U proljeće 1993. godine igrali smo fudbal na raskrsnici koju smo morali dijeliti sa pet očerupanih kontejnera. Točkovi su im bili prebačeni na ručna kolica kojima je komšiluk prevozio humanitarnu pomoć, vodu, drva... a ostatak lima isječen za razne improvizirane peći. Ostaci kontejnera virili su iz gomile vazda tinjajućeg smeća. Usred igre pojavilo se nekoliko starijih dječaka, malo se poigralo našom loptom, malo se provrtilo oko smeća, pa produžilo dalje. Mi smo nastavili igru, možda pola sata, možda sat, a onda – rez. Gomila smeća je eksplodirala i skoro sva se rasula po raskrsnici i okućnicama obližnjih kuća. Sjećam se šoka, ležanja na leđima, pištanja u ušima i, kroz blago zamagljen vid, kesama i papirima zakrivenog neba. Neko je viknuo: Skloni djecu, jesu djeca dole, zatim sam čuo mamu kako viče moje ime. Uspravio sam se, ugledao druga kako trči uz ulicu prema svojoj kući. Dvije sekunde nakon toga potrčao sam i ja.
Kasnije, taj isti dan, roditeljsko-ekspertna komisija izašla je na mjesto eksplozije i nije našla niti jedan jedini trag gelera. Misterija je trajala kratko, sve dok neko nije našao malu rascvjetanu plinsku bocu od dvije kile. Komšinica Enisa posvjedočila je da je mene vidjela kako sjedim na raskrsnici prije eksplozije, pa je ispalo da sam eksplozivnu napravu ja bacio u vatru na gomili smeća. Iz toga je slijedilo da moji starci moraju počistiti smeće, pa sam ja dobio kaznu ruženja i prijetnje degenekom, te zabranu izlaska sljedećih sedam dana. Ali ništa mi nije toliko smetalo kao činjenica da sam povezan sa rasipanjem smeća. Ja, kojeg mama stalno riba što punim džepove smećem jer zaboravim da bacim u kantu, ni u ludilu ga ne pomišljam baciti tek onako, bilo gdje. Sutradan sam saznao da je ona ekipa starijih momaka iz ulice negdje našla tu bocu plina i ubacila u vatru da vide šta će se desiti. Dugo nakon toga pokušavao sam starcima dokazati da to nisam ja uradio, ali nije bilo fajde. Njihov se odgovor vremenom sveo na: Hajde, šta ima veze, bilo – prošlo.
Prikupljanje otpada danas
Portir na kapiji Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća Rad upućuje me u montažnu baraku, gdje su kancelarije. Do barake idem preko parkinga na kom su specijalizovana vozila preduzeća i privatna vozila zaposlenika. U prostoriji za, pretpostavljam, sastanke razgovaram sa Mirzom Ramićem. Sto je okružen mnogim stolicama. Na jednom kraju stola, do zida, stoji kuhalo sa dvije ringle, pored njega prostrta karirana krpa na kojoj se, izvrnute naopako, suše oprane čaše, šolje, fildžani i džezva. Domaćin je moj e-mail isprintao sebi, na većinu pitanja je pripremio odgovore – ali one koji nemaju smisla, a nemaju zbog mog neshvatanja prirode posla. U naredna dva i po sata shvatiću šta sve nisam shvatao.
Na osnovu Operativnog plana i programa sa određenih lokacija otpad se prikuplja svaki dan, sa drugih tri puta sedmično, a sa nekih jednom sedmično. Najviše je lokacija sa kojih se smeće odvozi tri puta sedmično. Nedjeljom se otpad ne prikuplja, samo je organizovana dežura.
