Formule, grafikoni, vektorski prostor – za mnoge đake zvuči kao mučenje. Uvriježeno je mišljenje da djevojčice osjećaju više anksioznosti kada je u pitanju matematika nego dječaci, ali da li je to zaista tako? Naprotiv, nova studija pokazuje da u situacijama testiranja one nisu uznemirenije od svojih vršnjaka.
Da djevojčice i matematika ne idu zajedno poznati je kliše zbog kojeg se mnoge djevojčice i sada odlučuju na ženske poslove ili predmete, pod kojima se smatraju jezici i umjetnost. Neke od njih razviju pravu anksioznost od matematike, što je često i posljedica predrasuda koje gaje nastavnici i nastavnice. S druge strane, jako je bitno naglasiti da, kada su u pitanju sposobnosti za razumijevanje matematike, spol ne igra veliku ulogu.
U dosadašnjim istraživanjima, kod djevojčica je zabilježen veći strah od matematike nego kod dječaka. Međutim, studija provedena u Njemačkoj pokazuje da je zapravo jako bitna situacija u kojoj ispitujemo djecu. Naime, istraživači sa Univerziteta Konstanz za svoju studiju Do Girls Really Experience More Anxiety in Mathematics? odabrali su drugačiji istraživački model od svojih prethodnika. Tako, dok su ranije istraživači učenike ispitivali o njihovom strahu samo u općem smislu, Thomas Goetz i njegove kolege ispitali su gotovo 700 njemačkih gimnazijalaca i gimnazijalki za vrijeme nastave i testiranja iz matematike.
Kod općeg dijela ispitivanja, rezultat je u skladu sa ranijim istraživanjima: učenice procjenjuju svoju anksioznost znatno većom i svoje vještine u matematici znatno nižim od učenika. Međutim, kada su istraživači ispitivali učenike i učenice u toku nastave iz matematike i tokom testa, spolne razlike nisu postojale. Dakle, postoji razlika između opće ili uobičajene i situacione percepcije straha od matematike kod dječaka i djevojčica.
Njemačka studija ukazuje na jednu bitnu tezu, a to je da se djevojčice zapravo ne boje više od dječaka kada je u pitanju matematika, nego je njihovo poimanje vlastitog straha znatno više precijenjeno. Ovaj precijenjeni strah najviše je rezultat pesimistične procjene vlastitih sposobnosti iz matematike, što ne mora biti u korelaciji sa stvarnom izvedbom. Nisko samopouzdanje u vezi sa matematikom kod učenica rezultat je društvenih klišea i rodnih stereotipa kojih one obično i nisu svjesne. Razlog tome može biti i manjak ohrabrivanja koje dobivaju kod kuće ili u školi.
Zabrinjava pretpostavka da djevojčice i žene zbog ovakvog straha i samopoimanja izbjegavaju područja i predmete u vezi sa matematikom. Činjenica jeste da su u tzv. tvrdim ili prirodnim naukama i dalje jako malo zastupljene. Bez obzira na razloge, čini se da je jedini način da se ispravi nesklad između situacione i opće percepcije pristup kojim će nastavnici i nastavnice kao autoriteti skretati pažnju učenicama i redovito im naglašavati kako su njihovi rezultati i napredak na polju matematike uočljivi i dobri.
Jedna stvar je sada sasvim jasna: Na pitanje da li se djevojčice zaista više plaše matematike od dječaka, zahvaljujući rezultatima ove studije, možemo jasno odgovoriti sa NE.
S druge strane, Američki ured za obrazovanje utvrdio je da djevojčice koje imaju visoko samopoimanje u pogledu svojih sposobnosti u matematici i drugim prirodnim naukama, češće i odabiru izborne predmete iz područja prirodnih nauka, uspješnije su u njima, te pri odabiru studija opredjeljuju se za profesije povezane sa matematikom i naukom. Ured dalje naglašava da poboljšanje samopouzdanja na polju matematike može u potpunosti promijeniti njihov odabir profesije i učinak.
