Dok se Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo bavi nabavkom elektronskih učionica i kupovinom tablet-uređaja, te uvođenjem elektronskih dnevnika da obrazovanje u KS-u ne bi kaskalo za procesima tehnološkog napretka u evropskim državama, u velikom broju učionica u osnovnim i srednjim školama nalaze se table iz osamdesetih godina prošloga stoljeća, linijari za matematiku stari deset godina i minimalna sredstva za praktični rad, a nerijetko roditelji skupljaju novac za printanje testova i kontrolnih radova.
Standardi koji postoje samo na papiru
Pedagoški standardi i opći normativi za osnovni odgoj i obrazovanje i normativi radnog prostora, opreme, nastavnih sredstava i učila po predmetima za osnovnu školu doneseni su 2005. godine, a za srednje škole 2004. godine. Od tada pa do danas u nekoliko navrata izmjenjivani su u određenim segmentima. Za njihovu primjenu odgovorna su rukovodstva osnovnih i srednjih škola, a realizaciju nadgleda Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo. Cilj donošenja ovog dokumenta, kako u njemu samom stoji, jeste osiguravanje jednake polazne osnove za razvoj sposobnosti učenika što, s drugim relevantnim aktima, služi kao osnov za utvrđivanje ekonomske cijene odgojno-obrazovnog rada. Standardima i normativima propisani su minimalni i optimalni kadrovski, prostorni, te materijalno-tehnički uslovi za obavljanje nastavnog rada.
U Standardima za osnovnu školu, naprimjer, stoji da u okviru općih nastavnih sredstava škola treba da posjeduje stereo kasetofon sa CD-om ili kolor-tv i videorekorder. No, ovo, kao i niz drugih predmeta pobrojanih u ovim dokumentima, postoji samo kao mrtvo slovo na papiru. Naime, jako je malo škola u Kantonu Sarajevo koje bi se mogle pohvaliti da ispunjavaju veći broj tačaka ovog Pravilnika. Ilustracije radi, prema Standardima, škole bi trebale imati školsko dvorište i igralište, učionicu u prirodi, školski vrt s arboretumom, školsku ekonomiju, ekonomsko dvorište, zelene površine… a za svaku od ovih površina određena je i potrebna kvadratura po djetetu koje školu pohađa, što dodatno smanjuje listu škola u Kantonu Sarajevo koje ispunjavaju ove uslove jer je veliki broj škola, posebno u užem gradskom području, koje ili nikako nemaju zelene površine ili ih imaju jako malo: Prva gimnazija, OŠ Safvet-beg Bašagić, Srednja zubotehnička škola, OŠ Hamdija Kreševljaković, OŠ Musa Ćazim Ćatić…
Istovremeno, Standardi u sebi sadrže i obavezu primjene tog dokumenta u potpunosti za sve novoizgrađene objekte i potpuno dostizanje standarda za ranije izgrađene objekte. To je samo sa sobom u sukobu jer postoji veliki broj škola koje nisu namjenski građene za potrebe škole, te stoga ne ispunjavaju Normative za projektovanje i izgradnju srednjih škola iz 1984. godine, a zbog prostornog ograničenja neće nikada ni ispunjavati jer za to ne postoje realne prostorne mogućnosti. Neke od tih škola nemaju dvorišta niti prostore za organizaciju i realizaciju kulturnih aktivnosti, a neke čak ni sale za fizički odgoj, kao što je slučaj sa Srednjom zubotehničkom školom, čiji učenici već godinama časove fizičkog odgoja pohađaju u salama sportskog centra Skenderija.
Prema nezvaničnim informacijama Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo već neko vrijeme aktivno radi na donošenju novih standarda i normativa za osnovno obrazovanje. Zvaničnih informacija nema jer iz Ministarstva, ni nakon nekoliko sedmica čekanja, nije došao odgovor na upit da li prate provedbu standarda i, ako da – u kojoj mjeri su oni primijenjeni su školama. No, koliko u Ministarstvu imaju sluha za potrebe škola u smislu nastavnih sredstava i učila, pomagala i drugih materijalnih potreba kao što su sredstva za printanje nastavnih listića, popravka računarske opreme, kupovina tabli ili materijala za praktični rad, te šestara, rječnika, epruveta, hemijskih supstanci, geografskih karata i slično, najbolje znaju rukovodstva u osnovnim i srednjim školama u Kantonu Sarajevo.