U užim urbanim sredinama zbog guste naseljenosti akumuliraju se velike količine otpada. Gustina naseljenosti diktira mogućnost odlaganja tog otpada. Postoji i zakon koji propisuje postavljanje kontejnera, pa tamo gdje su zabranjeni koriste se isključivo korpice ili se otpad na određene lokacije odlaže u PVC kesama. Zadatak je, a i zakonska obaveza, unutar naprimjer prstena ulica Hiseta, Obala Kulina Bana, Mula Mustafe Bašeskije, Titova, Zmaja od Bosne ne ulaziti u periodu od 7 do 22 sata zbog saobraćajne špice, zbog obaveza koje stanovnici imaju, zbog ugostiteljskih objekata i smještajnih kapaciteta. Iz tog prstena prikupljaju se kese noću, od 22 do 6:30 sati ujutro. Primjer jedne takve lokacije jer prolaz kod McDonald’sa u Titovoj ulici, gdje stanari u noćnim satima ostavljaju kese sa otpadom koje kamioni KJKP Rad kupe u toku noćne smjene.
Za pješačke zone i trgove upotrebljavaju se električna vozila. Otpad se prikuplja ručno, ali se koriste i čistilice i usisivači koji prikupljaju sitan otpad oko samih korpica. Sve to odvozi se do pretovarnih stanica. Pretovarne stanice su punktovi za privremeno odlaganje otpada, odnosno stanice na koje se sa pješačkih zona i trgova otpad prebacuje na mjesta kojima kamioni mogu prići, isprazniti ih i odvući na Smiljeviće, regionalni centar za odlaganje otpada. U Kantonu Sarajevo svaka općina ima pet do šest pretovarnih stanica.
Na lokacijama sa kojih se otpad odvozi jednom ili tri puta sedmično angažovani su kamioni Rada koje najčešće viđamo na ulicama. Osim vozača i suvozača, posadu čine još dva čovjeka koji u vožnji stoje na zadnjem dijelu kamiona, a na punktovima prikupljanja smeća kontejnere spajaju na mehanizam zadužen da sadržaj kontejnera pretrese u unutrašnjost kamiona, gdje se otpad sabija. U zavisnosti od količine otpada u regionu u kom djeluju, jedan kamion ima od 60 do 80 stajanja, a na svakom stajanju radnici prazne od dva do šest kontejnera zapremine od 1.100 litara. Kamioni posjeduju kompresione omjere od 1/3, 1/5 i 1/8, ako su vozila novijeg tipa. To znači da jedan kamion novijeg tipa može tonu nekompresovanog otpada kompresovati na jednu osminu njegove originalne zapremine. Postoje i specijalizovana vozila za pranje kontejnera, koje se najčešće vrši tokom proljetne i ljetne sezone.
Klasifikacija otpada i dozvoljeno odlaganje
Generalno, otpad se dijeli na opasni i bezopasni.
Bezopasni je onaj koji se stvara u domaćinstvima: ostaci hrane, tekstil, različiti vidovi plastike i slično, sve što se odlaže u kontejnere mješovitog otpada. U opasni, koji dijelom dolazi iz domaćinstava, spada električni i elektronski otpad: sijalice, električni uređaji i baterije, sve što sadrži različite teške metale i hemikalije s negativnim uticajem na okolinu i zdravlje ljudi.
Za takvu vrstu otpada postoje posebni kontejneri, najčešće smješteni na zelene otoke kojih u Kantonu Sarajevo ima 400.
Otpad se dijeli i na biološki, građevinski i kabasti. U biološki otpad spada pokošena trava, zemlja, ostaci voća i povrća, okresane grane i slično. Zabranjeno je odlaganje okresanog granja, trave, zemlje, odnosno vanjskog biološkog otpada u kontejnere za mješoviti otpad. U tu svrhu KJKP Rad je zainteresovanim domaćinstvima dijelio kontejnere za kompostiranje. Međutim, odziv građana koji posjeduju zelene površine i kojima bi ovi kontejneri bili od pomoći bio je vrlo mali.
Kabasti otpad zabranjeno je odlagati u kontejnere mješovitog otpada ili pored njih, pa u tu svrhu Rad dva puta godišnje organizuje odvoz kabastog otpada, u aprilu i u oktobru. Odlaganje se vrši isključivo na lokacijama određenim za to, o kojima svaka mjesna zajednica obavještava stanovnike sa svojih područja. Građani također lično mogu donijeti svoj kabasti otpad u Smiljeviće i izvan perioda akcije.
