Šta znači depolitizacija školstva na način da se ograniči političko djelovanje direktora i pomoćnika direktora u školama za vrijeme trajanja mandata, odnosno da ne mogu biti članovi tijela i organa političkih stranaka? Ko je kreator dopuna postojećih zakona o obrazovanju? Zašto je prilikom glasanja za navedeni Zakon, deset suzdržanih glasova bilo iz redova SDA? Šta je pisalo u postojećim zakonima? Zašto je zakon dopunjen baš u izbornoj godini? Dopunu nekog zakona je moguće napraviti tako što svojim riječima opišemo postojeće članove tog zakona i usmjerimo ih individualno? Kome sve ovo treba?
Odgovore na sva postavljena pitanja nudi istraživanje Školegijuma, provedeno u Zenici, s anketom u kojoj su direktorima zeničkih osnovnih i srednjih škola postavljena ista pitanja: koliko vremena obavljaju direktorske dužnosti; šta znači mandat – treba li ga ograničiti; postignuća – na šta su posebno ponosni; političko opredjeljenje – koliko im je ono pomoglo u karijeri; smatraju li da je zakon o depolitizaciji školstva – tačnije direktora i njihovih pomoćnika - bio potreban. Svojim pričama o propustima u obrazovnom sistemu, bez uljepšavanja, sami su zaokružili ovo istraživanje.
Selvedina Durak je već 6 godina direktorica OŠ Vladimir Nazor. Članica je stranke SDA od 1993. godine, ali bez ikakvog angažmana.
Članstvo u stranci mi je samo odmoglo tokom karijere. Vjerovatno zato što nisam aktivan član. Imali su nekog svog pijuna kojeg su željeli na ovu poziciju zahvaljujući tim nekim aktivnostima koje ima. Kad sam se prijavljivala, predsjednik školskog odbora mi je rekao džaba se prijavljujete, zna se ko će biti direktor. Onda smo se mi zainatili. Tada su stranke zaista postavljale direktore u škole. Mi smo prva škola koja se suprotstavila svemu tome. Njihov kandidat je bio izglasan. Onda se nastavničko vijeće i vijeće roditelja diglo i izglasalo mene, tako da sam dobila tri potrebna glasa. Dobro je što imamo dva predstavnika iz nastavničkog vijeća, ako to ukinu, ako ostane samo jedan, politika će odmah ući i u one škole u kojima je trenutno nema. Ovako ne mogu. Te 2008. godine sve što se dešavalo je bilo i na vijestima i u svim novinama. OSCE nam je mnogo pomogao. Bio je prisutan i na školskom odboru. Zahvaljujući njima i njihovim savjetima, škola se izborila za svoja prava. Smatram da depolitizacija treba da se desi, ali ovakav zakon ne rješava problem.
Profesor pedagogije Admir Čerim je svoj direktorski mandat u Ekonomskoj školi počeo da obavlja prošle sedmice.
Što se tiče mog izbora, mogu reći da je sve išlo krajnje korektno. Bio sam član SDA političke stranke. Od momenata kada sam imenovan za direktora škole više nisam njihov član. I službeno sam predao zahtjev za razrješenje sa svih funkcija. Članstvo u stranci mi nije ni na koji način pomoglo da dođem na funkciju direktora. SDA je ovdje opoziciona stranka. Zakon o depolitizaciji direktora je zapravo djelimična depolitizacija – pozicione stranke i danas imaju svoje predstavnike u školskim odborima. Treba tražiti jedno cjelovitije rješenje. Isto tako smatram da treba ići u depolitizaciju drugih ustanova, ne samo škola. Ispada da su škole pilot projekat za sve.
Hamdija Čabaravdić je već četiri godine direktor Medicinske škole. Trenutno čeka imenovanje za svoj drugi mandat. Objasnio nam je da nije član nijedne političke partije, da to nikada nije bio.
