Među aktivnostima državne Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje kojima se želi zadržati pažnja javnosti na nedavno objavljenim rezultatima TIMSS istraživanja najavljena je i serija radionica. Ako ostavimo za sada po strani pitanje koga Agencija smatra javnošću, i šta od njenog informisanja realno i konkretno očekuje, neke informacije iz izvještaja, ali i neki nedostaci samog izvještaja zaslužuju da na tim radionicama budu rasvijetljeni.
Iz izvještaja smo saznali da je BiH bila među zemljama koje su dobile manje teške zadatke. Da nije bilo tako, rezultat poređenja sa ostalima bio bi možda još i gori. Izvještaj ne daje šire objašnjenje u čemu se olakšanje sastojalo, ali se može pretpostaviti da su sastavljači pitanja uvažili domaće nastavne planove i programe, koji se u razrednoj nastavi bave manjom matematikom, a u prirodne nauke zalaze rjeđe nego u vjerske. Za buduće učešće naših đaka u ovom testiranju bilo bi važno pokazati koji su kriteriji korišteni u tom prilagođavanju testa našim nastavnim planovima i programima. Također bi bilo korisno razjasniti kako ishode iz nove zajedničke jezgre, koji se definišu za treći razred, proširiti i zaključati na godinu dana stariji uzrast? Vodič za nastavnike, direktore i roditelje, ali i za novinare koji bi pratili ovakva važna istraživanja, sa konkretnim odgovorima na konkretna pitanja, jedan je od mogućih i potrebnih konkretnih rezultata najavljenih radionica.
Pažnju, ali još više kompetentnu analizu i interpretaciju, zaslužuje podatak da su učenici iz tri kantona postigli, doslovno, "prosječan rezultat koji je iznad prosjeka BiH", dok učenici iz RS-a "imaju statistički značajno bolji rezultat od državnog prosjeka". Zašto su neki kantoni bolji od drugih, a RS od svih? To bi bilo važno znati ne samo zbog isticanja uspješnih praksi, nego bi obesmislilo separatističku retoriku koju slušamo iz Banjaluke.
Istina je, međutim – i o tome radionice također trebaju nešto reći – da se ta retorika legitimiše konceptom "tri jezika“. Zaista, zašto bi u međunarodnim relacijama slaba država (BiH) bila bolji okvir za istraživanje od zasebnog jezika i zasebnog plana i programa? Ako je lakše štampati tri seta istih pitanja na jednom zajedničkom jeziku, nego naučiti djecu na matematici da su kut i ugao sinonimi, onda je sasvim legitimno pitanje po čemu su to djeca iz Banjaluke i Sarajeva sličnija od djece iz Banjaluke i Beograda? Pogotovo otkad ovi drugi imaju gotovo identične obrazovne sadržaje i metode i podudarno indoktrinirane nastavnike? I govore istim nezajedničkim jezikom.
Naravno da obrazovne vlasti imaju svoje dobre razloge da pitanje jezika testiranja ne problematiziraju, ali je prilično licemjerno od međunarodnih partnera da im u tome idu na ruku. Kritičko mišljenje kao jedan od ključnih rezultata savremenog obrazovanja teško je usaglasiti s ideološkim argumentima o tri službena jezika. I sama Agencija, sputana nacionalizmom pretpostavljenih, komunicira s javnošću na "tri jezika". (Dosljedno bi valjda i radionice trebale biti tako titlovane?) Uznemirujuće je veliki broj primjera u kojima se jasno vidi karikaturalnost tog prevođenja kojim se bave nesretni lektori. Evo jednog:
Bosanski:
Praksa u prirodnim naukama izrazito je povezana s područjem prirodnih nauka koje se istražuje i stoga se ne može ocijeniti izolovano. Neki ajtemi/ispitni zadaci u istraživanju TIMSS 2019 iz prirodnih nauka i u četvrtom razredu će procijeniti jednu ili više važnih naučnih praksi zajedno sa sadržajem navedenim u sadržajnoj oblasti i procesima razmišljanja navedenim u kognitivnoj domeni.
Hrvatski:
Praksa u prirodnim znanostima izrazito je povezana s područjem prirodnih znanosti koje se istražuje i stoga se ne može ocijeniti izolirano. Neke iteme/ispitne zadatke u istraživanju TIMSS 2019 iz prirodnih znanosti i u četvrtom razredu procijenit će jednu ili više važnih znanstvenih praksi zajedno sa sadržajem navedenim u sadržajnom području i procesima razmišljanja navedenima u kognitivnoj domeni.
Srpski:
Пракса у природним наукама изразито је повезана с подручјем природних наука које се истражује и стога се не може оцијенити изоловано. Неки ајтеми/испитни задаци у истраживању TIMSS 2019 из природних наука и у четвртом разреду ће процијенити једну или више важних научних пракси заједно са садржајем наведеним у садржајној области и процесима размишљања наведеним у когнитивном домену.
