Zlatna medalja u disciplini 200 metara delfin stilom, bronzana medalja na 100 metara delfin stilom, bronzana medalja u trci na 200 metara, srebrne medalje u disciplinama 50 i 200 metara delfin stilom... ovo su uspjesi 16-godišnje bosanskohercegovačke plivačice Lane Pudar. Njena trenerica Alena Ćemalović viša je asistentica na Odsjeku za sport i zdravlje Nastavničkog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, gdje je sada na doktorskom studiju iz oblasti kineziologije.
Tamo sam zaista skupila mnogo znanja koje sam praktično primijenila u radu s djecom koja uče ili treniraju plivanje, kaže trenerica Ćemalović.
Zlatna medalja u delfin stilu – stručnjaci kažu da je taj najteži. Možete li nam objasniti da li stil bira sama plivačica ili postoje obavezni programi?
Stil kojim plivačica pliva i disciplina u kojoj se takmiči stvar je treninga i rezultata na treningu tokom više godina. Neka djeca rano pokažu sklonost ka nekoj tehnici i stilu, dok druga ravnomjerno razvijaju sva četiri plivačka stila (prsno, leđno, kraul i delfin). Lana (Pudar – op. aut.) je od početka pokazala određeni napredak u delfin stilu i mi smo ostali kod toga, s tim da je ona godinama jako napredovala.
Kako izgledaju Lanini treninzi i koliko odstupaju od teorije? Koliko brzo se mijenjaju oblici ili struktura treninga, i na bazi čega?
To uveliko ovisi o cilju. Imate takmičarke i takmičare koji imaju jedno glavno takmičenje u godini, naprimjer olimpijadu, kada nastoje formu dovesti na najbolji nivo. Drugi imaju godišnje planove i programe, gdje imaju dva ili tri glavna takmičenja na kojima žele plivati jako dobro. Nakon što postavite ciljeve, kreirate plan i program na dnevnom, sedmičnom, mjesečnom i godišnjem nivou, ulazite dublje u strukturu svakog treninga, tako da jedan nadovezujete na sljedeći, pratite parametre koje plivač pokazuje, radite analizu treninga, postavljate ciljeve za naredni...
Kako ih kreirate – sami, ili imate tim? Ako imate tim, ko ga čini?
Do Lanine 13. godine sama sam kreirala godišnji plan i program, nastupe na takmičenjima, a od njene 13. godine pridružio nam se Goran Grahovac, profesor sa katedre plivanja na Univerzitetu u Banjaluci i trener višestrukih državnih rekordera i osvajača balkanskih i međunarodnih medalja. I onda, zahvaljujući njegovom 20-godišnjem iskustvu, vrlo brzo uspjeli smo da plan i program za Lanu bude još efikasniji. Jako sam zahvalna što pored sebe imam mentora koji mi je pomogao da kao mlada trenerica ne pravim greške, nego me usmjeravao da Lana što bolje napreduje. Njen rezultat je pokazatelj da naš program ima smisla.
Koristite li hiperbarične komore, posebnu ishranu...
Kada plivačica dođe u godine u kojima se njeno tijelo razvija i najviše trpi zbog napora, važno je da imamo tim ljudi koji će voditi računa o oporavku nakon treninga. Nedavno smo uspostavili saradnju s fizioterapeutom Miodragom Anđelovićem iz Banjaluke, a na Olimpijskim igrama s fizioterapeutom olimpijskog tima BiH Nedimom Ćatibovićem. Uz fizioterapeuta, važno je da Lana prati program ishrane i da se tome prilagodi cijela njena porodica, što zna biti naporno, ali vrhunski sport to zahtijeva. Plan ishrane je u rukama nutricionistkinje Nevene Pandže iz Mostara. I ja mnogo učim uz nju, a kada smo na takmičenjima Lana i ja zajedno biramo šta da jede da bi se što bolje oporavila prije takmičenja nakon napornih treninga.
Šta radite u loše dane, kako prevazilazite krize, kako izgledaju Lanini padovi energije i interesovanja, čime i kako je motivišete?
Neminovno je da na pripremama, posebno sada kada pliva sama, dođe do pada motivacije i energije, sve usljed umora. Ono što je posebno za Lanu jeste da se brzo vrati na profesionalni nivo koji je potreban da odradi treninge. Kako god da se osjeća, njeni treninzi ne pate, iako van bazena može da pokaže nervozu, umor, manjak motivacije... Ali onda smo tu ja i predsjednik našeg Plivačkog kluba Orka Damir Đedović, i mi se trudimo, pokušamo da se postavimo u njenu kožu i radimo ono što nju ispunjava i veseli. Ne smijemo zaboraviti da je ona sa 15 godina ušla u profesionalni režim rada, u dobi kada je još uvijek djevojka koja ima različita interesovanja. Naprosto, vrlo je živahna i radoznala, voli da učestvuje u raznim društvenim aktivnostima i igrama, a zbog silnih takmičenja i priprema nije mogla do kraja iskoristiti djetinjstvo. Zato mi nastojimo na pripremama to nadomjestiti koliko se može u datom trenutku.