Standardi i normativni za nejednakost
Osnovna škola Saburina namjenski je izgrađena kao škola. Pedagogica Mirsada Tukulija kaže da zgrada ispunjava prostorne potrebe, ali opet radi u dvije zgrade.
U jednu idu đaci do petog razreda, u drugu đaci od šestog do devetog razreda. Ove dvije zgrade fizički su odvojene i nefunkcionalne. Dolazi do komplikacija naprimjer pri izvođenju nastave iz informatike, koja je sada uvedena i u nižim razredima, pa mlađa djeca moraju po svim vremenskim prilikama prelaziti iz jedne zgrade u drugu jer samo u zgradi za više razrede ima kabinet informatike, priča pedagogica Tukulija. O tome koliko Ministarstvo ima sluha kaže da škola pošalje zahtjev da se za određene kabinete nabavi oprema u vrijednosti primjerice 5.000 KM, a Ministarstvo odobri 3.000 KM.
Pretpostavljamo da je to tako jer nemaju novca, i da je svima tako – zaključuje ona. Dodaje kako trenutna direktorica Parla Meliha pokušava zamijeniti dotrajale table, ali da se u poduhvatima tog tipa uvijek kreće od razredne nastave, čime se otvara pitanje da li se iste polazne osnove ogledaju u tome da samo mlađa djeca u školi imaju adekvatne table.
Kako iz teorije u praksu bez novca za materijal?
Iz srednjih stručnih škola upozoravaju da se kvalitetno i savremeno strukovno usavršavanje učenica i učenika ne može postići bez potrebnih i često skupih materijala za rad. Direktorica Srednje zubotehničke škole u Sarajevu Elvira Jašarbašić kaže da se trude da prate Standarde koliko mogu, ali...
Uveliko se oslanjamo na kreativnost profesora. Uvijek se trudimo da nikada i ni po koju cijenu ne ostanemo bez osnovnih materijala za rad kao što su alkohol za špiritus plamenike i vosak. Naravno, to je daleko od standarda koji bi u sferi zubne tehnike trebali biti ispunjeni: djeca bi trebala da rade na individualnim stolovima i u Cad-cam sistemima uče moderne tehnologije, a umjesto toga rade na jako starim aparatima jer škola ne može priuštiti moderne aparate i mašine za izvođenje praktične nastave. U Ministarstvu za te potrebe nema novca, priča Elvira Jašarbašić.
S njom se slaže i direktorica Srednje medicinske škole Bjelave Sabina Kešo, koja dodaje da njihova škola ima najviše poteškoća s tehnološkom opremljenošću.
Nastavna sredstva i pomagala su jako stara i u lošem stanju, a novca za nove nema. Budžetom Kantona Sarajevo nisu planirana sredstva za nabavku i popravku tehničke opreme i škola se snalazi tako što vlastita sredstva planira za skromnu nabavku najneophodnije tehničke opreme, ali i putem donacija. U više navrata obraćali smo se Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade, ali odgovori su uvijek izostajali, navodi Sabina Kešo, a u razgovoru s drugim direktoricama i direktorima nezvanično saznajemo da škole godišnje imaju 1.000 KM na raspolaganju za sve potrebe vezane za opremu.
No, svijetao primjer jeste Osnovna škola Vrhbosna, čija direktorica Erzumana Fukelj ističe da su većinska sredstva za opremanje škole dobili kao donacije nevladinih i stranih organizacija, te putem projekata koje je kolektiv škole entuzijastično započinjao i provodio. Ta škola ima dva krila, više od 250 voćki u školskom vrtu, oko 5.000 kvadratnih metara zelene površine i jednu od najbolje opremljenih školskih biblioteka iz koje knjige posuđuju, osim učenika i učenica, i njihova braća i sestre, te roditelji i cijela lokalna zajednica – to je ideja na koju su došli jer u naselju u kojem se škola nalazi nema odjeljenja Gradske biblioteke Sarajevo.