Neprohodan je prosječnom čitaocu i ovaj iskaz: "Da bi pravilno reagovali na TIMSS ispitne zadatke, učenici moraju biti upoznati s matematičkim sadržajem koji se ocijenjuje, ali isto tako moraju iskoristiti niz kognitivnih vještina. Opisivanje ovih vještina igra presudnu ulogu u razvoju procjene kao što je TIMSS 2019, jer su one ključne kako bi se osiguralo da istraživanje pokriva odgovarajući raspon kognitivnih vještina kroz već izložene domene sadržaja." Šta se želi reći: da za rješavanje zadataka nije dovoljno prepoznati neki sadržaj, npr. sabiranje, nego i znati sabirati? Čitaocu bi razumijevanje ovakvih apstraktnih konstrukcija olakšali prateći primjeri, ali oni u cijelom izvještaju izostaju. To je također korak koji Agencija može učiniti u sklopu najavljenih radionica, ukoliko njima rezultate i preporuke želi približiti roditeljima i nastavnicima.
Tri jezika, jedan besmisao. Šta god da se htjelo reći, moglo se jednostavnije i jasnije. Ako je izvještaj namijenjen javnosti, onda bi "lekture" trebali raditi lektori, a ne prevodioci s muu na bee... Oni se naravno mogu, samo što je sada kasno, pozvati na neprohodnost teksta koji su dobili, a koji se muči s engleskom terminologijom, jednako stručnom kao i birokratskom. Sluđivanje državnih zaposlenika nasilnom trojezičnošću bitan je dio opstrukcije svake reforme, pa i obrazovne. A u slučaju Agencije, ono je samo dodatni teški teret za ionako premalen broj preopterećenih zaposlenika. Natovariti PISA i TIMSS istraživanja na leđa jedne osobe ili nekoliko njih također je sastavni dio opstrukcije obrazovne reforme.
Izvještaj sadrži i izricanje zahvalnosti "roditeljima/starateljima koji su prepoznali značaj i svrhu ovog međunarodnog istraživanja, te pristali na učešće njihove djece u istraživanju TIMSS 2019 i time omogućili unapređenje odgoja i obrazovanja u Bosni i Hercegovini". Taktički opravdana, jer roditelji jesu bitan faktor obrazovanja, ova zahvalnost je također i dvojbena. U sretnijoj zemlji učešće djece bi se podrazumijevalo, uz razumne izuzetke i posebne okolnosti na koje bi se roditelji mogli pozvati. Agencija sebe ovdje zaista vidi kao mehanizam slabe države, koju su tri vladajuća nacionalizma ostavila bez stvarnog autoriteta u obrazovanju. Oni koji obrazovnim procesima zaista upravljaju ne zahvaljuju se roditeljima što djecu šalju u školu, nego ih na to silom zakona obavezuju.
Pažljivom čitaocu može privući pažnju i izjava iz izvještaja da je "interes društva da poboljša kompetencije učenika iz matematike vrlo važan, jer kvalitetno matematičko obrazovanje omogućava pojedincu da ostvari prednosti povezane sa akademskim i karijernim odabirom".
Zanimljivo bi bilo čuti nedorečene pojedinosti: nad kim će sretni pojedinac ostvariti prednosti? Ako je interes društva u jačanju konkurentnosti pojedinaca na tržištu rada (karijera), onda će se prije ili kasnije briga za hendikepirane (nedostatkom resursa) u toj trci pokazati kao retorička petarda. Jednu od najavljenih radionica trebalo bi stoga posvetiti odgovoru na pitanje koliko TIMSS, ali i PISA, zaista vode računa o pravičnom, a koliko o efikasnom obrazovanju.
Najzad, da ovaj kratki pregled prijedloga tema za najavljene radionice privedemo kraju, bilo bi zanimljivo čuti i neka uvjerljiva objašnjenja naoko neusaglašenih zaključaka. Ako, npr. "posjedovanje radne sobe" doprinosi tome da učenici "postižu značajno bolja postignuća u matematici i prirodnim naukama od onih koji je ne posjeduju", kako objasniti to da učenici iz BiH, kojih 82% ima vlastitu sobu, na kraju pokažu slabije rezultate od učenika iz zemalja s najboljim postignućima, gdje svoju sobu ima samo 49% učenika u Kineskom Tajpehu, 55% u Singapuru ili 67% u Japanu? Parametara je očito mnogo, i nisu svi podjednako važni, a mnogi djeluju povezano. Raspetljavanje tih složenih jednačina prekrupan je zalogaj za marginaliziranu Agenciju. Na potezu su, očito, univerziteti. Kao institucije koje retorički ističu svoju akademsku autonomiju, što bi trebalo značiti nezavisnost od politike, pa i od kreatora ovog očito lošeg i po djecu štetnog obrazovnog sistema, one raspolažu i znanjem i resursima i slobodom da na sva ovdje postavljena pitanja daju valjane odgovore. Možda su najavljene radionice prilika da nešto od tih svojih privilegija iskoriste.
