Fahrudin Bičo je profesor geografije u Drugoj osnovnoj školi Ilidža/Hrasnica. U nastavi koristi informatičke programe kako bi svakom učeniku i svakoj učenici pristupio individualizirano i čas geografije učinio zanimljivim, interaktivnim i produktivnim. Već četrnaest godina sa osmijehom na licu nastavu započinje riječima: Lijepi moji i lijepe moje, dobro došli na čas geografije. Jedna od njegovih osnovnih nastavničkih osobina je fleksibilnost. Sasvim prirodno mu je da se u momentu prilagodi djetetu. Na početku našeg razgovora prepričava mi posljednje iskustvo. Prozivam danas jednog hiperaktivnog učenika da odgovara. Vidim da dijete ne može mirno da stoji ni sekunde. Kažem mu da može odgovarati dok šetamo učionicom. Šetali smo učionicom i pričali. Najmanje 50% je veći rezultat bio. Je l' meni to bio problem? Nije. Ako neko ne voli da piše, Fahrudin pokušava da nađe drugi način kako se taj učenik ili učenica može izraziti. Primarnom nastavničkom zadaćom smatra pristup svakom djetetu individualizirano prema njegovim sposobnostima.
Da bi pristupio svakom pojedinačno, ovaj profesor geografije koristi edukativnu platformu Edmodo – besplatni saradnički alat namijenjen obrazovanju. Edmodo je nastao s ciljem povezivanja i saradnje učenika i učitelja 2008. godine, a danas kao cjelovita platforma s brojnim aplikacijama korisnim za učenike i nastavnike nudi brojne mogućnosti: razmjenu ideja, dijeljenje nastavnih sadržaja, povezivanje s drugim nastavnicima, dijeljenje poruka unutar grupa, dijeljenje slika i videozapisa, bilježenje aktivnosti u kalendaru, formiranje lične biblioteke s važnim web-adresama i stranicama, praćenje rada učenika i objedinjavanje svih učeničkih radova na jednom mjestu te kreiranje kvizova i anketa čiji se odgovori automatizmom statistički obrađuju. Edmodo, kako i praksa ovog nastavnika pokazuje, u nastavi pruža mnoge mogućnosti. Djeca preko ove edukativne platforme mogu raditi grupno, ali i individualno. Kada radi preko Edmoda, profesor Bičo koristi kabinet informatike i tada svakom zadaje posebne zadatke prema individualnim kapacitetima. Djeci koja su nadarena dajem teže zadatke, dok djeci sa određenim poteškoćama, recimo, zadatke shodne njihovim kapacitetima. Najvažnije od svega je da djeca uopšte ne znaju da ima razlike između zadataka koje dobijaju, jer svako radi za računarom samo svoje zadatke.
Kada je djeci pristupio individualno preko ovog programa, rezultati koje su učenici i učenice postizale bili su daleko veći nego rezultati na klasičnim tekstovima. Kući pripremim sve. Unesem u bazu i djeca sa svojim računom (svaki učenik ima svoj kreiran račun) pristupe i rade zadatke različitog tipa; od toga da pogledaju video na osnovu kojeg će donijeti neko mišljenje, ili nešto ucrtavaju ili odgovaraju sa A, B, C, D. Djeca zadatke mogu raditi u paru, individualno ili grupno. Zavisi od cilja koji se postavi. Ako je cilj da se učenici, recimo, socijaliziraju ili da se koristi vršnjačka pomoć, onda im se zadaju grupni zadaci. Kada ih završe, djeca kliknu da je završeno i nastavnik odmah dobije automatski obrađene rezultate. Program mi izlista čitavu statistiku. Dobijem statistički koliko je učenika na koje pitanje odgovorilo. I to mi je važno za samoprocjenu. Ako vidim da je na neko pitanje odgovorilo samo 20% ili 30% učenika onda znam da je problem do mene. Ili nisam dobro formulirao pitanje ili nisam dobro objasnio lekciju koja pokriva to pitanje. Osim što štedi vrijeme za ispravku i papire, ovaj program kada bi se primjenjivao u nastavi uštedio bi i novca za samu kupovinu udžbenika. Jedne godine djeca nisu imala udžbenike iz geografije i profesor Bičo je sav nastavni materijal djeci ponudio preko ove platforme. Preko Edmoda postavlja karte, mape, kratke filmove. Ovu ideju je dobio prije par godina od kolege Nedžada Botulje, profesora informatike. Edmodo nije toliko težak da se koristi. Treba samo malo vremena da se uvježba. Ipak, kako profesor Fahrudin kaže, ima tu i posla. Najviše oko pripreme, a realizacija je sasvim nešto drugo.