Kako Lana podnosi neprofesionalne medijske sadržaje o svom ocu, o nacionalnoj pripadnosti...
Od prvog dana kada je Lana došla u fokus medija u BiH i regiji, a to je bilo nakon olimpijske norme u martu 2021, imamo s njom dogovor o medijima i društvenim mrežama i još uvijek nastojimo da ga se držimo, iako je to teško za nekog ko je odrastao u našoj sredini, ali pokušavamo da je usmjerimo da ne čita medijske sadržaje, da se makne sa društvenih mreža. To je teško jer ona ima 16 godina, voli kontakt s ljudima i teško joj je u određenom trenutku reći da ignoriše medijske sadržaje. Najbitnije u svemu ovome za Laninu izvedbu na treninzima i takmičenjima jeste da to apsolutno ne utječe na nju, a ove usputne stvari možemo držati pod kontrolom.
Imate li neku procjenu kako će se mijenjati njeni treninzi s godinama?
Budući da je Lana prošle godine iskazala želju da upiše jedan od prestižnijih plivačkih univerziteta u SAD-u (tamo se programi mnogo razlikuju od ovog što mi trenutno radimo), trebat će joj neko vrijeme za prilagodbu na taj plan i program. Ali, Lana ima još dvije godine rada ovdje, po programu koji joj očigledno maksimalno prija i fizički i psihički, daje rezultate, ne iscrpljuje je, ne vodi u pretreniranost, depresiju ili bilo kakvo negativno stanje koje bi se odrazilo na njenu psihofizičku spremu. Sada smo maksimalno fokusirani na program do Olimpijade 2024, imamo dvije godine, i za svaku sedmicu je bitno kako je planirana, a to je deset treninga u vodi, i koliko god izgledalo da imamo vremena – ako se treninzi propuštaju to kasnije dođe na naplatu.
Kad govorite o programu fakulteta na koji Lana želi ići – možete li stupiti u kontakt s njima i prilagoditi svoj program, u skladu s Laninim mogućnostima?
Ti veliki fakulteti obično rade skauting, ljudi s univerziteta prate plivačke rezultate u čitavom svijetu, posebno na kontinentalnim prvenstvima, stupe u kontakt s plivačicom i njenim timom i tako se uspostavlja prva saradnja. Što se tiče prilagođavanja programa, to je moguće.
Kažete da Lana nikada ne pokazuje znake depresije. Kako biste to prepoznali i šta je plan u toj situaciji, ako nije poslovna tajna?
Depresija je stanje koje se javlja kod malo profesionalnijih plivača od Lane, onih koji svoj cijeli život na dugi period podrede sportu. Lana je u poluprofesionalnom programu tek godinu i po, tako da ona nema nikakvih problema. Ako bi se i desilo, stupili bismo u kontakt sa stručnjacima koji to mnogo bolje znaju nego mi. Ne znam da li bismo u Bosni i Hercegovini našli takvog stručnjaka, ali bismo išli dalje i tražili i van BiH.
Šta je najviše doprinijelo Laninim sjajnim rezultatima?
Mislim da je to njena spremnost da se žrtvuje da bi postigla cilj. Ona je djevojka od 16 godina koja se odriče života s porodicom da bi živjela s nama koji nismo s njom u krvnom srodstvu, ali je poznajemo, odriče se tipičnog srednjoškolskog života koji žive njeni vršnjaci. Iako joj je to ponekad teško – ona ima cilj pred sobom i vrlo je fokusirana i spremna. To joj pomaže da izdrži svaki napor, i to je nešto što krasi vrhunskog sportistu.
Kako mladi ljudi definišu ili kreiraju cilj – sami, ili roditelji pomognu, ili kroz izazove i uspjehe, treninge, razgovore...?
Svaki takmičar/sportista treba sam kreirati svoj cilj, i kratkoročni i dugoročni, jer samo tako može pronaći motivaciju unutar sebe. Ako su ciljevi nametnuti, teško je raditi, podnositi napore na treninzima. Lana je sama definisala svoj cilj, ali naravno da i mi razgovaramo s njom i pomažemo joj da usmjeri svoje akcije prema njegovom ostvarenju, i da mu se približi ispunjavajući kratkoročne ciljeve, jer samo na taj način ostaje u fokusu i ne može se desiti burnout (sagorijevanje) kao posljedica nestrpljivosti u ispunjenju cilja.
Kako sada očuvati rezultate i učiniti ih još boljim, šta su u ovom trenutku Lanine posebne ili prioritetne potrebe?
