Riječ koja se nekoliko puta čula na okruglom stolu Centra za politike i upravljanje posvećenom obrazovanju bila je momentum. Ona je podrazumijevala uvjerenje da izborni rezultati najavljuju promjene u obrazovnim politikama. Dijeleći to uvjerenje, CPU je odlučio svoje dosadašnje bavljenje ovom temom zaokružiti u dokument nazvan 10+ koraka za bolje obrazovanje u BiH i nakon javne debate paket ponuditi nadležnim ministarstvima. Okrugli sto imao je zadatak da kvalitetu finalnog teksta doprinese konstruktivnim kritikama i prijedlozima, a održan je 6. februara na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Kritike i prijedlozi nisu izostali, iako rasprava u većem dijelu trajanja nije bila fokusirana na ponuđeni materijal. Pozvani panelisti i panelistice više su govorili iz svog bogatog iskustva, manje kao recenzenti, ostajući u okvirima teme, ukazujući indirektno na moguće probleme u mogućoj implementaciji.
Osnovno i srednje obrazovanje
Namir Ibrahimović je primijetio da koracima nedostaje jasnija vizija, odgovor na pitanje: kakvu učionicu želimo. Podsjetio je na savjetodavni mandat državne agencije koja inicira reformu i činjenicu da postojeći zakoni nisu dobra osnova za kvalitetne promjene. Kao problem je naveo i nepostojanje centra za istraživanja u obrazovanju, čije bi se analize i rješenja mogli koristiti u budućnosti. Blagu skepsu u odnosu na 10+ zaključio je ocjenom da je sistem jako zapušten, da se i vladin i nevladin sektor (našim riječima) vrti ukrug oko okruglih stolova na kojima istomišljenici dijele slične frustracije.
Radmila Rangelov-Jusović podsjetila je prisutne na izborne kampanje u kojima obrazovanje nije bilo ni među deset prioriteta. Rezultat takvog odnosa politike prema školstvu je sve masovniji nedostatak bazne pismenosti kod studenata, i opšta nesposobnost za kritičko mišljenje, a što ima veze i sa predškolskim obrazovanjem, kojim se deset koraka nije uopšte bavilo. I ona je iskazala nezadovoljstvo odnosom vlasti prema mnogobrojnim istraživanjima i analizama, koje se ignorišu i ostaju u fiokama ministara i direktora. Posebno je emotivno govorila o problemu urbane perspektive, koju ima većina učesnika ovakvog i sličnih skupova, propuštajući da obrazovanje sagledaju očima djece iz siromašnih ruralnih krajeva. Posredno, i ovo je bila na lijep način izrečena oštra kritika ponuđenog materijala, koji sa mnogo simpatija usvaja neoliberalne vrijednosti. Nastojeći biti konkretna, predložila je fokusiranje na tri bitne stvari: sadržaji – šta poučavamo, čemu treba, a čemu ne treba da učimo djecu (1), nastavnici – kako ih okupiti oko istih vrijednosti, principa i standarda (2) i djeca – kako da osiguramo ravnopravnost sve djece u obrazovanju (3).
Svoje desetominutno izlaganje zaključila je aforistički: neće tehnologija promijeniti obrazovanje, promijeniće ga ljudi.
Treća panelistica, Žaneta Džumhur, upoznala je prisutne s naporima koje APOSO čini da se Bosna i Hercegovina trajno uključi u međunarodne programe testiranja, objasnivši istovremeno zašto je to u ovom trenutku važno, korisno i potrebno. (Zato što su informacije koje se na taj način dobiju od velike koristi za promišljanje različitih načina poboljšanja kvaliteta obrazovanja, a do kojih država na ovom stepenu svijesti sama ne može doći.) Istakla je pomoć koju ovi programi dobijaju od međunarodnog faktora, i potpunu nezainteresovanost državnih organa da se pitanju reforme obrazovanja ozbiljno i odgovorno posvete. Ukoliko se taj trend nastavi, i zemlja izađe iz programa, posljedice će biti neugodne. Za 15 godina svjetska ekonomija prestaće ulagati u Bosnu i Hercegovinu jer je neće ni vidjeti na mapi obrazovanih nacija. Panelistica je istakla i značaj koji Agencija ima po osnovu informacija kojima raspolaže, a koje su relevantnije i tačnije od onih koje objavljuje Zavod za statistiku. Primjer kojim je to ilustrovala odnosi se na broj škola u BiH. On nije 1800, koliko kaže statistika, nego 800, koliko kaže stanje na terenu. I ova informacija uzdrmala je čvrstinu 10+, koji se u nekoliko svojih analiza pozvao na brojke Zavoda.
