Anketirala sam svoje đake – desetogodišnjake, da vidim šta misle o online nastavi!
Nastavnik u redovnoj nastavi brzo otkriva dječija stanja i uspijeva ih kanalisati, ali u ovom novom vidu nastave često nam ostaju skrivena. Nemamo stvarni uvid ni u dnevno opterećenje učenica i uticaj same nastave na njih, pa je teško vršiti korekcije načina i obima rada. Neke informacije o tome dobila sam od roditelja, a druge sam otkrivala u toku nastave sa svojim desetogodišnjacima. Direktna nastava u trajanju od tri sata koncentrisana je na rad i usvajanje gradiva, a ja sam željela iskreno dječije mišljenje o situaciji u kojoj smo se našli.
Htjela sam da vidim kako se osjećaju, jer djeca su najosjetljiviji dio populacije i najduže u svojim dušama nose traumatične situacije. Izolacija zbog virusa desila se u proljeće, kada je oslabljen imunološki kapacitet djece. Onemogućila je fizičku aktivnost, prekinula socijalnu komunikaciju s vršnjacima i uskratila im emocionalni kontakt sa starijim članovima porodice. Ishrana je bila nepravilna u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, a djeca su dugo boravila ispred ekrana. Roditelji su se našli u situaciji da brinu za egzistenciju, za posao, obrazovanje i zdravlje djece. Ta nova, stresna situacija, sa nedokučivim posljedicama je usložnjena velikim brojem dezinformacija. Sve to izazvalo je strah i panična stanja roditelja, koja su neminovno prenesena na djecu. A djeca osjećaju strah duplo intenzivnije, mada ga ne manifestuju na vidljiv način.
Zamolila sam ih da odgovore na pet pitanja, a oni kao da su jedva dočekali. Njihova razmišljanja želim podijeliti s vama.
Da li je dobro što smo organizovali nastavu, i zašto?
Potvrdno je odgovorilo 97% đaka, uz obrazloženje da jedino ovako mogu učiti u trenutnoj situaciji, jer se djeca trebaju obrazovati da bi bila pametna i kulturna, da ne zaborave šta su naučila, da ne rade tokom ljeta, da im ne bude dosadno zatvorenima... Njih 3% voljelo bi da nema nastave.
Šta je dobro, a šta loše u nastavi putem Vibera?
Dobro je što ste s nama dok ne uradimo sve, i ovo je kao u školi – možemo razgovarati.
Ne zaostajemo sa gradivom jer će nam trebati za daljnje školovanje. Zajedno radimo i naučili smo organizovati vrijeme za rad.
Ne moram putovati autobusom, rano ustajati i nositi težak ruksak.
Dobro je što ne traje dugo, jer mi pada koncentracija.
Sad se više posvećujem radu i mogu sve sam.
Volim koristiti mobitel i sad mi ga mama ne uzima.
Loše je što nisam sa drugarima i učiteljicom. Teže mi je učiti, nije isto kao u školskoj klupi.
Ništa nije loše, ali je bolja prava škola.
Neki ovo razumiju kao šalu, a ne kao školu.
Učiteljica mi ne može objasniti detaljno kao u školi, i sva se upetljam.
Stalno mi se kvari tablet, i to me nervira.
Nekad ne mogu otvoriti video kad pošaljete.
Koji su ti zadaci teški, a koji zabavni?
Većina učenika nije imala primjedbi na težinu zadataka. Jednom dječaku je teška matematika. Želio bi da mu učiteljica objasni kao u školi kad sjedne kraj njega. Učenica koja sporije piše voljela bi da radimo manje. Teško im je prepisivati sa mobitela. Zabavne su im igrice za moju okolinu i bosanski (wordwall.net), zadaci iz zabavne matematike, jezički izazovi, plesovi za tjelesni, razgovori na času odjeljenske, snimanje lijepih stvari oko sebe i pjesama iz muzičke kulture...
Da li možeš uraditi sve zadatke dok traje nastava?
Sve stiže uraditi 85% đaka. Jedan učenik treba više vremena da završi rad iz likovnog, dok dva poslije nastave još uče moju okolinu.
Zamisli da si učiteljica. Kakve bi zadatke davala učenicima?
Većina ne bi mijenjala zadatke, ali je bilo i interesantnih odgovora.
Davala bih zadaću i zadatke za vježbu kod kuće.
Uveo bih više vannastavnih aktivnosti.
Ne bih davao lagane zadatke jer su djeci interesantniji oni oko kojih se moraju mučiti i tako bolje uče. Davao bih učenicima mnogo više zadataka za rad.
Trudila bih se da budem kao moja učiteljica.
Napiši poruku ili savjet učiteljici.
Žao mi je što ne idemo u školu, ali moramo ostati kod kuće da se ne zarazimo.
Učiteljice, mi smo svi u izolaciji zbog mame. U maminoj firmi ima zaraženih.
Puno sam Vas poželjela jer ste dobra učiteljica.
Nedostaje mi veliki i mali odmor, naša vriska i galama. Volio bih igrati lopte u našoj sali.
Ovo nije škola. Meni je škola ono što smo imali ranije.
Nedostaje mi školsko zvono i ono naše smijanje.
Puno Vam hvala na ovolikom trudu koji ulažete u nas.
Izdržite još malo, jer nije Vama lako, a brzo ćemo u školske klupe, valjda.
Jedva čekam da se vidimo. Dosadila mi je i kuća i svi u kući.
Draga učiteljice, nedostaje mi da Vas pitam nešto što ne znam, a da mi sa osmijehom objasnite.
Najviše mi se sviđa kad smo na videopozivu.
Učiteljice, ako me nekad ne bude – to je mama odnijela mobitel na posao.
Dječiji odgovori dali su mi smjernice za daljnji rad. Znam šta im se dopada i kome je potrebna posebna pažnja. Njihovo mišljenje mi je važno i učinit ću sve što mogu da im olakšam ovu situaciju. Izazov bi bio pitati za mišljenje i starije đake. Šta li bi oni rekli...
