Muke po učiteljima
Prvačići upisani u školsku 2016/17 prva su generacija u Kantonu Sarajevo koja je od početka školovanja krenula s informatikom. Sad su drugi razred a učinci nastave informatike, prema riječima učitelja i učiteljica s kojima smo razgovarali, nisu zadovoljavajući. Evo nekih od najčešćih problema:
- Nemogućnost umrežavanja učiteljevog laptopa s učeničkim tabletima.
Svaka škola u KS s uvođenjem informatike u prvi razred dobila je elektronsku učionicu koju sačinjava 12 tableta za učenike i jedan laptop za učitelje. Za uspješnu nastavu neophodna je umreženost svih tih uređaja. Ako nema mreže, to onemogućava učiteljice da dijele materijale mrežnim putem. Na svoj laptop priključe projektor i tako pokazuju šta treba da se uradi, što je, u principu, samo digitalizovana verzija tradicionalnog načina rada, ex cathedra, a ne pomak ka inovativnoj, interaktivnoj nastavi.
- Brojne škole nisu u cijelosti pokrivene bežičnim internetom ili imaju slab signal, a neke ga nemaju nikako.
Ovaj problem onemogućava edukaciju na planu sticanja medijske pismenosti, učenja o sigurnosti na internetu te internet pretraživanja u vezi s nastavnom jedinicom koja se obrađuje.
- Nedovoljna IT podrška.
U svom radu učitelji se susreću s nizom softverskih i hardverskih problema za čije rješavanje nisu obučeni. IT podrška je ograničena na jednog čovjeka po općini. Često je do njega nemoguće doći ili se dolazi ponekad uz višemjesečno čekanje. Nepoznato je da li je u pitanju nesavjestan rad, nedovoljna motiviranost ili preopterećenost ljudi zaduženih za podršku.
- Nedostatak vremena;
Planom i programom je predviđeno da djeca sama nauče unositi šifru u tablete. S prvačićima je to nemoguće postići jer oni u toj dobi tek uče pisanje pa su učiteljice prinuđene u svaki tablet unositi šifru što značajno skraćuje vrijeme časa.
- Nedovoljan broj tableta;
U školama koje imaju više od jednog odjeljenja prvačića broj od 12 tableta je nedovoljan da bi se nastava odvijala na planom i programom propisani način. S jedne strane racionalizacija obrazovanja nalaže veći broj učenika u odjeljenjima pa se ponekad dešava da poneka grupa broji i po tri ili četiri učenika koji koriste jedan tablet što ne omogućava svakom od njih da se na podjednako kvalitetan način upozna s radom na njemu. Ako postoje dva ili tri razreda prvačića, to znači da jedan uređaj koristi i do devet učenika sedmično što uslovljava i češće kvarove. Od ove školske godine svemu tome treba dodati i druge razrede koji na istim uređajima nastavljaju obrazovanje, uz pridošle prvačiće.
- Nedovoljna educiranost kadra;
Učitelji koji su ušli u projekat prošli su edukaciju za upotrebu novih nastavnih sredstava i obuku koja se odnosi na metodiku nastave iz informatike. Međutim, oni sada vode drugi razred i potrebna im je edukacija koja bi im omogućila nesmetan prolazak kroz novi plan i program koje još nema iako je prvi mjesec nastave u ovoj školskoj godini na izmaku. Učitelji koji su preuzeli ovogodišnje prvačiće također još nisu imali nikakvu obuku ali su preuzeli materijale s obuke od svojih kolega koji su obuku završili prošle godine.
Međutim, učitelji s kojima smo razgovarali projekt smatraju korisnim i ne bi željeli ići korak unazad ali se boje da ne ostane na ovom nivou jer će ovakva informatika malo značiti učenicima.
Aida Jerlagić iz Udruženja učitelja KS stvar ne vidi toliko problematičnom. Ne poriče da problema ima, ali odgovornost prebacuje dobrim dijelom na učitelje: „Elektronska učionica je i za nas još jedan izazov sa kojim se uspješno nosimo. Ono što je važno jeste da djeca vole raditi u elektronskoj učionici, vrlo brzo usvajaju sadržaje i uživaju u onome što rade. Istina je da sve škole nemaju iste uvjete za rad. Pripremanje i realizacija sadržaja u odjeljenju sa 30 učenika nije ista kao sa 17 učenika u svim oblastima pa i u predmetu informatika za niže razrede. Udruženje informatičara, koje je Ministarstvo za obrazovanje nauku i mlade Kantona Sarajevo angažovalo da nas pripreme i obuče za izvođenje nastave informatike nam je zaista dalo veliku podršku u samoj realizaciji nastave i primjene sadržaja. Bili su nam na raspolaganju za sve poteškoće na koje smo nailazili. (...) Učitelj je virtuoz. Naučeni smo da se snalazimo u svakoj situaciji. Problema ima i bit će ih. Znate, isto kao što ne možete izmisliti model škole koji bi svima odgovarao, sa kojim bi bili zadovoljni svi sudionici nastavnog procesa, tako i u izvođenju nastave informatike imate onih kod kojih je sve problem i onih koji za sve nađu rješenje. Stvar je strpljenja, domišljatosti, kontinuiranog učenja i međusobnih odnosa.“
Pozitivan primjer
Naravno, ima nešto i u entuzijazmu. Primjer je Osnovna škola Grbavica I. Oni su i prije ovog projekta Ministarstva krenuli u digitalizaciju nastavnog procesa u svojoj školi. Tako su, naprimjer, već odavno umreženi unutar škole. S jedne strane nastavnici mogu imati uvid u rad direktora i pedagogice a njih dvoje u rad nastavnika, svakog zasebno. Prednosti tog sistema objašnjava direktor škole Omer Begović: „Svi smo umreženi i komuniciramo, nema više papirologije. Ja ovdje svojim kolegama sve informacije ostavljam (pokazuje na folder na svom računaru, op.a.). Predmetna nastava ima svoj folder, razredna također i sad je neki nastavnik uradio godišnji program, ja imam uvid u njega preko njegovog foldera. Tu su profili učenika u koje imamo uvid ja i pedagogica. Ako hoću da vidim pripreme, ne moram da hodam, to je stresno i za nastavnike i za djecu, ako ulazim u učionicu.“
Imaju i online nastavu koja se odvija preko Moodle platforme. „Imamo i dane elektronske škole kad su svi nastavnici online, a djeca od kuće prate nastavu. Mislim da imamo najnapredniji sistem u KS kad je u pitanju elektronska škola i želimo ga dijeliti s drugima. Osim ostavljanja materijala na elektronskoj školi, nastavnici sad imaju i interakciju s učenicima. Tu je i forum, samo za učenike. Kada je bila magla i kada djeca nisu išla u školu tada smo mi održavali nastavu putem elektronske škole. Svaki roditelj i svaki učenik ima pristup uz šifru koju dobije. Nastavnici daju provjeren materijal, a ne da djeca skidaju s nekih sumnjivih portala. Na domeni, hostingu koji Ministarstvo plaća, ima određen prostor za ovo, ako neko želi. Kad zakasne ili su bolesni, učenicima se materijal ostavi tu“, kaže Esad Avdić, nastavnik tehničke kulture, koji administrira Elektronsku školu. Kako kažu, koja god škola želi, može koristiti njihovu platformu koja se nalazi na ovom linku.
Imaju i interaktivnu tablu koja je od posebnog značaja na nastavi matematike zbog mogućnosti memoriranja kompleksnijih zadataka koje nastavnik ne mora ponovo ispisivati ili crtati na tabli.
