Klasična teorija istine kaže istina je slaganje misli i stvari. Ta takozvana teorija adekvacije ili korespondencije (slaganja, podudaranja) vrijedi od antičkih vremena. U nastavi logike naučili smo da samo i jedino sud (zato što izriče tvrdnju) može biti i mora biti ili istinit ili neistinit. Istinitost je dakle svojstvo suda, a sastoji se u slaganju suda sa stvarnošću, u podudaranju suda s onim čemu sudi (Boris Kalin, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa, XXII izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga Zagreb, 1998, str. 49).
Radni dan zaštitara u poslovnici banke, koji mora biti uredno izbrijan, utegnut i naoružan, i devet sati stajanja na nogama, poprilično je monoton. Učtivost i revnost se podrazumijevaju. Prema pravilniku o službi, prvenstvena mu je dužnost da fizičkom silom i upotrebom oružja u okolnostima ugrožavanja štićenih lica i objekta ispuni svoju dužnost. Dok se ne dogodi oružana pljačka ili neki napad, ništa nije zanimljivo. Drugim riječima, na ovom radnom mjestu možete imati ili oružanu pljačku ili svakodnevnu dosadnu borbu sa mentalitetom nervoznih ljudi.
Isplata penzija na početku mjeseca je nešto što povećava količinu klijenata, ali i to traje dan ili dva. Penzioneri prave gužvu samo dok se podjela ne završi.
U poslovnici pod mojom jurisdikcijom jedan vremešni penzioner, nakon što uredno podigne svoju minimalnu penziju, počinje da od polovine mjeseca dolazi svaki dan i da se raspituje kada je sljedeća isplata. U početku mu Malik, koji radi kao službenik na šalteru, uredno objašnjava da je isplata završena i da treba čekati sljedeći mjesec. Uzalud. Generalno, takva dešavanja nisu u opisu mojih dužnosti o bezbjednosti, ali za poslovnicu postaje problem kada na šalteru svaki dan imate nekoga s kim se morate po pola sata ubjeđivati oko gluposti. Napravi se nepotrebna gužva, a ostali klijenti jedva čekaju priliku da počnu s negodovanjem. I Malik i ja pretpostavljamo da je penzioner u godinama kada zaboravlja (ako nema i konkretnijih zdravstvenih problema). Nakon što mu obojica cijelu polovinu jednog mjeseca, iz dana u dan bez uspjeha, objašnjavamo da je podjela završena, Malik se prvi dosjeti kako da riješi problem.
Sljedeći mjesec tokom isplate starcu isplaćuje dvije trećine penzije, dok jednu trećinu ostavlja na njegovom računu. Naravno, polovinom mjeseca starac se pojavljuje i raspituje o vremenu isplate, ali umjesto da mu objašnjava kako stvari stoje – Malik mu isplaćuje simboličan novčani iznos. Starac, presretan poput djeteta, odlazi, mada mi se čini da je ipak shvatio igru i svjesno učestvovao u njoj. (Malik je ipak ubijeđen da starcu jednostavno nisu svi na broju, ali da mu on na neki način čini dobro djelo tim odgođenim isplatama. Barem je uspio da se riješi svakodnevne gužve koju je uporni starac pravio na šalteru.)
Nakon nekoliko isplata, neposredno po uobičajenom otvaranju poslovnice u rano jutro, naš znanac se iznenada pojavljuje sa kartonskom kutijom u rukama. Poprilično žurnim korakom za jednog vremešnog gospodina ulazi u poslovnicu i upućuje se prema šalteru. Po pravilima službe to je potencijalna bezbjednosna prijetnja, tačnije potencijalna neprijatna situacija. U trenutku se nalazim pored njega i prije nego ga uspijevam i dotaknuti rukom, starac iz kartonske kutije koju je stavio na šalter pred zbunjenog Malika vadi pakovanje od jednog litra mlijeka.
Ovo je za vas, progovara jedvačujno staračkim glasom i, uzevši svoju kartonsku kutiju, napušta poslovnicu banke ostavljajući nas zatečene situacijom.
Higijeničarka koja je za to vrijeme brisala stakleni portal u poslovnici i vidjela cijelu situaciju samo se nasmijala.
Nemojte se ibretit', to mi je komšija, iz Švrakina. Siromah, nema nikog, sam živi i hrani mačke od svoje penzijice. Ima najmanje dvadeset komada u dvorištu non-stop... Svi ga znaju, kaže higijeničarka.
Očigledno svi osim mene i Malika.
Pitanja za vježbu:
1. Koja se misao složila s kojom stvari u ovoj priči?
2. Ko treba dobiti otkaz i zašto:
- Malik
- Ferhat-beg Vuković
- obojica
- nijedan
