Abby Freireich i Brian Platzer, autori knjige Taking the Stress Out of Homework (Zadaća bez stresa) i osnivači organizacije Teachers Who Tutor NYC, svake sedmice na stranici magazina The Atlantic odgovaraju na pisma čitatelja i čitateljica na temu obrazovanja. Evo jedne prepiske o čitanju lektire tokom ljetnog raspusta.
Dragi Abby i Brian,
moj sin, koji je ove godine završio treći razred, mrzi čitati. O raspustu smo razmišljali kao o odmoru tokom kojeg ga nećemo morati prisiljavati da čita svaku večer. Međutim, njegov nam je učitelj nedavno poslao listu knjiga sa koje tokom ljeta mora pročitati najmanje šest naslova, odnosno napisati osvrt na tri od njih. Trebamo li ga zaista tjerati da čita nakon svega što je prošao ove godine? Zar ljeto nije vrijeme za odmor? Hoće li zbog ovog zadatka još više zamrziti čitanje?
Draga Kristal,
upravu si kada kažeš da tvoj sin treba odmarati na raspustu. Protekle godine djeca su naporno radila, uz mnoge poteškoće, i sada je potrebno da se odmore i napune baterije. Najbolje bi bilo da što više vremena provede napolju, sa drugom djecom i bez ekrana i tehnologije. Ipak, pauza ne treba značiti potpuno odsustvo rada na akademskim vještinama. Ljetne lektire pomažu da se smanji razlika između djece koja imaju loše rezultate i one koja nemaju. Učitelj je tvom sinu poslao tu listu jer će mu lektira pomoći da ne zaboravi vještine koje je stekao tokom protekle godine, ali i da bude uspješniji tokom sljedeće školske godine.
Situacija koju si ti opisala jako je česta i čini se kao začarani krug: dijete kojem nedostaje znanja i samouvjerenosti izbjegavat će određeni predmet, što zauzvrat znači da će roditelji i nastavnici na njega vršiti veći pritisak i tjerati ga da se više trudi. To će mu još teže pasti. Čini ti se da moraš odabrati između dvije jednako neugodne opcije: natjerati ga da čita kako ne bi zaostao u gradivu ili ga osloboditi te obaveze kako ne bi još više zamrzio knjige. Da biste izašli iz ove nemoguće situacije u kući, morate stvoriti atmosferu u kojoj će mu čitanje biti zabavnije, ali i postati dio svakodnevne rutine.
Možeš početi tako što ćeš s njim odabrati naslove koji mu se naizgled dopadaju, jer čak i oni koji ne vole čitati imaju teme ili žanrove koji im se sviđaju. Iako se tebi čini da knjiga o fudbalu ili dinosaurima nema previše smisla, prioritet za početak treba biti pronalazak knjiga koje se njemu sviđaju ili bar onih koje mu nisu sasvim odbojne.
Dobro bi bilo da ga povedeš u knjižaru jer će mu se taj mali izlet, nakon školske godine u kojoj su knjige zamijenili kompjuteri i mobiteli, činiti kao nagrada. Sa sobom ponesi i listu s ljetnom lektirom i sa njim pročitaj sažetke kako biste zajedno odabrali koje će naslove čitati.
Kada odabere knjige, pomozi mu da isplanira raspored čitanja tako što ćete odrediti vrijeme kada će čitati svaki dan, nakon doručka ili pred spavanje, recimo. Ne zaboravi koliko je dosljednost bitna. Čitanje će mu postati navika i sve će vam se manje činiti da vodite bitku s njim ukoliko postoji određeno vrijeme kada zna da se od njega očekuje da čita. I učestalost je jako važna jer je korisnije da čita 15 do 20 minuta svakog dana, nego dva sata svake nedjelje. Dobra je ideja i da mu predložiš da nakon svake sesije napiše rečenicu-dvije, jer će mu na taj način biti lakše napisati osvrt.
Ukoliko mu se neki od naslova čini posebno teškim, ponudi da ga pročitate zajedno. Knjiga će mu tako vjerovatno biti prihvatljivija i interesantnija, iako postoje djeca kojima se baš i ne sviđa da s roditeljima čitaju istu knjigu. Kako ti najbolje poznaješ svog sina, znat ćeš je li ova ideja korisna ili ne.
Cilj vam treba biti da čitanje postane dio njegove dnevne rutine, kako bi se prestao osjećati kao da ga neko tjera da čita, iako mu možda to nikada neće biti omiljeno. Ukratko, ljeto će i vama i njemu biti opuštenije ako mu pomognete da uspostavi rutinu i dozvolite da na kraju sam odluči kako i kada će čitati.
Izvor: The Atlantic: Homeroom: Why Kids Need Summer-Reading Assignments