Visoko obrazovanje
U drugom dijelu govorili su još Lamija Tanović i Nerzuk Ćurak. Prva je (Tanović) izložila jasnu i uvjerljivu kritiku načina na koji je Bosna i Hercegovina prihvatila i implementirala bolonjski sistem studija – pogrešno, naopako, ishitreno – a što od tada do danas generiše najveći broj problema. Između ostalog, i integracija univerziteta je shvaćena pogrešno. Umjesto grupisanja po oblastima, npr. biomedicina, društvene nauke, tehnički fakulteti i sl., grupisalo se sve đuture i to prije svega oko kase. Kao najvažniji korak ka promjeni stanja navela je, i na tome više puta insistirala, potrebu da se na državnom nivou (pre)uredi postupak licenciranja i akreditacije fakulteta.
Drugi je (Ćurak) dijagnosticirao bolest visokog školstva (etnicitetu se dala prednost u odnosu na znanje) i skicirao terapiju: vraćanje autonomije i ulaganje u istraživanja.
Ni diskusija koja se razvila nakon panela nije se pokušala fokusirati na ponuđene formulacije dokumenta, ali je sasvim jasno pokazala da ni među 40-ak istomišljenika nema slaganja oko nekoliko strateških pitanja.
Prvo, da li reforme započeti na kantonalnom i entitetskom nivou, ili snage usmjeriti na nivo države. Drugo, da li povećati broj učenika u razredu, otpustiti iz nastalog viška loše nastavnike i nabaviti dobra nastavna sredstva, ili zaista postaviti u centar reforme potrebe djece, a to znači baviti se principima i vrijednostima prije nego finansijama. Treće, da li ohrabrivati dualno obrazovanje, ili insistirati na većoj pravičnosti u obrazovanju. (Rangelov-Jusović: insistiranje na kognitivnom perpetuira patologiju.)
Ostaje da se vidi šta su aktivisti iz CPU čuli i kako su to razumjeli i šta će od rečenog u skoro trosatnoj diskusiji uticati na konačan sadržaj programa 10+.
Koraci
Koraci su, inače, trenutno ovi, a primjedbe su sa margina našeg čitanja.
- Inkluzija i borba protiv diskriminacije, u okviru čega sačiniti spisak formi diskriminacije.
(Primjedba: Ko će to sačiniti, na osnovu kojih ulaznih podataka?)
- Autonomija univerziteta, npr.: preispitati rad privatnih visokoškolskih institucija u roku od 100 dana nakon formiranja vlada…
(Primjedba: Zašto samo privatnih?)
Sprovesti kontrolu učinka obrazovanja kroz razvoj i sprovedbu interne i eksterne kontrole kvaliteta?
(Primjedba: Učinka na šta?)
- Depolitizacija kadrovskih politika, pa u tome: Izvršiti izmjene pravilnika o imenovanju direktora školskih ustanova i školskih odbora.
(Primjedba: zašto pravilnike, kad to reguliše zakon?)
Revidirati ulazne kriterije, detaljno definisati nove kriterije i procedure izbora
Osigurati reviziju postojećih imenovanih upravljačkih struktura u obrazovnim institucijama…
(Primjedba: Ko će revidirati, ko će definisati kriterije?)
- Optimizacija odjeljenja u školama, unutar čega: Donošenjem novih normativa treba osigurati povećanje razreda… Minimalno 20 učenika u odjeljenju.
(Primjedba: Koji argumenti upućuju na prednosti povećanja odjeljenja? Upućivanje na nekoliko inostranih studija i metastudija nije dovoljno, jer među njima nema slaganja, osim u tome da su za svaku sredinu presudni različiti i mnogobrojni faktori, i da se za svaku treba uraditi precizna analiza. Što za BiH nije urađeno.)
- Kvalitet i ugled nastavnog osoblja kao preduslov boljeg obrazovanja, pa npr.:
Sačiniti analizu stanja nivoa i vrste obrazovanja i kvalifikacija i profesionalnog razvoja nastavnika.
(Primjedba: Prema kojim kriterijima?)
Iznalaženje sredstava za finansiranje konkurentnijih novčanih naknada za nastavnički posao, a najkasnije 100 dana od formiranja vlada.
(Primjedba: Šta se misli pod konkurentnije novčane naknade?)
Uspostavljanje programa obuke nastavnika od strane pedagoških akademija.
(Primjedba: Zašto ne i nastavničkih smjerova na fakultetima?)
Kreirati preporuke politika podizanja i očuvanja ugleda nastavnog osoblja – što treba uključiti predviđanje uspostave rigoroznijeg sistema selekcije nastavnog osoblja i harmonizaciju ulaznih kriterija s onim u zemljama EU.
- Osnaživanje i reforma prosvjetno-pedagoških zavoda, u okviru čega: Ključni prioritet u ovoj oblasti je doobrazovanje nastavnika koji imaju završen dvogodišnji studij.
(Primjedba: Kako doobrazovanjem postići kvalitet koji se standardizira obrazovanjem?)
Kroz obavezno slušanje i polaganje pedagoško-psiholoških i didaktičko-metodoloških predmeta na pedagoškim akademijama.
(Primjedba: A šta sa stručnim sadržajima i njihovim prilagođavanjem ishodima iz zajedničke jezgre?)
Zakonski odrediti stroge penale za nepohađanje stručnih aktiva i održavanje oglednih časova.
- Unificiranje nastavničkih smjerova, između ostalog: Buduće nastavnike pripremiti za rad s djecom, adekvatan pristup svakom djetetu ponaosob i nastavu prilagođenu potrebama svakog djeteta.
(Primjedba: Kako ovo uskladiti sa optimizacijom odjeljenja???)
U roku od 180 dana nakon formiranja vlada, pri selekciji kandidata na nastavničkim fakultetima potrebno je kreirati model za ispitivanje motivacije budućih nastavnika za upis kroz testiranja putem intervjua ili pisanih testova, ali i kroz kratku pripremnu nastavu u školi koja bi im dala priliku da bolje preispitaju da li su učionice i rad s djecom pravi izbor za njih.
(Primjedba: Šta ako nema dovoljno prijavljenih kandidata?)
- Korigiranje upisne politike i selekcijskih procedura na nastavničkim smjerovima.
(Primjedba: Konkretnije, trebalo bi nastavnički poziv učiniti atraktivnim, kako bi se najbolji maturanti u većem broju upisivali.)
- Saradnja poslovne i akademske zajednice na razvijanju modernog kurikuluma i praktične nastave, unutar koje: Razvijati nastavne planove, te studijske smjerove i programe u saradnji s poslovnom zajednicom i u skladu s društvenim potrebama.
Kreirati upisne kvote u saradnji zavoda za zapošljavanje i ministarstava rada i obrazovanja. Djelovati korektivno sufinansiranjem prekvalifikacija za deficitarna zanimanja, u sektorima gdje je evidentna značajna neusklađenost između ponude i potražnje za određenim vještinama – uvesti stipendije i poticaje i subvencije za određena profesionalna usmjerenja, kao i destimulativne mjere za određena usmjerenja. Uključiti privatni sektor u provođenje ove mjere, gdje bi poslodavci finansirali obrazovanje kadrova za njihove potrebe kroz partnerstvo privatnog i javnog sektora.
(Primjedba: koja bi usmjerenja dospjela pod destimulativne mjere, i šta bi one konkretno bile?)
- Učešće u međunarodnim testiranjima kao preduslov boljeg vaspitno-obrazovnog rada
(Primjedba: Testiranja teško mogu biti preduslov boljeg obrazovnog rada, vaspitnog još manje. Mogu biti korektiv, u smislu praćenja i komparativnih analiza.)
Zaključak: CPU se ovom inicijativom preporučuje ministarstvima kao ozbiljan i odgovoran učesnik u reformi obrazovanja. Građa kojom raspolaže, a koja je sakupljena u nizu vlastitih istraživanja, više su nego dobra polazišna osnova za osmišljavanje najboljih rješenja. Ali se optimizam izražen rokovima (180) ipak čini pretjeran.