Prilikom izbora kandidata za direktora bile su važne isključivo profesionalne kompetencije. Bilo je tu raznih igrica, političkih kombinacija, koje na svu sreću tada nisu uspjele. Ovaj zakon je, po meni, rješenje problema sa repa, a ne sa glave. Ovlasti svakog direktora su ograničene, teško može da dođe do zloupotrebe jer direktor samo servisira školski odbor, izvršava njihove zaključke i odluke. Rješenje problema je depolitizacija kompletnog sastava koji upravlja školom. Imamo problem sa nastavnim planovima i programima u cijeloj BiH. Njih pišu ljudi koji nemaju ni dana provedenog u nastavi – radu sa djecom. Oni ne osjećaju potrebe te djece, šta im je zanimljivo, šta im nije zanimljivo itd. Svi oni koji servisiraju škole, i ministarstvo obrazovanja i pedagoški zavod, trebali bi da budu iskusni ljudi iz struke i u pravom smislu te riječi, servis škole.
Fadil Hodžić je dipomirani inžinjer rudarstva koji je cijeli radni vijek proveo u školi, ukupno 26 godina. Bio je profesor deset godina. Četiri godine je bio pomoćnik direktora i dvije godine direktor Mašinsko-rudarske škole, koja se kasnije integrisala sa tadašnjom Industrijskom školom. Tu je četiri mjeseca obavljao poslove pomoćnika direktora. Sada je već deset godina direktor u istoj školi. 2011. godine ova škola je promijenila svoj naziv u Mješovitu srednju industrijsku školu, te je dobio i svoj treći mandat (do tada je tu radio kao direktor šest godina). Za sebe kaže da nikada nije bio član nijedne političke partije.
Smatram da direktorski posao trebaju obavljati ljudi koji to žele, hoće, vole, a prije svega znaju da rade. Teško je biti dobar direktor bilo gdje iz razloga što se mi ne školujemo za tu poziciju. Ti ljudi često nemaju nikakvu edukaciju o savladavanju znanja i vještina vođenja neke institucije, nekog kolektiva.
Lično nisam imao problema prilikom konkurisanja. Mene su, da kažem, na određeni način svojatali. Pitajte u SDA ko je Hodžić Fadil, reći će vam on je naš. Odete li u SDP, oni će reći da sam njihov. Zašto me svojataju ja to ne znam, morate pitati njih. Mislim da sam se na neki način provukao, ja bih to tako rekao. Ljudi su bježali od ove škole, jer je bilo loše stanje.
Mehmed Rahmanović je od 1990. godine, ukupno 24 godine, direktor Mješovite srednje škole, nekadašnje Ugostiteljske (i ova škola je promijenila svoj naziv te je direktor imao priliku da se ponovo kandiduje za istu poziciju). Ovo je jedina škola u kojoj je obavljao posao direktora. U toku svoje karijere doživio je i neugodnosti od strane ministra obrazovanja koji je djelovao ispred stranke SDA. Zakon o depolitizaciji školstva doživljava kao ličnu promociju pojedinaca.
Bio sam član Saveza komunista Jugoslavije. Kada su se pojavili višestranački izbori, mnogi moji prijatelji i ja pridružili smo se pokretu Ante Markovića, koji se zvao Reformisti. Stranka je malo mijenjala svoje nazive, mi smo to pratili (Reformisit, UBSD, SDP); nikada nisam prelazio u neku drugu stranku. Spajanje sa SDP-om me otjeralo iz politike. Tu sam bio još dvije godine i to je sve. Ovu ideju sam slijedio od šest do osam godina. Kada je Alijansa izgubila prve izbore kritikovao sam Lagumdžiju i rukovodstvo. Smatrao sam da treba poći od vrha, glave, i reći da smo mi najviše krivi za neke stvari. Naravno, poslije toga više nisam imao šansu tu da napredujem, napustio sam stranku. Meni nije mjesto u takvoj socijaldemokratiji.