Građevinski otpad zabranjeno je odlagati u kontejnere bilo kojeg tipa, ali trenutno ne postoji opcija za njegovo odlaganje. U Smiljevićima je u pripremi ploha, gdje će se moći u privatnom angažmanu dovući i odložiti ovaj otpad, koji će ići na dalju reciklažu. Unutar Regionalnog centra za upravljanje otpadom u Smiljevićima postoje i grobnice ili jame zapremine 500 kubnih metara koje su namijenjene za sanitarno odlaganje animalnog otpada, odnosno životinjskih leševa koji se prikupe sa saobraćajnica i ostalog javnog gradskog prostora.
Kontejneri, kante i korpe
Najčešća vrsta kontejnera je klasični kontejner za mješoviti otpad, koji je sive ili crne boje, te kontejneri za reciklažni otpad i njegovu klasifikaciju, a zapremina im je 1.100 litara. Rad brine o oko 8.400 takvih kontejnera. Oni na zelenim otocima imaju posebne otvore sa simbolima materijala koji se odlažu u njih, pa tako u kontejner za papir valja bacati papir, karton, sveske, časopise kroz otvor u obliku pravougaonika, na kontejnerima za plastiku, staklo i metal otvori su kružni, a u njih je dozvoljeno odložiti boce od pobrojanih materijala, zapremine od 0,3 do 2 litra. Pored tih otvora na kontejnerima postoje i različite boje i naljepnice – one opisuju koji je kontejner za koju vrstu otpada, pa je tako kontejner za papir i karton označen plavom bojom, za plastiku i metal poklopac ili naljepnica je žute boje, za staklo poklopac ili naljepnica zelene, dok kontejneri za električni i elektronski otpad nemaju određenu boju, nego su obilježeni samo naljepnicom i simbolima za elektronski i električni otpad. Tih kontejnera je najmanje.
Na 400 zelenih otoka u Kantonu Sarajevo nalazi se nešto više od 800 kontejnera svih vrsta. Postoje podzemni i polupodzemni kontejneri, koji su instalirani ispod površine tla, zapremine od 3.000 do 5.000 litara. Dvije trećine polupodzemnog kontejnera ukopano je ispod površine, dok je jedna trećina iznad. Takvi kontejneri prazne se specijalizovanim vozilima koja ih podižu na visinu od 7,5 metara pomoću mehaničkih poluga, isprazne sadržaj i kontejnere vrate u prvobitni položaj. Prvi podzemni kontejneri te vrste instalirani su 2016. godine na Trgu heroja, a kasnije na još pet lokacija, a uz dogovor općina i Društva za upravljanje ambalažnim otpadom Ekopak izvršena je nabavka i instaliranje još pet takvih kontejnera. Pored podzemnih i polupodzemnih, postoje i zvonasti kontejneri, za čije pražnjenje KJKP Rad koristi sličnu tehniku uz pomoć specijalizovanih vozila, a zapremine su od 1.500 do 3.750 litara.
Kada govorimo o kantama, postoji takozvani sistem dvolinijskog prikupljanja otpada u i oko individualnih stambenih objekata gdje postoje kompleti od dvije kante, crne i žute boje, koji su namijenjeni za suhi (anorganski) i mokri (organski) otpad i, zavisno od samog naselja, zapremine su od 120 do 240 litara. Za područje Kantona Sarajevo nabavljeno je preko 4.000 takvih kompleta. Pored tih kanti, postoje i korpe isključivo za sitni otpad (papirići, male flaše, razne ambalaže) i zapremine su do 100 litara.