Kada nije u prilici da koristi kabinet informatike i program Edmodo, profesor koristi običnu PowerPoint prezentaciju za interaktivne kvizove koje djeca izuzetno vole. Koristite, recimo, edukativne igre i alate u učenju i podučavanju i nastavu učinite istraživačkom. Pored PowerPointa u nastavi geografije, koristi i druge IKT softvere poput Milijunaša kojeg je dopunio pitanjima iz geografije, ali i obične glasačke listiće da/ne, papire različite boje; žute, plave, narandžaste. Sva se djeca tada uključuju, jer djeca vole taj živi takmičarski dio. Na kraju im uvijek dam neko pitanje ili tezu za istražiti. Velik broj njih poslije ovakvih pitanja dođe i kaže da su pročitali i istražili nešto o tome te mi saopšte svoje rezultate.
Djeci je od početka ovakvo korištenje tehnologije u nastavi geografije bilo zanimljivo. Moramo shvatiti da imamo djecu koja su tehnološki u brojnim stvarima korak ispred nas. Ako želim da budem zanimljiv, ne trebam se boriti protiv toga, nego iskoristiti svako moderno dostignuće na način koji je meni potreban u predmetu koji radim. Nastavnik danas treba biti svjestan da djeca vole mobitele i tehnologiju. Profesor trenutno istražuje mobilne aplikacije koje su orijentisane ka specifičnoj temi kako bi se mobiteli mogli iskoristiti u nastavi geografije u svrhu istraživačkog rada. Djecu treba naučiti istraživati, analizirati te da mogu raditi sintezu. Ako djecu u školi to naučim, ja sam kao nastavnik ispunio svoju misiju. Geografija je živa materija. Ako ću o stvarima razmišljati na način od prije sto godina, ja sam zakasnio. Situacija u svijetu se mijenja. Moramo biti aktuelni. Hajmo taj trend pozitivno iskoristiti. Dakle, za mene uporaba IKT-a nije sama sebi svrha, već alat za postizanje kvalitetnije nastave. Profesor Fahrudin pak ne voli o sebi pričati. Kad predaje, kaže da zamisli svoje dijete koje ide u školu. Uči onako kako bi volio da njegovo dijete uči u školi. Radi samoevaluaciju nakon pola godine i godinu. Djecu podstiče da otvoreno napišu šta im valja, šta ne valja te šta im treba, jer želi da bude samo bolji i bolji.
Ljudi vrlo često pogrešno shvataju termin inkluzija. Inkluzija se ne odnosi samo na djecu sa poteškoćama. Svako dijete je individua za sebe i zahtijeva poseban prostor za samoizražavanje i učenje. Informacijske tehnologije su u tome, kako svjedoči i primjer nastavničke prakse Fahrudina Biče, neprikosnovene. Kroz ovakav način rada i program Edmodo nastavnik može osjetiti kome treba više, a kome treba pristupiti drugačije. Fahrudin se uvjerio u to kada je dijete koje na klasičnom testu uradi minimum kroz program Edmodo isti postavljeni cilj ostvarilo sa preko 50%. Brojni su i drugi informatički alati koji nude široke mogućnosti različitog pristupa u nastavi. Stvar je samo koliko ste kreativni i koliko želite nešto. Fahrudin Bičo je primjer inkluzivnog nastavnika i njegova nastava usmjerena svakom učeniku za svaku je pohvalu. Također, jedan je od autora Priručnika za korištenje programa Edmodo.
