Prije godinu i dva mjeseca posjetio sam Rudnik mrkog uglja Breza, u sklopu serijala tekstova o tome kako radi grad i primijetio iste probleme koje sam i sam iskusio dok sam radio u GRAS-u. Godinu i dva mjeseca kasnije prolazim policijski koridor na Pofalićima i stajem uz rudare koji ispred zgrade Vlade Federacije BiH traže svoja radnička prava. Pola deset je navečer, hladno je i kamaradi su umotani u deke, hodaju naokolo ili stoje u grupama, ili sjede ili leže oko nekoliko logorskih vatri napravljenih od suhog lišća i grančica.
Prvi utisak: tu, na trotoarima ispred zgrade Vlade Federacije BiH, niže su od najdublje jame u koju su sišli u životu. Sa jednom grupom pijem pivo, kažu – običaj. Ne možeš stati uz njih da ne dobiješ nešto za pojest' ili popit'. Od druge grupe dobio sam nekoliko kolutova sudžuke i okrajak hljeba, a od treće dvije jabuke. Došli su jer su prevareni. Ne radi se samo o smanjenju plata, kako to neki mediji i botovi prikazuju, nego o množenju s nulom. Vlada se poziva na svjetski trend smanjenja potrošnje uglja, ali u stvarnosti čovjeku bez plate, bez penzionog i zdravstvenog osiguranja možeš do sutra pričati o ekonomskoj i kapitalističkoj realnosti, on vidi da ta realnost nije za sve ista. U knjizi Kako se sve može urušiti Pabla Servinja i Rafaela Stivensa koju mi prijatelj prepričava autori nas uvjeravaju da jedino na čemu možemo graditi optimizam ispred nadolazećih kriza jeste solidarnost. Uči li se ona u našim školama?
Šta je sve problem?
Zikret Ismić iz PK Vrtlište iz Kaknja kaže da ljudi u pogonu dobiju 40 pari cipela koje su 39–40 broj.
A ja prvi nosim 45 broj, dok od mene sutra traže HTZ opremu. Pita me jesam li je podigao? Gdje ti je? Haj' ti obuci meni 41 broj cipele na 45 veličinu stopala. U zadnje dvije godine sve što imam od rudnika je jakna. Sve ostalo sam kupio ja. I dođe meni neko i kaže da mogu prijavu dobiti jer nemam HTZ opremu. Kažu: Ti si sebi dužan kupiti ako ti firma nije dala. Prije dvije godine su mi dali 58 broj odijelo, tri puta mogu stati u njega, izgledamo ko teletabisi. Da ti manji ili veći broj odijela koji ne možeš nositi i onda, ako to ne nosiš, kazni te u postocima od plate, recimo 10% od plate po 3, 4, čak i 6 mjeseci, priča Ismić.
Povrede na radu su česte, dio svakodnevnice, kažu. Zastarjeli pogoni, metode rada i alat kojim se radi povećavaju šanse za povrede na radu u velikom postotku. Koderi, odnosno senzori koji detektuju opasne plinove, okreću se prema ventilaciji umjesto prema jami u kojoj se kopa, da bi se izbjeglo često detektovanje i automatsko isključivanje struje u čitavom pogonu. Pristaješ i na to za platu od oko 800 KM, koju sad smanjuju na 500.
Nije, jarane, stvar u 300 maraka, nego u ljudima koji sjede u kancelarijama Elektroprivrede BiH i Vlade FBiH i sve što okreću su regulatori na klima-aparatima. Dok su rudarima glave u torbi, njima su ruke u rudarskim džepovima, kaže jedan od njih.
Jedan od razloga zašto moji drugovi stoje ispred Vlade jeste i zdravstveno osiguranje – na platnoj listi prikazuje kao uplaćeno, ali ustvari nije. Pričaju da se liječiti rudar može zavisno od toga kako koji rudnik kotira u lokalnim politikama. U dom zdravlja ulazi bez ovjerene knjižice, s nadom da će zateći nekoga ko će ljudski preći preko činjenice da rudar nije kriv što mu nisu platili zarađeno. Ako ne zatekne takvog, mora platiti uslugu. Djeca na njihovom osiguranju, srećom, liječe se uglavnom besplatno, jer su djeca. Uglavnom.
Meni zdravstvenu skinu s plate, ali ja ne znam da li je uplaćeno tamo. Meni je na platnoj listi prikazano da je skinuto, znači da je skinuto nekih 350 KM. Moje dijete, koje sad ima tri i po godine, treba dobiti injekciju, meni kažu kupite injekciju, kupite ovo, kupite ono. Znači, sve ono što mi propišu, ja kupim, da bi moje dijete dobilo zdravstvenu brigu, priča Zikret.
Rudarima iz Breze penziono osiguranje nije uopšte plaćeno od 2009. do 2017. godine, rudarima iz Kaknja od 2011. do 2017. godine. Zajebavaju ih i s kreditima: kada radnik hoće da digne kredit, kod poslodavca mora uzeti dokumente kojima dokazuju banci da je solventan, tj. da nije opterećen drugim odbijanjima, odnosno ratama. Kada se ugovor napravi, poslodavac je dužan da automatski svaki mjesec dio plate, kolika je rata kredita, pošalje banci. Međutim, to poslodavac ne uradi, nego samo prikaže na platnoj listi da je odbijeno, a rata nikad ne stigne u banku. Kada u tom procesu ostatak plate legne na račun radnika, ako je u istoj banci gdje mu je i kredit, banka skine ratu kredita od tog dijela plate automatski. Tu je već platio duplu ratu. Ako mu je kredit u drugoj banci, a ne u onoj u kojoj je plata, banke počnu prijetiti tužbama i kovertama sa opomenama.
Dok stojimo oko vatri, dijele sa mnom i nepovjerenje u vlastite sindikalne predstavnike. Neki su, kažu, često produžene ruke poslodavca. Ali ima i izuzetaka i u njih se kunu. O Elektroprivredi BiH kao poslodavcu i Vladi FBiH govore sa ljutnjom i gnjevom. Ovaj najnoviji kolektivni ugovor i propisi koje nosi rezultat su tajnog dogovora Vlade FBiH i Elektroprivrede, tvrde. Bijesni su i provešće ovu hladnu noć jer njihov sindikat nije bio uključen u sastavljanje ugovora.
Ponoć je, dan uoči Dana državnosti BiH. Osim nekolicine aktivista i aktivistkinja koje dijele deke, hranu i piće rudarima u štrajku, Bosna i Hercegovina spava.
Pišući serijal Kako radi grad naučio sam da su stvari povezanije nego što se čine. Naučio sam da voda u česme, toplota u cijevi, hrana u trgovine, svjetlo u ekrane dolazi zahvaljujući potcijenjenom radu ljudi u firmama koje propadaju jer su vladama koje su obično vlasnici tih preduzeća na prvom mjestu interesi stranaka za koje glasamo spavajući. Da rudari ne stoje ovdje zbog svojih plata, nego zbog naše budućnosti shvatili su i sindikati trgovine i obrazovanja. Da sam nastavnik, ja bih prvi čas nakon praznika govorio đacima o rudarima. Čega god da sam nastavnik, fizike, hemije, istorije, matematike, fizičkog, muzičkog, ta bi lekcija bila iz solidarnosti. Bez nje nam se piše crno kao što je crno u jami, kad se uključi koder.
