Kada se spomene nasilje u školi najprije se pomisli na vršnjačko ili nasilje nad đacima. Međutim, i nasilje nad nastavnicima i nastavnicama je školsko. Teško da će se neko u raspravi na ovu temu sjetiti napada učenika na profesora metalnom šipkom u srednjoškolskom centru u Bosanskoj Krupi ili napada roditelja na profesora sjekirom u Srednjoj mašinskoj tehničkoj školi u Sarajevu. O ovakvim pojavama se šuti, iako one ugrožavaju zdravlje i profesionalni status nastavnika i nastavnica.
I dok je napade u kojima su korišteni rekviziti poput metalne šipke i sjekire lako dokazati, u školama postoje nastavnici koje su učenici udarili ili gurali, kojima su roditelji i đaci upućivali prijetnje, na koje su djeca i roditelji vikali i upućivali im vulgarne riječi, nastavnici o kojima su đaci i roditelji širili glasine ili koje su učenice na času snimile mobitelom i taj sadržaj objavile na internet, prateći to podrugljivim i ponižavajućim komentarima.
Već drugu deceniju pedagozi, psihologinje, obrazovna vlast i nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini bave se nasiljem u školi, što je rezultiralo donošenjem zakonske legislative za borbu protiv nasilja nad djecom u formi smjernica, strategija, uputstava i protokola. No, u njima nema nastavnica!
Na zvaničnoj stranici Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo među propisima nema protokola o postupanju u slučaju nasilja u školi, ali se na internetu mogu pronaći protokoli izrađeni na osnovu općih zakonskih propisa o zaštiti djece. U njima je propisano postupanje direktora, stručnih saradnika i drugih nastavnika u slučaju nasilja učenika prema zaposleniku škole ili odrasle osobe nad odraslom osobom u školi, ali nije definirano šta se tačno smatra nasiljem koje roditelji ili učenici provode nad nastavnicima. Dakle, moglo bi se reći da protokoli o postupanju u slučaju nasilja u školama priznaju mogućnost postojanja nasilja nad nastavnicima, ali ne sadrže opis ponašanja ili preporuke za takve situacije, tako da taj vid nasilja prolazi neprimijećeno.
Kolektivni ugovor tretira pitanje zaštite od diskriminacije i osiguranje dostojanstva radnika, ali sudeći po članu 39. u kojem su definirane mjere u postupku zaštite dostojanstva, on štiti dostojanstvo nastavnika samo od zaposlenika škole.
Stručna literatura prepoznaje psihičko nasilje nad nastavnicama i nastavnicima.
Prema podacima iz zajedničkog kataloga svih biblioteka Bosne i Hercegovine (COBISS.BH), u posljednjih deset godina na bh. fakultetima odbranjeno je deset magistarskih radova o nasilju u školama, a nijedan se ne odnosi na nasilje nad nastavnicama. Za razliku od bh. fakulteta, na hrvatskim fakultetima nasilje nad nastavnicima istraživano je u okviru magistarskih radova, a na portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa može se naći niz članaka o ovoj temi, u kojima autori definiraju nasilje i oblike nasilja nad nastavnicima i nastavnicama u školama. Stručna literatura nasilje nad nastavnicima definira kao namjerno neprijateljsko ponavljano postupanje s ciljem da im se nanese fizička ili emocionalna bol, te da se našteti njihovoj dobrobiti, dostojanstvu, ugledu i profesionalnom statusu. Među opisanim ponašanjima koja se smatraju nasiljem nad učiteljima, pored fizičkih napada, navodi se nepoštovanje, neposluh, neprimjereno reagiranje do nasilnog ponašanja ili zastrašivanja, seksualne uvrede, uporno ometanje nastave, verbalne prijetnje ili geste, krađe i oštećenja imovine.
O psihičkom nasilju nad nastavnicima u bh. školama šuti se zato što postoji općeprihvaćeno shvatanje da je nasilnik onaj ko ima moć i da su, u odnosu na đake, nastavnici u poziciji moći. No, da li su nastavnici moćni, a đaci bespomoćni!? Iza učenika stoje (moćni) roditelji koji su uvjereni da su dobro odgojili svoje dijete, optužujući nastavnike da žele njihovo dijete etiketirati, te prijete prijavama inspekciji i tužbama.
Za to vrijeme Ministarstvo razrađuje obrazovni sistem u kojem će i najkvalitetniji nastavnici biti krivi! Najsvježiji primjer je implementacija kurikularne reforme uz stare nastavne planove i programe, stare udžbenike i, što je najgore, uz stari Pravilnik o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju, a najčešći uzrok konflikata između nastavnika i roditelja upravo je ocjena.
Nejasni kriteriji i pravila ocjenjivanja siguran su put do nasilja nad nastavnicima, tako da implementacija kurikularne reforme s tim nedostatkom može dovesti do porasta školskog nasilja.
Neosporno je da je sprečavanje nasilja nad djecom prioritet, ali je isto tako važno osvijestiti postojanje nasilja nad nastavnicama i nastavnicima, koji često nisu ni svjesni da ih se zlostavlja. Mnogi i ne prijavljuju šta im se dogodilo na času ili na roditeljskom sastanku jer od uprave škole i školskih pedagoško-psiholoških službi često budu etiketirani kao nesposobni, a ne prepoznati kao žrtve nasilja.