Regionalni centar za upravljanje otpadom Smiljevići
Deponija Smiljevići formirana je 1962. godine i namijenjena je isključivo za odlaganje otpada. Od 1997. godine, kada je izvršena sanacija deponije, Regionalni centar za odlaganje otpada Smiljevići uvodi poseban proces u svoju standardizaciju. Prvo je urađena stabilizacija tla, a uporedo s tim pripremanje plohe za odlaganje otpada na sanitarni način. Stabilizacija je postignuta pravljenjem kaskada i sadnjom niskog rastinja za fiksiranje površinskog sloja. Pored toga, bušenjem tla za odlaganje otpada napravljeno je 147 bušotina za prikupljanje deponijskog plina metan, odnosno za takozvano otplinjavanje. Izveden je i sistem za prikupljanje drenažnih, odnosno procjednih voda, a u sklopu tog sistema je i postrojenje na najnižoj tački deponije. Također je postavljena ploha koju čini hidrološki izolator, odnosno sloj gline preko koje je šljunak (granulat 2,5 mm), a preko šljunka folija koja ima šupljine manje od 2,5 mm površine, i preko svega toga krupniji šljunak i geotekstil, sa cijevima za deponijski plin.
Otpad koji kamioni dovezu u Centar razgrću buldožeri. Kompaktori, vozila namijenjena za presovanje tla, sabijaju otpad, što sprečava nastajanje plinskih džepova. U konačnici, otpad se prekriva zemljom, koju ponovo zagrću buldožeri, a presuju kompaktori. Maksimalna visina sloja kompresovanog otpada smije biti 15 metara. Kad dostigne tu visinu, otpad se prekriva slojem zemlje od tri metra koji se kultiviše niskim i visokim rastinjem. Uporedo se vrši ponovno bušenje i uvezivanje u sistem za otplinjavanje. Do 2013. godine spaljivanjem deponijskog plina u Smiljevićima proizvodila se električna energija. Za deset godina proizvedeno je oko 400 MW električne energije. KJKP Rad je u tom periodu imao potpisan ugovor sa JP Elektroprivreda o prodaji te električne energije. Međutim, tokom ekshumacijskih radova na području deponije 2013. prekinut je plinovod do generatora, što nikad poslije nije sanirano. Sada se plin spaljuje u havu.
Sortirnica i reciklažno dvorište
U sklopu Regionalnog centra za prikupljanje otpada Smiljevići postoji sortirnica i reciklažno dvorište. Sortirnica postoji od 2007. godine i ima kapacitet obrade 80 tona otpada za jedan dan. To je postrojenje gdje se mehanički i ručno odvaja i sortira reciklažni otpad, koji se kasnije zainteresovanim kupcima prodaje putem javnih poziva. Proces izgleda ovako: bager u separatorov kontejner istrese otpad koji se povlači u separat-rotor koji razdvaja biološki i sitni otpad i ujedno ih suši. Pokretnom trakom otpad dalje ide na ručno razvrstavanje. Pri ručnom razvrstavanju dio otpada ide u limene otvore, posebne za svaku vrstu reciklažnog materijala, koji vode do njihovog kaveza, odnosno prostora za privremeno skladištenje. Jedan od kaveza je otvoren (recimo za karton/papir) i prazni se na traku koja to prebacuje dalje do mašine što sabija taj otpad u bale, odnosno kocke od jednog kubnog metra.
Reciklažno dvorište je natkriveni prostor, odnosno industrijska hala otvorenog tipa, gdje su poredani kontejneri za sortiranje različitih materijala, kao što su papir i karton, tvrda plastika, stiropor, PET-boce, staklo, kabasti kućni otpad, sitni i krupni električni otpad, gume, tekstil/odjeća i obuća, metalni glomazni i sitni otpad i slično. U reciklažno dvorište otpad se dovozi iz kontejnera za tu namjenu sa akcija prikupljanja kabastog otpada i iz svih ostalih izvora. Otpadni materijali prvobitno su razdvojeni, a u reciklažnom dvorištu dodatno se razvrstavaju i slažu u obilježene kontejnere, gdje čekaju svoj otkup. Ukoliko to žele, građani mogu lično donijeti svoj reciklažni otpad direktno do centra u Smiljevićima.
Čišćenje i pranje javnih i prometnih površina
Pranje i čišćenje javnih i prometnih površina obavlja se kada to vremenske prilike dozvoljavaju. KJKP Rad za tu svrhu koristi tehničku vodu sa dva bunara Asfaltne baze na Ilidži. Ta aktivnost precizirana je javnim operativnim planom i programom koji Rad potpisuje sa općinama, odnosno Vladom Kantona Sarajevo. Tu su definisani termini i učestalost pranja saobraćajnica i javnog prostora, i za mašinsko i za ručno čišćenje. Odmah nakon zimske sezone čiste se i pospremaju saobraćajnice od pijeska i soli posipanih tokom zime.
Zimska služba
Zimska služba ručno i mašinski čisti javne površine, stepeništa, mostove, površine koje koriste pješaci, ono što nije dužnost i obaveza fizičkih i pravnih lica. Prije sezone snježnih padavina po saobraćajnicama, odnosno javno-prometnim površinama posipaju kalcijumhlorid kako bi se smanjio nivo zagađenja. Kalcijumhlorid je prirodan način zaslanjivanja tla. Miješa se s vodom i rasipa, što smanjuje mogućnost stvaranja poledice na temperaturama i do minus 25 stepeni Celzijusa, a ta smjesa prikuplja i onečišćenja sa kolovoza i, recimo, čestice iz auspuha.
U zimsko održavanje ne ulaze sve saobraćajnice, već to isključivo određuje investitor u koordinaciji sa službom koja vrši zimsko održavanje. Ako je neka ulica uvrštena u zimsko održavanje, ne mora značiti da se to odnosi na nju cijelom dužinom – saobraćajnice su klasifikovane po prioritetima, pa tako postoje one prvog, drugog, trećeg i četvrtog prioriteta.
Saobraćajnice prvog prioriteta su one sa najvećom frekvencijom saobraćaja: Titova, Zmaja od Bosne, Alipašina, Safeta Hadžića, Zagrebačka i tako dalje – KJKP Rad njih čisti od momenta početka padavina. Istovremeno čisti i sve pristupe bitnim javnim ustanovama (bolnice, domovi zdravlja, hitna pomoć i slično).
Saobraćajnice drugog prioriteta jesu one kojima saobraćaju vozila gradskog prevoza, kao što su autobusi i kombiji, a njih KJKP Rad čisti 24 sata po prestanku padavina. Ako je moguće, u jednom mahu rade se saobraćajnice prvog i drugog prioriteta, kako bi stanovnici mogli nesmetano koristiti javni gradski saobraćaj.
Ulice trećeg prioriteta su one koje se nastavljaju na ulice drugog prioriteta. Njih čiste 48 sati po prestanku padavina, dok ulice četvrtog prioriteta čiste 72 sata po prestanku padavina. Kad je riječ o ulicama koje nisu uvrštene u zimsko održavanje – svaka općina potpiše ugovor za izvođačem radova, koji so za posipanje dostavlja mjesnim zajednicama, a mjesne zajednice je dalje dijele ulicama u kojima najčešće postoje fizičke prepreke za prolaz vozila za čišćenje: strehe, izbačene stepenice, uski prolazi, izrazite strmine i slično.
Pijesak ne koristimo na glavnim saobraćajnicama, nego isključivo so i mokri postupak. Na padinskim dijelovima koristimo pijesak. Kada su u pitanju čišćenja saobraćajnica kada pada snijeg – očišćenom saobraćajnicom smatra se ona saobraćajnica (u nižim dijelovima) gdje visina snijega ne prelazi 5 cm, a koju su zimske službe prethodno čistile i posule posipnim materijalom. U prelaznim dijelovima iz nižih u više predjele smatraju se očišćenim one saobraćajnice koju su zimske službe prethodno čistile i posule posipnim materijalom, a da visina snijega ne prelazi 10 cm. I u pretplaninskim i planinskim dijelovima to je do 15 cm, a vozila su obavezna koristiti zimsku opremu i lance, dodaje portparol KJKP Rad Mirza Ramić.
