Noćas je šef kriznog štaba/stožera usnio strašan san. Inače spava kao klada, onako kako spavaju ljudi koji ili nemaju problema sa savjesti ili nemaju savjest. Ako ponekad ima noćne more, to je kad se uveče prejede, pa sanja da opet ide u školu. U san mu je, dakle, došla profesorica logike. On je, u snu, baš obilazio neke spaljene šume, uživajući u vožnji novim službenim džipom sa pogonom na svih pet točkova (prednji, zadnji i rezervni), pjevušeći refren "od tvog džepa do mog džipa ne može nam ništa gripa", kad se odjednom pored njega stvori Konkluzija.
– Da te pitam nešto, Ajnštajne. (Tako ga je prozvala na prvom od četiri popravna zaredom, i taj mu je nadimak ostao.) Ova zadnja odluka, da penzioneri izlaze ponedjeljkom, srijedom i petkom, a djeca utorkom, četvrtkom i subotom, ko je to smislio?
– Pa svi skupa. Krizni štab.
– Dobro, ali morao je neko prvi to da predloži.
– Bogami se profesorice ne sjećam. Možda sam i ja...
– Pa meni liči baš kao da si ti. U čemu je tu logika, da mi penzioneri izlazimo ponedjeljkom srijedom i petkom od 9 do 13, a maloljetnici utorkom, četvrtkom i subotom od 14 do 20?
– Pa u tome da ispoštujemo vas starije, da vi izađete prvi.
– Dobro, ali zašto jedni od 9 do 13, a drugi od 14 do 20?
– Pa da se ne sretnu. Da sa mladih ne prelazi virus na starije.
– Ali ne izlaze isti dan, ne bi se sreli i ako bi imali izlaz od 9 do 20.
– Šta bi radili napolju 11 sati?
– Rasporedili izlaske. Je li razlog za fizičku distancu od dva metra da ljudi budu udaljeni jedni od drugih?
– Jeste.
– Pa hoće li veća gužva biti ako svi izađu prijepodne ili ako neki izađu prije, a neki poslije? Je li veća gužva u opštini ako radi jedan šalter ili ako ih radi pet?
– Pa na četiri je manja.
– A na petom?
– Isto manja, jer kad je velik red puno ljudi nema živaca čekat.
– Ali tih puno ljudi ne završi posao zbog kojih šalteri postoje.
– Završe penzioneri. Njima je merak stajat u redu.
– Ali im nije merak da dobiju virus.
– Pa neće ga dobit ako drže distancu od dva metra.
– Znači, stvar je u distanci, a ne u ograničavanju kretanja?
– Jeste.
– Zašto im onda uopšte ograničavate kretanje?
– Zato da ostanu na distanci.
– Ali zašto ih onda sve tjerate da u isto vrijeme ne drže distancu?
– Ne tjeramo ih mi, nego Ustavni sud. Da se mi pitamo, mi bi samo ukinuli policijski sat u periodu od iftara do teravije.
– Pa ukinuli ste ga cijelog, a to vas Ustavni sud nije tjerao.
– To da se vlasi ne dosjete. A htjeli smo ispoštovat i ove od 18 do 65 godina, da i njima ukinemo neku zabranu. Ne do bog diskrimancije nikome.
– A zašto ste zabrane uopšte uvodili? Je li sad opasnost od virusa manja nego u četvrtak?
– Nije, ali nije ni veća ako se vani nose maske i rukavice.
– Zašto rukavice?
– Pa da ne morate prati ruke kad se vratite kući.
– Je li to zvanično objašnjenje?
– Nije, zvanično imaju epidemiolozi, ali njih niko ne sluša.
– Zar to nije nelogično?
– Koje?
– Da krizni štab vode oni koji su imali dvojku iz logike, a ne oni koji su imali desetku iz anatomije?
– Za krizni štab se traži desetka iz logistike.
– Na kojem se fakultetu ona dobija?
– Na malinarskom.
