Jedni vjeruju da ima takvih granitnih hridina koje neće nadvladati vrata paklena, drugi vjeruju u zastave, u trube, u pojedine bubnjare i trubače, pa čak i u same bubnjeve kao takve, u dužnosti vjeruju jedni, u bogove, u spomenike, u glorijete, u izložbene paviljone, i u tom krvavom metežu bubnjeva/topova, orgulja i strojeva, u toj gužvi zastava, hridina i dokaza, tu grme mužari, krepavaju konji, plamte postaje provincijalne i gradovi, a jedan jedini mali vrabac bio je toliko genijalan da zacvrkuta i da nestane iz te nesumnjivo bezglave gungule.
Miroslav Krleža, Na rubu pameti
Istorija ima tendenciju da se ponavlja: prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa. Čitamo li ovu konverzaciju iz filma Inherit the Wind postavit ćemo si pitanje po koji put se u našim školama desila farsa?
- Šta ti, uopšte, pokušavaš dokazati?
- Rach, ništa ne pokušavam da dokažem. Samo ne želim da učim svoje đake da je čovjek ovdje posađen kao geranijum u saksiju. Za stvaranje života bilo je potrebno mnogo više vremena, a ne samo sedam dana.
- Ali, to je protivzakonito. Nastavnik je državni službenik. Trebalo bi da radi kako mu nalažu zakon i školski odbor.
- Ima li optuženi da izjavi nešto u svoju odbranu? Ako nema, osuđujem te da doživotno radiš u državnoj službi, kao nečujni glavni sluga svom školskom odboru. Korpe za bacanje istrošenih ideja nalaze se u glavnom hodniku.
Inherit the Wind je žestoka sudska drama nadahnuta „Majmunskim suđenjem“ iz 1925. godine, u kojem je nastavnik iz Tennesseeja John Scopes uhapšen zbog podučavanja Darwinove teorije o evoluciji, što je bila povreda državnog zakona. Scopes je namjerno svoje suđenje učinio javnim kako bi osporio ono što su on i njegovi pristalice smatrali nepravednim zakonom, a slučaj je postao poznat u cijeloj zemlji kada je Baltimore Sun, koji je predstavljao znameniti (i ateistički) novinar H. L. Mencken, angažirao odvjetnika Clarencea Darrowa da brani Scopesa. Javni tužitelj bio je populistički političar William Jennings Bryan, nekoć ozbiljni kandidat za predsjednika, a sada relikvija iz prošlih vremena. Iako je Bryan očekivano dobio parnicu, njega i njegove konzervativne pristalice javno je ismijao prepredeni Darrow. U filmu su imena i mjesta promijenjena, ali osnovna je kronologija zadržana, zajedno s većinom originalnih sudskih prijepisa. Pogledajte more izjava gradonačelnika, pravnika, bankara, novinara i inih o temi kreacionizma i darvinizma u ovom filmu, ne sumnjam da će vam (nažalost, a nadam se ipak i na sreću djece – lijep je onaj dio o tablici množenja, između ostalog) pomoći u školskoj praksi. Naravno, ne samo u vezi s ovom temom.
Čovjek je zoon politikon i apsolutno sve oko nas je politika. Htjeli mi to priznati ili ne. Politika se uvijek bavi nama, ali ne moramo ju mi baš uvijek bistriti na dnevnoj bazi. Što rekao Gobac ti možda brineš zbog onih na vlasti, ali da li će se oni na vlasti zbog tebe počešati – nešto brinem. Htjela/htio bi po tom osnovu nešto načiniti, brinuti se za narod – izvoli, učlani se u stranku ili ju osnuj sama/sam i navigavaj svoje i tuđe personalne brodiće. Mimo toga, obatali, brate, obatali, sestro.
No, kako se politika direktno reflektira na sve moguće i nemoguće stavke naših života (oh, ta velika riječ!) tako je to i u kinematografiji. Rusi dolaze, Rusi dolaze! je komedija koja nam zorno to pokazuje. U eri Hladnog rata sovjetska podmornica imena Hobotnica se nasuče na obalama Nove Engleske. Sve zato što je bez ikakve zle namjere kapetan podmornice jednostavno htio vidjeti Ameriku izbliza. Vojnici izlaze iz podmornice na obalu u namjeri da nađu plovilo koje će ih izbaviti iz nevolje. No, tad kreće i susret s američkim stanovništvom, odnosno konflikt. Kako se on fino razriješio u skladu s politikom detanta, vidjet ćete kad pogledate film. Inače, politika detanta je ozvaničena 1963. godine potpisivanjem od strane SSSR-a, SAD-a i Velike Britanije Sporazuma o zabrani proba atomskog oružja. Uslijedilo je doba popuštanja međunarodne zategnutosti. Rusi dolaze, Rusi dolaze! je snimljen 1966. godine, na vrhuncu politike detanta. Vojnici SSSR-a su u njemu pokazani kao ljudi od krvi i mesa.
Zanimljivo je da su u oba filma, u njihove glavne priče, utkane i dvije ljubavne između pripadnika i pripadnica antagoniziranih strana. Tako je ovaj tekst započeo s dijalogom između ljubavnika – kćerke pastora i profesora biologije u Inherit the Wind, a završit ćemo ga porukom ruskog vojnika Kolčina lijepoj Alison u koju se on zaljubljuje na obodu frke oko podmornice. Izriče ju na njihovom rastanku:
- Ti i ja, Alison Palmer, mi pred sobom imamo dug period miroljubive koegzistencije.
Ne sumnjam kako bi (da se zadesio u blizini Alison i Kolčina u trenutku izgovaranja ove političke poruke filma) Krležin mali vrabac ponovno zacvrkutao i vidio da načini sve što je moguće kako bi nestao što prije iz te bezglave gungule.
Inherit the Wind / AMC 16.55 / nedjelja
The Russians Are Coming, The Russians Are Coming! / RTS2 20.05 / subota
