na Elektrotehničkom fakultetu uskoro će biti objavljeni na web-stranici STELEKS-a, a potom poslani i na adresu Ministarstva. Krilašević nam je rekao da nije siguran kakva će biti reakcija Ministarstva na primjedbe koje će im uputiti, ali da smatra da je novi zakon predložen samo kako bi se stvorili pravni osnovi za integraciju Univerziteta kako bi se u budžetu napravile uštede na račun Univerziteta te da je ubačeno nekoliko bombastičnih članova poput gubljenja statusa redovnog studenta i dodatnog septembarskog roka kako bi se uglavnom o njima vodila diskusija, a ne o drugim mnogo važnijim pitanjima poput pomenute integracije. Tako, naprimjer, na portalima nisam vidio ni jedan članak koji diskutuje zašto se želi integrisati Univerzitet, što je dugoročno možda i važnije za budućnost ETF-a, Univerziteta, kao i Bosne i Hercegovine. O samoj integraciji Univerziteta, odnosno reorganizaciji nije se mnogo govorilo na javnoj tribini. U vezi sa njom, prodekan za nastavu rekao je da bi integracijom Ministarstvo imalo puni uvid u podatke svakog od fakulteta te da bi bio jedan, zajednički račun za sve fakultete i akademije koje su unutar Univerziteta.
Ovo je prva javna tribina povodom Nacrta zakona o visokom obrazovanju. Kao što je rekao i Krilašević, zanimljivo je i u neku ruku čudno da su studenti ETF-a prvi razgovarali o ovoj temi iako su u vrhu kada su u pitanju uslovi studiranja u BiH, a i da su im, po samoj prirodi struke, ova pitanja strana. Iako vrijeme predviđeno za javnu raspravu ističe, vjerovatno je da će ih još biti, a u tom slučaju ćemo izvještavati i sa njih.
[1] Prema: Zakon o visokom obrazovanju, prečišćeni tekst; dostupno na: http://fpn.unsa.ba/bs/wp-content/uploads/2014/12/ZAKON-O-VISOKOM-OBRAZOVANJU-PRE%C4%8CI%C5%A0%C4%86ENI-TEKST.pdf
[2] Zakon o visokom obrazovanju, dostupno na: http://fpn.unsa.ba/bs/wp-content/uploads/2014/12/ZAKON-O-VISOKOM-OBRAZOVANJU-PRE%C4%8CI%C5%A0%C4%86ENI-TEKST.pdf
[3] Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf
[4] Zakon o visokom obrazovanju, dostupno na: http://fpn.unsa.ba/bs/wp-content/uploads/2014/12/ZAKON-O-VISOKOM-OBRAZOVANJU-PRE%C4%8CI%C5%A0%C4%86ENI-TEKST.pdf
[5] Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf
