Pa evo, ako nikome, moglo bi poslanicima u kantonalnoj skupštini, koji s vremena na vrijeme donose odluke obavezujuće za ministarstvo i škole, a onda i za sve ostale: direktore, nastavnike, đake i roditelje...
Šta mislite, koliko tih dopisa, odozgo prema dole, stigne tokom jednog mjeseca u školu? Pet, pedeset, sto, dvjesto? U novembru 2022. bilo ih je 12. Uobičajeno. Samo u nekim mjesecima bude ih više, a najviše u avgustu i septembru. Šta je ministarstvo u tih dvanaest dopisa reklo?
Prije nego što ih prelistamo, još ovo: dokumenti su uglavnom skenirani, što je problem ako sadrže linkove, ili ako bi primalac odlučio da neki dio citira. To može odmah zaboraviti. Datum kad pristignu često ne odgovara datumu kad su protokolisani, te zaostaje nekoliko dana. Ispada da "digitalizacija" usporava komunikaciju. Ministarstvo, a to traje već godinama, i nema veze samo sa aktuelnom ministricom, očito ne posjeduje kreativni kapacitet da smisleno i efikasno koristi tehnološke olakšice. Klasifikacija dokumenata (predmet) često je uopštena tako da ne govori ništa o konkretnom sadržaju.
A sadržaj 12 novembarskih akata mogao bi se podijeliti u dvije grupe.
U prvu spadaju interne, operativne informacije, poput opomene/napomena od 26. oktobra da se uz obračun plate mora priložiti i nekakva saglasnost ministarstva finansija. (Laičko usputno pitanje: zašto to ne može biti sve u istoj bazi, automatizovano, kad sve svakako ide s istog računa? Ta je opomena ujedno i primjer kašnjenja pošte; akt formulisan 26. oktobra stigao je na adresu, internetskom brzinom, početkom novembra.)
I poziv za preuzimanje materijala – "Pravilnik o vođenju evidencije o neprihvatljivim oblicima ponašanja i zaštite učenika" – od 1. novembra spada u istu grupu. (Još jedno laičko pitanje: zašto se Pravilnik nije mogao poslati u istom mailu, kao prilog? Ništa digitalizacija bez pečata, izgleda.) U istom dopisu škole se informišu da je ministarstvo u saradnji sa nekim "emausom" osiguralo "plakate, letke, Stay safe memorijske igre i printano izdanje 'Smjernica za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u digitalnom okruženju'". Ili se preuzimanje materijala odnosi na te igrice i plakate i letke? Treći primjer iz ove grupe je Informacija od 25. oktobra da se u okviru programa Erasmus+ jedanaest odobrenih projekata odnosi na "oblast stručnog obrazovanja i obuke". Ako nekoga zanima kojih 11, na koje stručno obrazovanje, koju obuku, moraće pješke to potražiti, prekucavajući duge i komplikovane linkove, ili tražeći od početka preko ključnih riječi u njima.
Ono što preostale dopise povezuje u istu grupu jeste uloga ministarstva koje prima i prosljeđuje informacije od subjekata izvan sistema. Primjer je dopis u vezi sa pripremama za obilježavanje Dana državnosti, koji preporučuje da se 24. novembra organizuje "historijski čas", a školama se "ostavlja mogućnost izbora načina realizacije", koji "kod učesnika treba da dodatno probudi patriotizam, uz naglasak na potrebu i obavezu svakog pojedinca da vlastitim primjerom pomogne u jačanju svoje domovine." Konkretno: "Da se ukaže učenicima da se ljubav i poštovanje prema vlastitoj domovini može iskazati i kroz očuvanje životne sredine, humanitarni rad, razvijanjem empatije prema slabijima od sebe, ispravnim odgojem, poštovanjem prema starijima!" (Ovo je također i primjer miješanja kategorija: npr. ekološki aktivizam i ispravni odgoj.)
Ministarstvo obrazovanja pojavljuje se u ulozi skretničara i kada šalje poziv da se škole uključe u organizaciju međunarodne izložbe za djecu i mlade Flora i fauna – izvor zivota i ljepote, 2. novembra. Za njega je karakteristična i ne tako rijetka pojava u ovoj poštanskoj aktivnosti: afrikati nekada imaju dijakritičke znake, a nekada nemaju. To obično zavisi od tajanstvenih i mističnih odluka kompjutera.
Izložba se organizuje u Makedoniji, a do Bosne i Hercegovine je poziv stigao posredstvom ambasade i ministarstva vanjskih poslova.
Iz analize jednomjesečne jednosmjerne prepiske odozgo nadole ne mogu se izvući neki krupniji zaključci, ali i ovaj primjer doprinosi utisku da čisti slučaj igra glavnu ulogu u tome šta će propuh u hodnicima ministarstva otpuhati prema školama.
Na krilima tog propuha doletjelo je i podsjećanje Ministarstva školama (4. 11.) da treba obilježiti Međunarodni dan djeteta, a kako? Tako što učenici taj dan treba da "obuku nešto plavo". Baš ta boja ima veze s naslovom akcije – Obojimo svijet u plavo – i maštoviti je doprinos kancelarije UNICEF-a kreativnom pristupu postizanju krupnih odgojnih ciljeva. Nekoliko dana kasnije (8. 11.) školama se dostavljaju rezultati konkursa na temu Mladi i nasljeđe. (Nakon što su obojili svijet u plavo sad su đaci po njemu crtali žute trokute i bijele zvjezdice!)
Sutradan (9. 11.) dostavlja se informacija školama da se mogu prijaviti na dječiji sajam, posebno za revijalni dio. Sredinom novembra (15. 11.) škole primaju informaciju o održavanju konferencije (17. i 18. novembra), povodom 30 godina islamske vjeronauke u odgojno-obrazovnom sistemu BiH, sa priloženom agendom. Ministarstvo moli direktore da proslijede informaciju zainteresovanima, ali ne kaže ništa o tome šta da zainteresovani u radne dane (četvrtak i petak) s tom informacijom urade. Ako bi prisustvovali, hoće li im odsustvo s radnog mjesta biti opravdano, ili moraju uzeti bolovanje, ili nešto treće.
I opet, slično onoj izložbi u Makedoniji, ili međunarodnom danu oblačenja djece u plavo, ostaje pitanje: šta su kriteriji ministarstva za prosljeđivanje informacija treće strane školama? Prosljeđuje li se sve što stigne, ili postoje neki kriteriji? To je, recimo, zgodno poslaničko pitanje...
Poziv školama za učešće učenika i nastavnika "u globalnoj kampanji Sat kodiranja" (22. 11.) također je upućen od treće strane, u ovom slučaju Centra za promociju civilnog društva. Iz dopisa se da zaključiti da se Centar ovom informatičkom praksom bavi dugo ("zastupnik je najveće volonterske akcije"), pa ako je sve uredu s tim, zašto kodiranje nije u godišnjim planovima škola? Nije se u avgustu moglo dogovoriti da druga sedmica u novembru bude rezervisana za to? Evo, to bi mogao biti jedan kriterij ministarstvu, da prosljeđuje informacije za koje je jasno da su važne a da nisu mogle biti planirane. Dan djeteta, 30 godina vjeronauke, kodiranje, Dan državnosti, to sve može, dogodine. Na vrijeme planirano, osmišljeno, dogovoreno. Isto važi i za posljednja dva dopisa: sajam inovacija u januaru (24. 11.) i saglasnost da se u školama može provesti aktivnost BIRN-a, kako predavati o sudski utvrđenim činjenicama o ratu u BiH (28. 11.).
Drugačije, može i tako da se Ministarstvo pojavi kao partner, preuzme odgovornost za sadržaj, ciljeve, metodologiju, utvrdi organizaciona i finansijska pitanja i predstavi kao izmjenu/dopunu godišnjeg plana rada.
Ali ko još s platom na budžetu preuzima bilo kakvu odgovornost na sebe, ako ne mora? Zato do sada nabrojane osobine ovog administrativnog stila posebno krasi izdašno korištenje pasiva.
Osim poslanika, ova bi prepiska odozgo nadole mogla biti zanimljiva i univerzitetskim profesorima na nekoliko fakulteta i odsjeka. Građa obuhvata ukupno 108 primalaca: 71 osnovnu školu, 35 srednjih, sve vrtiće, ali na jednoj adresi (Djeca Sarajeva) i nesretni Institut za preduniverzitetsko obrazovanje.