Jedinica građevinskog održavanja i izgradnja javnih saobraćajnica
Pogon gradnje u sklopu Rada isključivo obavlja radove niskogradnje: rekonstrukciju saobraćajnica, javnih prometnih površina, postavljanje horizontalne i vertikalne signalizacije... Unutar radne jedinice Izgradnja, postoji i Asfaltna baza koja proizvodi i distribuira hladni i vrući asfalt. Hladni asfalt može se koristiti i do -6 stepeni Celzijusa, dok vrućem asfaltu treba 18 stepeni Celzijusa, s tim da se ta temperatura mora zadržati nekoliko dana. Pogon gradnje održava saobraćajnice i javnoprometne površine na osnovu okvirnog sporazuma s lokalnim vlastima na godišnjem nivou. Pored toga, postoje i građevinski radovi koji se odnose na izgradnju igrališta i parkinga. Kada su u pitanju radovi koji se odnose na određenu rekonstrukciju – KJKP Rad aplicira na javne pozive. Pogon gradnje, sa jedinicom Asfaltne baze, nudi svoje usluge i na komercijalnoj bazi, pa ih i građani mogu angažovati za svoje potrebe.
Radne smjene i školske spreme
Kada je u pitanju javna higijena, organizacija rada raspoređena je u tri smjene. Prikupljanje otpada u prvoj smjeni odvija se od 7:00 do 13:30 sati, u drugoj od 14:00 do 22:30 i u trećoj smjeni od 23:00 do 6:30 ujutro. U periodu od 15. 11. do 15. 3. zimska služba, kao i dispečerski centar, ulazi u turnusni režim rada po 12 sati sa dežurama u pripravnosti zbog mogućih snježnih padavina. Radno vrijeme administracije, upravne strukture i naplatnih centara varira od 7 do 16 sati, u okviru prve smjene.
Pošto je KJKP Rad specifično preduzeće po svojim poslovima, i stručne spreme radnika obuhvataju nekvalifikovanu radnu snagu, različita srednjoškolska zvanja za čišćenje i pranje saobraćajnica; u održavanju rade mašinci, mašin-bravari, varioci, električari, elektromehaničari, vulkanizeri, hidrauličari, mašinski inžinjeri, građevinski inžinjeri, a u upravnim poslovima ekonomisti i pravnici. Unutrašnja edukacija za postupanje sa otpadom povjerena je biolozima i geografima.
Pretplata na usluge prikupljanja i odvoza otpada
Postajanjem vlasnikom ili korisnikom određenog prostora automatski se ulazi u naplatni sistem komunalnog preduzeća Rad. Vlasnici novih objekata dužni su se prijaviti kako bi bili evidentirani kao korisnici komunalnih usluga. Ekipe u ophodnji obilaze teren, popunjavaju bazu podataka i ažuriraju je jednom mjesečno, pa se tako naprimjer bilježe oni koji su odselili ili umrli i dalje se na njihova imena ne šalju računi.
Najveći izazovi i problemi
Najveći izazov jeste odgovoriti obimu posla koji se od 1996. godine konstantno povećava gradnjom i širenjem grada. Tarife za KJKP Rad, donesene 20. 12. 1996. godine, nikad se nisu mijenjale. Određeno je 11 feninga po kvadratnom metru prostora, pa, recimo, za nekih 45 kvadrata po 11 feninga vlasnik plaća oko 5 KM, na šta se dodaje PDV, plus naknada za odvoz kabastog otpada, koja je 1 KM i na osnovu koje mi organizujemo dva puta godišnje odvoz kabastog otpada, sažima probleme Rada Mirza Ramić.