U ovom trenutku, da bi rezultat ostao na ovako visokom nivou, potrebni su uslovi za treniranje koje bi trebala imati u Mostaru. Jer sada, u pripremnoj sezoni, Lana trenira od 15 do 21 dan, a to automatski znači da izostaje iz škole, ne živi s porodicom, i tako dalje. To je njoj sada najpotrebnije, a nakon toga da dobije sparring partnere koji će joj odgovarati jer je rad u grupi i bolji i efikasniji, i brže vodi do željenog cilja.
Kako usklađuje školske obaveze i sport?
Veliku, ogromnu zahvalnost dugujemo Drugoj gimnaziji u Mostaru, u kojoj su pokazali spremnost da Lani izađu u susret ne na način da joj popuštaju, nego da joj pruže priliku za testove i odgovaranja za ocjenu u skladu s njenim dolascima i odlascima iz Mostara. Ponekad svega tri dana boravi u Mostaru, kada pokušava da riješi određene predmete, da dobije ocjene, i to je vrlo stresno jer se stvarno sprema za školu i kada smo na pripremama. Redovno je u kontaktu s drugovima i drugaricama iz razreda i aktivno uči, samo odgovara u vrijeme kada je u Mostaru.
Lana je odustala od takmičenjima u Peruu. Šta to znači i kako se to uklapa u plan i program, odnosno zašto je odustala i koju dobrobit bi trebalo donijeti to pauziranje?
S obzirom na dinamičan raspored takmičenja od juna do kraja augusta, odnosno 4. septembra, mi smo odlučili nakon nastupa na evropskom juniorskom prvenstvu da propusti svjetsko juniorsko prvenstvo u Peruu. To je bila i njena želja, i mi smo se složili s tim jer ona nije projekat za ovo ljeto, nego za duži niz godina. Smatramo da bi bilo vrlo teško krenuti u novu sezonu od septembra ako bi se ona s posljednjeg takmičenja vratila 5. septembra. Tada bi počela i škola i ne bi imala vremena za odmor, njeno društvo bi bilo u školskim klupama... Smatramo da je psihički odmor potreban za rekuperaciju i pronalazak motivacije za narednu sezonu najbolja odluka.
Kako ste se uopšte srele Vi i Lana?
Lana je došla u Klub vodenih sportova Orka u oktobru 2019, a ja sam tada bila glavna trenerica. Roditelji su je doveli da nauči plivati i ona se zadržala vrlo kratko u odnosu na program jer je vrlo brzo isplivao njen talent. Ubacili smo je u takmičarski pogon koji sam tada vodila i evo, trajemo do danas.
Kažete da ste Vi definisali takmičarski pogon. Šta to znači i kako se on definiše, postoje li neki međunarodni standardi i hodogrami ili sami sve kreirate?
Takmičarski pogon obuhvata svu djecu koja se takmiče na međunarodnim i državnim takmičenjima. Ona, sa svim drugim obavezama, rade do šest treninga u sedmici, stariji i više od šest, i to je struktura takmičarskog pogona. Osim što treniraju na sedmičnom nivou, postoje i pripreme koje se rade van grada kako bi postigla maksimalnu fokusiranost na treninge. Obično je to u nekom drugom gradu, u hotelskom ili drugom smještaju. Tako djeca razvijaju takmičarske sposobnosti, žive s drugim plivačima i drugim osobama koje nisu članovi njihovih porodica, jedu hranu koju ne jedu kod kuće, i slično.
Ima li još djece talentovane kao Lana?
Talenata kao Lana nema mnogo, rijetko se rađaju takva djeca, ali mnogo važnije je da je Lana spoj discipline i talenta. Samo dijete koje pokazuje talent kao ona i ima radne navike na visokom nivou može postići sličan uspjeh. Morate biti svjesni da nema još djece kao Lana jer nema sistema koji potiče stvaranje takve djece. Djeca kao Lana zahtijevaju apsolutnu posvećenost, i to ne jednog čovjeka, nego cijelog tima, a kada sve to spadne na nekolicinu ljudi teško je očekivati da taj isti tim može izvući još jedno dijete. U uređenim državama toliko truda i napora ulaže cijeli sistem, ne samo jedan mali tim, i zbog toga je moguće imati nekoliko prvaka i osvajača medalja, a ne samo jednu.
Šta vama kao trenerici sada treba da pokažete još bolje rezultate?
Meni kao trenerici koja bi trebala popraviti i održati ovakav rezultat treba da sistemski budem prepoznata, da moje kolege i ja, koji radimo s Lanom, budemo nacionalni projekat. Kod nas svi prepoznaju sportistu, ali ne i ljude koji rade s njim. Njih tretiraju kao obavezu matičnog kluba, a sportista ne može sam trenirati. Za mene je to, iskreno, malo smiješno, jer ukoliko tražite od sportiste takve rezultate, automatski ih tražite i od njegovog tima.