Zbog neugodnosti koje sam doživio više nikada nisam poželio da budem dio politike. Ministar Sreto Tomašević iz SDA je poslao inspekciju da me smijeni. Sa faksa škole Fudo Tabak je profaksao neka predizborna saopštenja, to je uradio kada smo i sekretarica škole i ja bili odsutni; sekretaricu je mijenjala jedna druga osoba. Ministar se poslije izvinuo i rekao mi da dobro radim svoj posao, da to radim i dalje. Tom istom ministru nije smetalo što je sadašnji načelnik Maglaja Mehmed Mustabašić, inače profesor matematike, vodio kompletnu predizbornu kampanju iz svoje kancelarije, ali pošto je i on u SDA i pošto je Maglaj daleko, ne bode oči, sve to nikome nije smetalo.
Ne smatram da je novopečeni zakon nešto što može riješiti problem. Poznajem i te ljude koji su na kraju krajeva pokrenuli inicijativu – Adnan Jupić, SBB i Senaid Begić, SDP. Nema govora da ne treba izvršiti depolitizaciju školstva, ali to treba uraditi tako što ćemo depolitizovati sve. Tokom svog političkog djelovanja imao sam različite pozicije. S obzirom na to iskustvo, ovakav zakon samo mogu da posmatram kao ličnu promociju pojedinaca i politikantstvo. Sredstvo da se dođe do izražaja, da se dodvori ljudima. Ako ćemo počinjati priču o politici, zašto ne počnemo pričati o vjeronauci u školi. Da probamo razgovarati ljudski i građanski, nije važno kakva ko ubjeđenja ima privatno. Vjerski pozdravi unutar škola nisu ništa drugo nego politika. Svi dobro znamo koji su to svjetski priznati pozdravi za sve javne ustanove. Miješamo kruške i jabuke.
Biljana Abramušić je već šest godina direktorica OŠ pri KŠC Sveti Pavo. Prvi put radi u upravi jedne škole. Nikada nije bila članica nijedne političke stranke. Smatra da politici nije mjesto u školama, da ona iz škola treba da nestane.
Murat Spahić već godinu dana i dva mjeseca radi kao direktor OŠ Miroslav Krleža. U istoj školi je tri godine bio i pomoćnik direktora. Objasnio nam je da nije član nijedne političke stranke, da to nikada nije bio. Zakon koji je donesen po njegovom mišljenju ne rješava problem politike unutar škola. Za ovu školu su vezana i dva slučaja korupcije koja su redakciji Školegijuma poznata od ranije. Prvi je vezan za konkurs koji je raspisan za izbor direktora (Vlada je predložila Omera Joldića, svog stranačkog sljedbenika, koji nije imao nijedan glas Školskog odbora, a Murat Spahić je sa 5:0 ostao na klupi.), a drugi za konkurs koji je raspisan za izbor nastavnika u područnoj školi (Konkurs za radno mjesto nastavnika na neodređeno objavljen u nedjelju u mostarskom Večernjem listu, dakle, daleko od očiju zeničke javnosti. Na isti se prijavila i predsjednica školskog odbora Aida Kalabušić. Zbog pravnog vakuma došlo je do problema prilikom bodovanja.).
Smatram da treba depolitizovati kompletne školske odbore. Direktori nikada nisu ni bili problem. Mandat u stranci svako može da zamrzne i privremeno ostavi svoju partijsku knjižicu.
Imao sam neugodno iskustvo kada je Stranka za BiH bila na vlasti. Uslov da budem direktor je bilo članstvo u istoj stranci. Naravno, to nisam prihvatio. Školski odbor me izglasao sa 5:0. Peti ili šesti po redu je bio kandidat koji je bio član Stranke za BiH. Vlada ga je imenovala za direktora iako nije imao nijedan glas. Imao sam i podršku OSCE–a, ali nisam se žalio, znao sam da su oni ti koji odlučuju, da neću ništa da postignem.
Za konkurs koji je raspisan u područnoj školi u Čajdrašu za nastavnika mislim da je krivo Ministarstvo. Predsjednica Odbora škole je imala puno pravo da se prijavi. Mi kao škola nismo napravili grešku. Obje kandidatkinje su dobile maksimalan broj bodova za intervju, nikoga nismo oštetili. Bodovanje je presudilo. Sada sud o svemu odlučuje. Obje kandidatkinje su podnijele tužbu. Smatram da će škola dobiti ovu presudu.