Najveći problemi su oni koji se odnose na nepropisno odlaganje otpada, kako van kontejnera tako i unutar njih. Divlje deponije su ogroman problem – primjer je akcija Vrijeme je da čistimo, koja se desila od 20. aprila do 20. juna 2019. godine. Akciju je pokrenula Vlada Kantona Sarajevo i KJKP Rad, i tada je prikupljan otpad sa divljih deponija. Skupljeno je 487 tona otpada sa 133 lokacije. Nažalost, nakon desetak dana sve te lokacije skoro pa budu vraćene u prvobitno stanje. Isto tako, jedan od problema je nepropisno sortiranje otpada u kontejnere koji su namijenjeni za reciklažno odlaganje – nerijetko se u njima nađe mješoviti otpad. Primjera radi, na lokalitetima kao što je brdo Žuč, odnosno prema brdu Žuč, kod spomenika ratnim herojima, u noćnim satima se odlaže otpad, tj. istresa se sa litice i pada dole, odakle ga mi ne možemo izvući, niti fizički prići toj lokaciji. Isto tako, za vrijeme Kurban-bajrama dešava se nepropisno odlaganje animalnog otpada – odlažu ga u kontejnere u koje se ne bi uopšte smio odlagati i miješati sa ostalim komunalnim otpadom. Veliki problem su i vozila parkirana uz same kontejnere, pa kamion Rada ne može prići da isprazni kontejnere. Nekad nema vremena za čekanje vlasnika vozila da preparkira auto ili pauk službe, jer to može potrajati, kao i pražnjenje kontejnera na nekoliko lokacija, što je gubljenje vremena u smjeni koja je satnicom ograničena, objašnjavaju u KJKP Rad.
Teorija, praksa i iskustvo
Stara Breka, naselje na jednom od padinskih dijelova Sarajeva (gdje ja živim, ako niste zaboravili) ima problem s odlaganjem biološkog otpada. Njega, jer ga je zabranjeno odlagati u obične kontejnere, ljudi često zapale u svojim baštama i tako na drugačiji način zagađuju okolinu i krše zakon. Ne znam da iko u mom naselju ima kontejner za kompostiranje. Nekoliko dana sam pitao ljude, usput, jesu li kada čuli za takvo nešto, i nisam dobio niti jedan potvrdan odgovor. Ne znam na šta je ličila kampanja dijeljenja tih kontejnera, ali na Staroj Breci nije baš uspjela. Ne postoje jasne smjernice za odlaganje građevinske šute i specijalizovanih materijala raznih zanatskih i proizvodnih djelatnosti. Građanima koji su često loše informisani (i do njihove je lijenosti!) prevoz i transport je preskup, pa se takvog otpada rješavaju stvarajući ilegalne deponije.
Vlast bi, dakle, trebala ulaganjima obezbijediti bolju i kvalitetniju uslugu preduzeća Rad, a nakon toga poraditi na poštivanju zakona o komunalnoj čistoći, jer dok pravljenje ilegalnih deponija ne bude papreno skuplje od odvoza na legalne – Rad i Smiljevići neće biti dovoljni.
Historijska spominjanja
Detaljniji zapisi o komunalnoj čistoći u Sarajevu ne postoje u preduzeću Rad, kao ni na internetu. Pretpostavlja se da je u ljudskoj i građevinskoj ekspanziji postojala potreba za javnom higijenom. Kad je u pitanju Sarajevo, prvi zapisi o javnoj higijeni javljaju se u djelu Uređenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine historičara, osmaniste i filologa Ahmeda Aličića. Tu piše da je Sanitarni odbor grada Sarajeva 1866. godine donio odluku o redovnom čišćenju grada, čime je javna higijena postala organizovana forma gradskog upravljanja. Godine 1959. dolazi do spajanja dva preduzeća koja su se bavila javnom higijenom i saniranjem saobraćajnica, Gradska čistoća i Gradski putevi. Tako nastaje preduzeće Rad, koje danas znamo pod nazivom KJKP Rad d.o.o. Sarajevo.
Prilozi reformi obrazovanja
Priča ispričana ovdje o Sarajevu može se ispričati i za svako drugo mjesto. Ono što bi obrazovnom sistemu bilo značajno jeste da je prepozna kao važnu i da upravo oko nje (ili neke njoj slične) organizuje nastavu iz više povezanih oblasti. Iskusan ili darovit nastavnik već je shvatio da đaci, otkrivajući važnost odlaganja i zbrinjavanja otpada, mogu na različite načine učestvovati u poboljšanju stanja u toj oblasti. Ekologija je cool riječ, a djeca, ako steknu i razvijaju svijest o važnosti zaštite životne sredine od zagađenja, mogu postati efikasna savjest društva.
