U vrijeme pandemije mnoga djeca mogu osjećati nesigurnost, gubitak kontrole ili anksioznost, odnosno osjećaje s kojima se veliki broj djece s poremećajima autističnog spektra svakodnevno nosi.
Debra Costley, profesorica na univerzitetu u Nottinghamu, bavi se istraživanjem obrazovnih strategija za djecu s poremećajima autističnog spektra. Tokom rada analizirala je način na koji se nastava odvija u većini škola, tražeći adekvatnu metodologiju za djecu s ovim poremećajima, kako bi im se pružila što veća podrška i maksimizirao uspjeh u učenju. Ona smatra da danas neke od ovih strategija mogu biti korisne i drugim porodicama jer se zasnivaju na principima jasne komunikacije i djeci pružaju osjećaj sigurnosti. Preporučuje da se roditelji fokusiraju na tri aspekta pomoći djeci, bilo da se radi o autističnim ili neurotipičnim osobama.
1. Komunikacija
Svakodnevnica djece drugačija je ovih dana kada nema nastave, i od roditelja se očekuje da preuzmu ulogu nastavnica. Kad su u pitanju djeca s poremećajima autističnog spektra, komunikacija mora biti jasna i ići u smjeru smanjivanja anksioznosti. Jedan od primjera objašnjavanja događaja djeci jeste stranica Social Stories (Priče o društvu), gdje autorica Carol Gray prezentira priče sa slikama i ilustracijama koje djeci s autizmom mogu pomoći u razumijevanju onoga što se događa. Bitan segment ovih priča je objašnjenje situacije, onoga što će se desiti u bližoj budućnosti i onoga što se očekuje od djece. Autorica ovog članka roditeljima predlaže da osmisle vlastitu verziju priča ili da pronađu koristan materijal na internetu, prilagođen djeci. Prednost ovakvih materijala jeste što će ih djeca moći čitati kad požele pronaći sigurnost, odnosno saznati na koji način i sama mogu pomoći.
2. Plan i struktura
Djeca s poteškoćama u učenju često imaju problema s egzekutivnim funkcijama, kao što su planiranje, samoregulacija, fleksibilnost u razmišljanju i radna memorija. To znači da im je teže skoncentrirati se, slijediti upute i kontrolirati vlastite impulse ili ponašanje. Ukoliko im pomognemo tako što strukturiramo njihove zadatke, bit će u stanju uhvatiti se u koštac s njima. S druge strane, djeca trebaju znati šta se od njih očekuje, koliko vremena im treba za svaki zadatak i šta će se desiti kad ga završe. Planiranje i pridržavanje rasporeda pomaže im da razumiju kada trebaju učiti, a kada se mogu baviti drugim aktivnostima, kao što je, recimo, igra ili kuhanje s porodicom. Autorica članka poziva se na istraživanje () u kojem je učestvovala i gdje se pokazuje koliko je raspored bitan za djecu, bilo da su na autistična ili ne. Stoga roditeljima preporučuje da naprave neku vrstu vizuelnog pomagala s dnevnim rasporedom. Za mlađu djecu, potrebno je uključiti crteže ili slike koje predstavljaju određene aktivnosti – učenje, pauze i pranje ruku. Za stariju je moguće koristiti različite boje koje će predstavljati predmete. Pritom treba imati na umu i da je jako korisno osmisliti sistem na osnovu kojeg će djeca obavljati aktivnosti vezane za učenje: u ladicu ili fasciklu stavite zadaću koju trebaju uraditi taj dan, i neka to bude s njihove lijeve strane. Bitno je i da prekriže zadatke koje su uradili i da ih stave u ladicu/fasciklu sa svoje desne strane. Na taj način njihov rad će imati smjer i osjećat će zadovoljstvo kada na desnoj strani bude više zadataka nego na lijevoj. Ako je zadaća koju rade u elektronskoj formi – valja im pomoći da vode evidenciju u vidu liste ili samoljepljivih ceduljica.
3. Ne zaboraviti hobije i interesovanja
Mnoga djeca s autističnim poremećajima imaju posebna interesovanja, o kojima su u stanju naučiti mnogo toga. Isto se dešava i s neurotipičnom djecom. Bilo da se radi o svemiru, životinjama, muzici, filmu ili dinosaurima, sada je pravi trenutak da primijene ovo znanje i prodube ga na način da provedu svoj mali projekat. On može biti jedna vrsta nagrade za završenu zadaću.