Diana Bešić od 2000. godine radi u Drugoj gimnaziji kao profesorica engleskog jezika. U toj školi je već godinu dana i direktorica. Članica je jedne političke opcije, ali nije željela da se izjasni. Svoje političko opredjeljenje nikada nije mijenjala. Ne smatra da joj je članstvo u stranci pomoglo u karijeri.
Po mom mišljenju, zbog načina kako se bira direktor, već je izvršena depolitizacija. Od pet glasova školskog odbora tri su iz škole. Što se tiče političkog djelovanja u školama, to nikada nije bilo dozvoljeno. Jedina primjedba koju imam jeste da bi trebao da se napravi neki balans po pitanju nacionalne i spolne diskriminacije kada su direktori škola u pitanju.
Esad Čorović je legendarni nastavnik tjelesnog iz OŠ Musa Ćazim Ćatić. Legendarni, jer ta škola svake godine ostvaruje nevjerovatan uspjeh na sportskim takmičenjima. Kao nastavnik ima 29 godina radnog staža, 11 godina je radio u Busovači, 18 u ovoj školi. Direktorska pozicija mu je povjerena u aprilu ove godine. Prije rata je bio član Saveza komunista Jugoslavije. Kako kaže, to je na neki način bila obaveza svih ljudi koji rade neki javni posao. Poslije toga članstvom nije slijedio nijednu političku ideju.
Podržavam zakone o depolitizaciji školstva, politici nije mjesto u školama. Sa te strane smatram da su isti vrlo potrebni. Ali kada dođete na poziciju direktora, u vremenu u kojem živimo, zbog svoje neopredijeljenosti nemate podršku u smislu projekata, opremanja škole i sl. Tu nastaje problem. Onda moramo biti vrlo domišljati, nevladine organizacije, humanitarne organizacije, ambasade, induvidualci i sl., da ostvarimo isto ono što neki drugi ljudi dobiju bez problema.
Aida Begić je diplomirani inžinjer mašinstva i direktorica Srednje mješovite škole Mladost, nekadašnje Stručne zanatske škole. Ova direktorica nas je zamolila da sljedeći dan dođemo po odgovore na postavljena pitanja, da se treba pripremiti, ali naredni dan nismo mogli da dođemo da njene kancelarije. Iz uprave su nas obavijestili da je direktorica odustala od razgovora.
Google istraživanje nam je otkrilo sljedeće:
Javna ustanova Stručna zanatska škola u Zenici 2011. godine postala je Javna ustanova Srednja mješovita škola Mladost. Direkorica Aida Begić je već bila na poziciji direktorice.
Admir Čerim, direktor Ekonomske škole, bio je organ upravljanja stranke SDA u Zenici u periodu od 2009. do 2013. godine.
Jadranka Tepić, direktorica Osnovne muzičke škole, od 2006. godine je na listama stranke SDA. Postala je nova vijećnica 2011. godine. I danas na zvaničnoj stranici SDA Zenica piše da je član Asocijacije žena SDA.
Direktorica Druge gimnazije, Diana Bešić, članica je stranke SBB; 2012. godine je bila kandidatkinja za Općinsko vijeće.
Direktorica Zuhra Smaka, OŠ Edhem Mulabdić, 2012. godine je bila kandidatkinja za Općinsko vijeće ispred Stranke za narod BiH. Na lokalnim izborima 2008. godine je bila na listi BPS-a, Sefer Halilović.
Lejla Sarajlić, direktorica OŠ Hasan Kikić je i danas na zvaničnoj stranici SDA Zenica potpredsjednica Asocijacije žena SDA Zenica. Bila je na listi za Općinsko vijeće 2012. godine.
Džemail Pepić, direktor OŠ Aleksa Šantić, 2012. godine bio je na listi SBB BiH.
Direktorica Amra Babić iz OŠ Skender Kulenović imenovana je za direktoricu škole iste godine kada je postala članica SDA, 2009.
Povezani tekstovi:
Na srcu škola, u duši stranka (1)
Autorica Ines Haskić je istraživala za Školegijum:
... i još mnogo toga.
Ko čita, ne skita!
