Zlatna Tabula Rasa – Stanje obrazovanja u Unsko-sanskom kantonu u posljednjih nekoliko mjeseci je očajno. Ruku na srce, ni web stranica MONKS USK nije ništa bolja, što je najbolje opisano poplavom Zlatnih Tabula od samog početka ove dodjele. Međutim, u posljednje vrijeme iz USK stižu samo loše vijesti: od osporavanja odluka ovog Ministarstva od strane Upravnog odbora tamošnjeg Univerziteta, odlaska profesora i studenata, katastrofalnog stanja same zgrade Univerziteta o kojem niko ne brine – sve smo to imali prilike saznati sa portala i iz dnevnih novina. Na samoj stranici Ministarstva je bilo postavljeno samo jedno obavještenje (13.7.) koje se tiče konačne odluke Suda kojom se legitimitet ove institucije ne osporava i čime je tužba tadašnjeg (sada već bivšeg) UO Univerziteta proglašena neutemeljenom. Dakle, možemo postaviti vijest koja nas opravdava, ali ne i cjelokupan historijat slučaja jer nas se ne tiče.
Srebrna Tabula Rasa – Malo je sramotno imati platformu za oglašavanje a nikada je ne iskoristiti. Malo je zabrinjavajuće kada se po cijelih mjesec dana press služba (ili jedna osoba, ako već ambiciozno i idealistički zamišljamo cjelokupan press tim koji konstruira zamršena press obavještenja) ne zamara stavljanjem niti jednog jedincatog obavještenja, makar se ono ticalo uvijek aktuelnih podjela i kupovine udžbenika, sanacije školskih prostorija, beživotnih sastanaka sa drugim članovima bh. obrazovne elite, otvaranja školskih ljetnih takmičenja i sl. ZDK, HBŽ, ZHŽ, SBK – biram vas.
Brončana Tabula Rasa – Za čitave četiri sedmice – samo jedna vijest na stranici FMON-a. Zašto bi druga kantonalna ministarstva bila bolja ako Federalno ministarstvo nema volje da se pozabavi dešavanjima pod svojom ingerencijom?
Statistički pregled objava ostalih ministarstava pogledajte na sljedećem linku.
T(r)abulanje mjeseca:
Đačka torba za Jovana (http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mpk/media/vijesti/Pages/djacka-torba-za-jovana.aspx), 28. 7. 2016.
Jovan je osmogodišnji dječak čija je priča u medije dospjela posredstvom julskog priloga RTRS-a o njegovoj borbi za bolje finansijske prilike u porodici prodajom malina pored ceste. Malo po malo, Jovanova priča je došla i do ušiju ljudi koji mogu pomoći i njemu i njegovima – prije svega, do ministra prosvjete Dana Maleševića i drugih koji su željeli pomoći dječaku da lakše prebrodi školske godine i nabavi svu potrebnu opremu. Međutim, šta bi ovakva priča bila bez malo samopromocije: na web stranici Ministarstva prosvjete i kulture objavljena je vijest o ministrovoj posjeti ovoj porodici, uz obećanje da će za Jovana obezbijediti đačku torbu i školski pribor za koji je ovaj dječak sakupljao novac. I ne samo to: prvom će prilikom nastojati zaposliti dječakovu majku u OŠ Petar Kočić. I ne samo to: rado će ugostiti Jovana i njegovu braću i sestre u prostorijama ministarstva. Uz dužno poštovanje ministrove dobre nakane i pomoći ovoj porodici, nije li bespotrebno samopromovisati se na ovom slučaju koji je pukim novinarskim radom dospio u javnost i koji je jedan od mnogih (statistike pokazuju da veliki broj bh. djece odustaje od školovanja zbog siromaštva, a nešto više od devet odsto učenika iz siromašnih porodica pohađa fakultet)? Jovanu će nesumnjivo značiti torba i školski pribor, ali će ministru itekako više značiti poeni koji će dobiti zbog ove priče. Thumbs up!
Školegijumovu reportažu o dječaku Jovanu možete pročitati ovdje.
Pročitajte i prethodne kolumne.
