Keks i po marka i po, kolko su tri keksa, ako je jedan džaba?
Tačan odgovor bi bio 2 marke.
Na slici se, međutim, vidi da odgovor nije tačan. Jedna je matematika u školi, druga u samoposluzi. I na bilbordima. I na tenderima.
Kako bi ovu fotografiju, na kojoj je uhvaćena sitna laž, možda samo greška u raskoraku između dvije "kataloške akcije", mogao u učionici da iskoristi nastavnik matematike? Razmišljajući kao trener za Pizu, mogao bi pitati đake šta im se više isplati: platiti dva keksa po cijeni od 1,35 i dobiti treći besplatno, ili kupiti jedan za marku, a za 1,7 kupiti još sok i možda koju jabuku.
Tu bi se možda nastavnik pobunio: da se njegov predmet ne bavi nutricionizmom, tj. da matematika nema veze s ukusom (šta je bolje – tri keksa, ili keks, sok i jabuka) nego čistim brojevima.
Vjerovatno ste imali takvog nastavnika, u osnovnoj ili srednjoj školi, naduvenog od ponosa što je najbolji matematičar u učionici! Skoro pa biće s druge planete, koje o skupovima, logaritmima, sinusima i kosinusima, integralima, diferencijalima, nizovima, funkcijama, progresijama... govori kao da su oni limes koji razdvaja majmuna od čovjeka.
Možda bi ga, dok stojite u ovoj priči skupa pred jezičko-matematičkim problemom da li gratis znači džaba, mogli upitati da li je ikada za svojih 30 godina komandovanja streljačkim strojem kečeva razmišljao o mogućnosti da matematiku koju predaje poveže sa etikom.
Ako vas pogleda bijelo, iskreno ne shvatajući pitanje, pojednostavite. Čemu služi umijeće rješavanja matematičkih zadataka, osim rješavanju zadataka?
Sad vas razumije. Niste ga zbunili. Odgovara: služi tome da se njegovim đacima, sutra kad postanu inžinjeri, ne ruše mostovi i ne odronjavaju tuneli, naprimjer.
Ali čemu služi, ne odustajete vi, kad sutra njegovi đaci ne postanu inžinjeri, nego šoferi kolica u hipermarketima. Potrošači koje bombarduju sa svih strana popustima, sniženjima, rabatima, 3 za 2, ponudama na kojima velikim slovima piše sniženje 70%, a sićušnim do. Šta da radimo s matematikom kad se udruži s jezikom i stavi se u službu obmane?
Ne bi li jedan od ciljeva njegove nastave mogao/trebao/morao (zaokruži) biti i umijeće proziranja obmane, manipulacije i laži?
Primjer:
Ako je ulica (npr. Štrosmajerova) duga 97 metara, a široka 10, koliko će koštati njeno popločavanje, ako m2 košta 250 KM? Koliko će opština platiti metar popločavanja ako je za taj posao odvojila 570.000 KM? Objasni rezultate koje dobiješ.
Kad sljedeći put čujete riječ reforma (obrazovanja), zamislite je kao vrijeme u kojem će matematika iz raskupusanih zbirki izaći na blatnjave ulice.