Ako je pravi razlog odgoj a ne priroda, šta možemo uradit? Evo šta američki stručnjaci predlažu roditeljima koji imaju kćerke:
Kao prvo, moramo naglasiti da živimo u svijetu nauke. Nauka nije samo nešto što učimo u školi. Vremenska prognoza, klimatske promjene, ono što jedemo, bolesti i alergije, sredstva prijevoza, elektrika u kući – područja su znanosti koja okružuju djevojčice. Naučna teorija će jednako ispuniti maštu djevojčica kao što ispunjava dječačku, ako je povežemo sa svakodnevnim aktivnostima, onim što radimo i što im je poznato.
Trebamo iskoristiti to što djevojčice ranije počnu procesuirati informacije na lijevoj strani mozga ili kroz govor, što znači da im se matematički koncepti mogu predstaviti riječima. Gledanje u tablu nije dovoljno jer one moraju naći rješenje problema kroz govor i slušanje. Slična prilika je i u sposobnosti djevojčica da lakše i preciznije reaguju na boje nego dječaci. To svakako treba iskoristiti u ranom dobu, kada im se kupuju igračke, bojanke i sl. Ali i u nastavi, djevojčice će lakše shvatiti karakteristike geometrijskih figura ako su predstavljene u bojama.
Iz Ureda još poručuju roditeljima da sortiranje po bojama, odnosno kodiranje bojama, ne koriste samo kada objašnjavaju matematiku nego i pri organizovanju stvari po kući ili za školu. Osim toga, koristite kutije ili spremnike različitih boja za različite stvari; razgovarajte o tome što radite, koriste jezik kako biste vizualni doživljaj potkrijepili pričom; kodirajte različitim bojama mape i sveske za različite predmete, kalendar ili raspored časova!
Čitanje uputa i recepata naglas dobra je tehnika i ujedno priprema za izvođenje zahtjevnijih eksperimenata u školi jer pomaže djevojčicama da shvate cjelinu, korak po korak. Također, pomaže i u interpretaciji složenih matematičkih problema. Slično je i sa praćenjem recepata pri kuhanju. Vaganje, mjerenje i vrijeme, sve su to matematičke operacije. Kuhanje, a posebno pečenje, gdje djelovanje X na Y proizvodi Z, naučna je aktivnost. Ako naučimo djevojčice da više eksperimentiraju u kuhinji, više će eksperimentirati i u školi.
Ohrabrite ih da neke stvari nauče napamet jer ponekad učenje napamet (npr. tablice množenja i dijeljenja) pomaže da se usvoji obrazac koji se kasnije može primjenjivati na mnoge druge stvari. Mlađim djevojčicama dajte da precrtavaju crteže ili im opisujte nešto što same trebaju da nacrtaju. Ili obratno, neka ona opisuje crtež, a vi crtajte. Tako jačamo vezu između riječi i slike odnosno verbalnog i vizuelnog.
Od igara se posebno preporučuju lego kockice i slagalice, jer se građenjem po zadatim instrukcijama vježbaju moždane vijuge, a dodatna im je vrijednost i to što smanjuju vjerovatnoću za Alzheimerovom bolešću. Isto važi i za ukrštenice i igre sa kartama.
Ured preporučuje da im nikada ne dajete odgovor unaprijed, jer poenta matematike nije saznati rješenje, nego naći put do njega. Pomažući im zapravo im otežavate da grade samopouzdanje. Ukoliko zapne u nečemu, postavite joj dodatna pitanja, a ne odgovor. Tu je još jedno nikada, a to je da ne prihvatate izgovore poput: Ja to ne mogu, ja sam loša iz matematike.
I za kraj, upoznajte ih sa uzorima kao što su Marie Curie, Jane Goodall, Maria Mayer, Maria Agnesi, Virginia Apgar i mnoge druge poznate naučnice koje su uspjele da ostave trag u, nažalost, i dalje muškom svijetu nauke. One su odličan uzor za sve mlade naučnice koje zaista mogu napraviti fantastične promjene u društvu i pomak u civilizaciji, naravno, samo ako im omogućimo da vjeruju da to mogu.
Priređeno prema: Girls and science: why the gender gap exists and what to do about it i Haben Mädchen tatsächlich mehr Angst vor Mathe?
Prevela i prilagodila: Dalila Bašić