Tu je i elektronska učionica. Ušli smo na čas Moje okoline kod učiteljice trećeg razreda Sanele Bašalić. Treći razredi inače nemaju informatiku kao predmet, ali učiteljica koristi elektronsku učionicu za druge predmete. Učenici, podijeljeni u grupe, istraživali su na internetu zašto medo spava zimski san. Svi u grupi prikupljaju informacije i u formi teza diktiraju ih članu grupe koji zapisuje. Potom ih jedan od članova prezentira pred cijelim razredom. „Učenici samostalno istražuju, samostalno dolaze do izvora. Učitelj je tu da prati njihov rad, daje smjernice i upute. Učenik je u centru pažnje jer on dolazi do znanja. Ovako stečena su znanja trajnija“, kaže učiteljica Bašalić.
Odgovor Ministarstva
No, OŠ Grbavica I je usamljen primjer. Njihovo usmjerenje ka digitalizaciji je stvar izbora kolektiva, samoprocjene, afiniteta uposlenika, želje roditelja i materijalnih mogućnosti škole, sposobnosti namicanja sredstava i njihovog ulaganja u željenom pravcu. To je nemoguće očekivati od svih škola. Kad digitalizacija postane dio sistemske reforme, najodgovornije za nju je Ministarstvo obrazovanja. Iz tog razloga razgovarali smo s Azeminom Njuhović iz sektora za informatizaciju nauke i obrazovanja pri Ministarstvu: „Kad imate jedan sistem koji je veliki, kao što je naših 70 škola, a podižete jedan sistem koji je novina u regionu a kamoli kod nas, onda je logično da imate problema. Ministarstvo je već prošle godine pokrenulo projekat nadopune novim tabletima za e-učionice jer smo imali u svim učionicama po 12, to je nedovoljno. Realizaciju te nadopune očekujemo u toku ovog mjeseca i negdje krajem septembra bi u svakoj školi trebala da bude po jedna učionica sa 20 tableta. Ni to nije optimalno, jer u pojedinim školama imamo razrede i sa po trideset učenika. Optimum bi bio da u jednoj učionici bude 30 tableta. Prošle godine smo uradili tim za podršku koji je bio dostupan 24 sata. Oprema ima garanciju za hardver, tako da ako je neka škola imala problema s hardverom bila je dužna obavijestiti Ministarstvo a onda Ministarstvo dalje kontaktira kako bi se to riješilo. Organizovali smo niz seminara za nastavnike razredne nastave gdje je objašnjavano, između ostalog, i kreiranje učeničkog naloga bez lozinke. Za internet konekciju odgovorne su same škole i one su dužne organizovati bar jedan izlaz na mrežu putem mrežnog kabla, a elektronske učionice su mobilne, imaju ormare, tako da se mogu premjestiti iz jedne učionice u drugu. Što jest problem za škole s puno učenika, kako organizirati rad, ali postoji i taj način.“
Zanemarljiva uloga PPZ-a
Jaz između Ministarstva i učitelja očigledno postoji jer se učitelji, koji imaju probleme, ne slažu da ih je lako otkloniti prostim pozivom zaduženima za njihovo otklanjanje, iskustvo im govori drugačije, da se treba čekati i po dva mjeseca a nekad se i ne dočeka. Sistemski uvid u postojeće probleme i plan njihovog rješenja ne postoji. Razgovarali smo i s Vahidom Mulićem, stručnim savjetnikom za razrednu nastavu u Prosvjetno-pedagoškom zavodu Kantona Sarajevo: „Ja sam za svako unapređenje nastavnog rada, ali da se rezultati sagledaju.“ No, jasan uvid u ovdje opisanu problematiku on nije mogao steći zbog neizvjesnog statusa PPZ-a posljednje tri godine. Kao savjetnici, svi iz PPZ-a, uključujući i njega, nisu mogli steći uže stručne uvide u probleme rada onih koje savjetuju, već su vršili samo opće nadzore rada škola.
Dosad je na projekat elektronske učionice potrošeno 1.100.000 KM, a učinci su nejasni. Očigledno je da će biti potrebno ulagati još, no bez jasne slike problema bit će nejasno i u šta ulagati. Osim moguće finansijske štete, postoji mogućnost i pedagoške u šta također nemamo uvid jer PPZ jedva da postoji i ne može da je izmjeri.
