Ovogodišnja 5. regionalna konferencija edukatora održana je od 22. do 25. avgusta, a otpočela je uvodnim predavanjem Paula Gorskog, profesora na Univerzitetu George Mason. Završila je, kako to obično i biva – preporukama, idejama za bolje sutra i zaključcima. Nekim učesnicima je to bilo peto učešće (nakon Fojnice, Jahorine, Bjelašnice i Neuma), a nekima tek prvo. No, i jedni i drugi se razumiju u svojim ciljevima – bolje sutra za našu djecu.
Analize i predavanja
Fokus ovogodišnje konferencije bio je na kurikulumu i onome što kurikulum podrazumijeva, dok je Paul Gorski u uvodnom predavanju Equity Literacy for the Social Justice Educator govorio o društvenoj pravdi, vodeći računa o tome da oni koji ga slušaju posumnjaju u sebe, svoje stavove, svoj rad i svoje ideje. Vrlo je tanka granica između toga koliko smo društveno pravedni ili nismo. Gorski je sutradan održao sesiju na istu temu, s ciljem da prisutne uvede u razgovor i s njima podijeli svoja razmišljanja.
Istoga dana prisustvovali smo predstavljanju analize Nastavnog plana i programa Republike Srpske, na kojoj su prezentatori i prisutni utvrdili da postojeći planovi i programi imaju mnogo manjkavosti i da nastavnicima samo otežavaju rad. Bilo je riječi o tome kako nastavici, slijedeći ovakav plan i program “nemaju vremena da nastavu učine kreativnom i zanimljivom“, te da su dio birokratske mašine koja im ne dozvoljava odstupanja i “talasanja“.
Udžbenik – da ili ne?
Textbook radionica bila je izuzetno posjećena (zbog kafe i lokuma ili teme, ne zna se J), a razgovaralo se o udžbenicima s Vesnom Marjanović i Asjom Korbar. Učesnici su pričali o iskustvima svojih zemalja, a na svakoga je posebno utješno djelovala priča o tome kako su u Hrvatskoj problem preteških đačkih torbi riješili tako što su “naredili“ da se suzi format novih udžbenika i izabere papir sa manjom gramažom.
Podvučeno je da su udžbenici proizvod koji ima svoju tržišnu cijenu i na kojem se mnogo zarađuje, a u prilog tome ispričana je priča o naporima grupe autora oko čitanke Svezame, otvori se. U početku razgovora, na pitanje da li su udžbenici potrebni ili ne, većina je odgovorila potvrdno, dok je na kraju radionice, na isto pitanje dat uglavnom odričan odgovor.
Sve pauze korištene su za razgovore. Kako je na početku rekla Radmila Rangelov-Jusović u ime organizatora konferencije COI Step by Step BiH, prvog dana sjedite samo sa onima s kojima ste putovali, a zadnje dana najviše vremena provodimo s onima koje upoznamo na konferenciji. I zaista je tako, konferencija daje velike mogućnosti da se ljudi upoznaju, prepričaju stanja u svojim zemljama, školama, zajednicama, te da primjerima dobre prakse pomognu i drugima da čine korake ka boljem obrazovanju sutra.
Naredni dan bio je rezervisan za novih tri puta po pet paralelnih sesija na kojima su izlagali edukatori iz zemalja regiona, učitelji, nastavnici, NVO aktivisti, itd.
Sanja Brajković je govorila o tome kako učenike treba upoznati s ciljevima učenja i o mnogo čemu drugome, dok su iz NVO Pravo ljudski govorili o ljudskim pravima u školi. Gosti su govorili o svojim iskustvima – nekada apsurdnim, rijetko veselim, uglavnom očekivanim.
To su samo neke od sesija. Jednako zanimljivih i poučnih bilo je još mnogo.
Po zatvaranju konferencije ostalo je obećanje da će svi biti dio promjena i da će nositi promjene u sebi.
Foto: COI Step by Step
